Sjećanja prhnuše
k'o preplašeni golubovi
svi zajedno poletiše u visinu
a moja sjećanja za njima
lete do jednog potoka
bistrog kao suza
iznad njega veliko brdo
gdje se moj otac rodi
kad od drveta napravi skije
da se niz brdo po snijegu spušta
pa ne znam jesu li to sjećanja njegova il’ moja
kad negdje sa povrtne njive
ubrah mlade, slatke mrkve
oprah je u potoku od zemlje
pa u hodu u slast poje'h
krš, brda i zemljane luke
negdje zvono se čuje
na ispaši krave
one same znaju put do kuće
I tamo neki potoci, neke grude
neki kamen, neki miris polja
neka zelena trava me zove
i osta tamo dio moga daha
i dio moga srca