V.Poglavlje
NA ZAPADU I BALKANU NIŠTA NOVO
/Kameni cvjetovi/
A vremena paklena
Nisu bitna
Mentoru pantagramu
‘avetinji od inostranu zvijer – zlokobnu netajnu
‘umanitarcu st.šćemlijice – podmuklu pretamnu
rulji bjelosvjetskih kurvi vatrom obasjanih
da ‘proste proste prodavačice ljubavi njihovih
ni Dijana
ni Đenis
ni Besi
ni Žana
pogotvu djeca ta
Blažena
Čista srca
i gladna
i bosa
i bolna
i žedna
a čedna
nježna
prelijepa
i snena
ubijana što su
dok ležeć
uporno sanjala:
Sveti Grad Čednosti
Dvor svoj divni mili
Zemlju Božje Milosti
Bosnu svoju
Love ana Peace
modrozelenih polja
zlatnih ljiljana i
djevičanskih ljubica
i
Pjevača kako pjeva
Sa horom Romkinja
Prelijepih anđela:
„ Konji i Ovce umorno stoje
Po jaucima granate broje
Jerbo more ih smrtu žeđu i gladu
Djeca smurt umjesto kokoši kradu
Sve što konji i ovce od života imadu
Gitara nek plače violina svira
Oj lele
Oj lele
Oj lele
To je ciganska noć
Njiihhaa-Beee
Njiihhaa-Beee.“
i murtvi
u Boga Jedinog
ne gubeć nadu
Bleju nebu.Nada da će možda proć
O krvavo preduga + zverinja noć.
Život predivni
život žalosniji
život černobiljniji
Život nagasakiji
život hanojnii
život hirošimniji.
Život je kratka ”’
kak’ bi rekla filozofi
op-op-op
Opet
opet
i – opet
bez prestanka
teroro mnogih od srbalja
-grmalja
fiijjuu grrrum Njihhaaa
fijjuu grruuhhaaa Beee
J upi du
Jupi du
Jupi du
kako vivo pakleno
Stupidu
Stupidu
Stupidu
kako bijedno žalosno.
Sve
baš sve
pa i ova mora
mora proć’
pa to je samo izrod ljudi
duža noć.
Pjevajte svi
I vi vjerni cigani naši jerbo
Sad Blaženi redom lete u nebo.
Pa poneki naivni Davor
pa poneki dobri Đorđe
pa poneki šeret Fadil
Pa poneki smiješni Hakala
Pa poneki vjernik Levi.
Čudna Ana
Još čudnije Anđele
Hana i Sonja
Fali tu nevinost još neka
I bez broja anđela
Nebom poslani
Životom odabrani
Ne želeći
Ne hoteći
Grudima ugrabiše-
noževe.
Glavama pokupiše-
metke.
Vratovima dozvaše-
Sjekire.
Pokretom nazvaše
mine.
Aj – lele aj-lele
Ajlele-ajlele
Ajle-le Ajle-le
Bolji – bolji
Bože Dragi
Bože Jedini
pomozi
kako to samo silno
booljljii. ”
VI.Poglavlje
KAMENI SPAVAČ
/Praznici/
Tih – sinova kamenog spavača
tri i po Godine
U SVETOM GRADU ČEDNOSTI
ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI
Na usnuloj planeti
polako – usporeno
sa nama
koračaju
jauci i
Tišine
dok čutimo bol
i Smrt
A
U nom pokretu ruke
U onoj uzdignutoj šaci
U onih pet raširenih prstiju
okenutih nebu
okrenutih Bogu
što vrište:
zaustavite – smrt
zaustavite – bol
zaustavite…
zaustavite…
Tih – kamenih spavača
tri i po Godine
Svetom Gradu Čednosti
Zemlje Božije Milosti
na modroj planeti
jauci
tišine
Tajac!
Tajac kažem,
i još jednom –
Tajac!
-Ogromni !
-Veliki.
A odmah zatim
Pjevačeva ruka
Kamenog spavača ruke
Skamenjog svjedoka
Ruka Djedovske hiže
iz Mila
A
U srce svetog Grada Čednosti
Zemlje Božje Milosti
Zlatne ruke pjevača
Stisnute u pest
O ‘krenute ponoru
O ‘krenute zverinju
O ‘krenute vukojebinama
J ‘asno.
Da prijete
Da plaše
Da um lede
mnogim od srbalja
-grmalja
i ostalog zverinju tame.
Tih –
Kamenih spavača
Skamenjenih svjedoka
Te –
tri i po Godine
muče
huču
jauču
U Svetom Gradu Čednosti
Zemlje Božije Milosti
životom jedinoj planeti
jauci – tišine
Vremena – stoje
Teku – godine
samo praznici prolaze
i praznici pesaha
beskvasnog hljeba
granate
odjekuju-ubijaju
krvlju škrope
dovratke i pragove
Dvora
izraeljaca nema
šal'om
skoro svi – odoše
(Hvala – onima što ostadoše)
na očigled i u zagrljaj
humanitarca pljesnivog.
Tih –
Kamenih spavača
Skamenjenih svjedoka
Te –
tri i po Godine
huču
buču
jauču
U Svetom Gradu Čednosti
Zemlje Božije Milosti
Na ljubavi planeti
jauci
tišine.
Vremena stoje
teku godine
samo praznici prolaze
i praznici uskrsa/vaskrsa
šarenih jaja
krvlju – išrani
asvalti – vriju
komadima tjelesa.
hrišćana – skoro da i nema
pa neka
većina ode
(Hvala onima što ostadoše)
na očigled i u zagrljaj
kastrirane ljudskosti.
Tih –
Kamenih spavača
Skamenjenih svjedoka
Te –
tri i po Godine
huču
buču
jauču.
U SvetomGradu Čednosti
Zemlje Božije Milosti
Na ovoj Milostivog planeti
jauci
tišine.
Vremena stoje
a teku godine
samo prolaze praznici
i praznici olimpijskog duha
vječne vatre bezbožničke
dok u gradu čednosti vatre –
proždire nevinost
ljudskost
olimpijaca nema
pa neka
velja š'teta
skoro svi olimpijskom brzinom
odoše – pobjegoše
ne bješe ovo njihov rat
na očigled i u zagrljaj –
Olimpijske vatre
saučesnika pakla
zaprisegnutog goniča pravovjernih
Savla
samoprisegnutog apostola
paklenog Pavla
Poslije se vratiše
Ko muhe sjatiše
humanitarci bijede
kradući što se jede.
Tih –
Kamenih spavača
Skamenjenih svjedoka
Te –
Tri i po Godine
huču
buču
jauču
U Svetom Gradu Čednosti
Zemlji Božje Milosti
Na ovoj Učitelja planeti
jauci
tišine.
Vremena stoje
praznici prolaze – osim
Praznika kurbana
neštedimice – nemilosrdno- neprestano
mnogi od srbaljskog zverinja
raspomamnjenom radošću
ubijaju-kolju-nestaju
kurbane-
Janjad –
Ovce –
Konjine-
Blažene čista srca
kukavičkih trezora izroda
kahve minderpuza roda
nigdje nema
da se Bog'do ne vratiše.
pobjegoše pobjegulje
na očigled – i zagraljaj potomaka
nije važno koga i čijeg.
jer
Bog Silni
sve zna
vidi.
Tih –
Kamenih spavača
Okamenjenih svijedoka
Te –
tri i po godine
huču
buču
jauču
U Svetom Gradu Čednosti
Zemlje Bižije Milosti
na ovoj Dobročinitelja planeti
jauci
tišine.
Tuga – bol – praznina
Tuga
Bol Praznina
Jauk
Tama
Tišina
Tajac.
Ehej!
Nebo!
Ehej.
Tama
tišina
Tišina
tama
Tama
tišina
Tajac.
Gluho
Vasiona spava.
Mir?
Mir?
NE!NE!NE!
Ne
ne
neee!
Tih kamenih spavača godina
Skamenjenih svjedoka vremena
Svaki dan isto
Krv-klanje.
Opet –
opet –
opet!
Krv – klanje
Pa nestajanje.
I opetovano
Jopet i jopet
zabrabonjijevaju
veseli jurišni pokliči
abortusa tama
iz tam-tam gusala
sa mišara boja
proklete
sanu srbalja
genecidne sorte
što se ceri
cikče-rokće-skiče
slušajuć’ naredbu:
radovanija slobo slobodo
mladiću na i za miru i bilju
vukojebinaši,počkovići,
cvajtaši i pljačkaši
maloumnici,samoubice,
bezđetke i djecoubice…
učenici dantea ,šekspira,getea,njegoša
mržnje mraka vatre i pakla
i ostalih savletvoih sljedbenika
i Djecu
kad nestane
Konja –
Ovaca –
slobodno koljljii!
Ću’ Pjesma
za tren pobježe
pa se vrati inatna
Ću’ Pjevač
zajedno sa restom od Indexa
i sa nama
i problijedi
mozak sledi.
Ću’ ko fol pjesnik
Srce skoro ubi
zanijemi i osijedi
I vrisnuše i kriknuše
Jooj –
jooj –
jooj.
Jebo’ te!
Jebo’ te.
Jebo’ te.
Vapaj – psovke:
žive esencijalane-
sasvim čovječne
čaršijski iskrene-
usporeno nadrealne
lagano banalne-
blago strukturalane
lirski skeptičnie-
pomalo konceptualne.
Pjesmo! Pjevaču ! Pjesniče!
Ne kukajte
Ne psujte
Budite mirni –
Dostojanstveni
-fini.
Oprosti Bože Jedini,
i vi Anđeli
moramo
to duša boli
stravične čini .
„Gledajte
zvijezde su opet obezglavili
i nebo okrvavili od pokolja!“