Valentinovo – igra bez granica

Danas je Valentinovo.

Svim bićima  koji ozbiljno shavaćaju ovaj datum  iskreno čestitamo blagdan.

Mi ga nismo nikad slavili.Nama je svaki dan bio Valentinovo. Svaki dan smo slavili ljubav.Još uvijek ga slavimo.Ljubav nikad ne umire.

A tako treba da bude.

14. februar/ veljača, koji su nam Vatikanski oci natakarili kao dan koji bi mladi trebali slaviti ljubav, je samo jedan šupljeraj, kao i sve ostale Vatikanske ujudurme i podvale.To je paganski praznik pretoćen u Vatikanske vehte igre.

Ljudi koji ne poznaju ljubav, nam određuju kojeg dana ćemo slaviti ljubav.

Ljudi koji su svjesno odlučili da ne vole,naturaju nam poseban dan za ljubav.

Ljudi koji su odbacili ljubav,radost života sa ženom ili milost  ljubavi vlastitog djeteta će nam govoriti o ljubavi.

Ljudi koji nikad ne upoznaju pravu ljubav će suditi našim ljubavima  i određivati,kada, ko i kako će se ljubav desiti.

Ljudi koji za zaštitnika uzimaju pedera Mikelanđela Buanorotija, će nam nalagati kako i kada da slavimo svoju ljubav.

Oni su stvarno bolesni ,ako misle i dalje  proturati svoje morbidne i umobolne ideje i djela.

Mi vjerujemo u Boga Jedinog i ono što nam on poručuje.

Njegove riječi u Svetim knjigama su nas naučile:

-Ljubav je neizmjerna Milost darovana od Stvoritelja .

-Ljubav nema granica i ne poznaje godine.

-Svaki dan treba voljeti, iskazivati i sjećati se ljubavi.

-Provesti dan bez ljubavi je kao ne živjeti.

-Svaki dan je dan ljubavi , jer Ljubav je :

– svakodnevna molitva upućena Bogu Milostivom ,jer on je Ljubav.

-majčin i očev poljubac

-nevješte milovanje djeteta

-zov poljubca i milovanje uzdrtalih mladih tijela

-strasne igre zaljubljenih žena i ljudi

-milovanje ruku išaranih nabreklim venama koje su istrošile svaki damar na putevima ljubavi,ali u duši još uvijek vjerni ljubavnici

-smrt koja dušu uznosi na putanje koje vode do susreta sa najvoljenijim Bićem…

Mi Valentinovo nismo slavili , jer se tog dana vrši pokolj nad stotinama miliona mirisnih cvijetaka.

Vi ne vjerujete,ali cvijeće ima dušu.Pogledajte ga  malo bolje,pomirišite i oslušnite.Možda čujete kako ono sanja o ljubavi.

Mi Valentino nismo slavili jer ljubav je individualni čin  koji ne trpi zbijanje u horde,jer horde nose zlo. Valentinovo vas tjera da se priključite masi i gubite individualnost.

A to je cilj Vatikana i inih koji vam žele zlo. !

Učiniti sve da ljudi gube svoju individualnost i da se zbiju u netolerantne mase,koje nemaju svoga mišljenja.

Masa nikada ne nosi dobro.Njome se vrlo lako manipuliše.

Mi ne slavimo Valentinovo ,jer sveti Valentin nije nikakv svetac.

On je samo izopačeni pohotni starac ,koji je u zatvoru , svojom sladunjavom  satanskom pričom, zaveo slijepu šesnaestogodišnju djevojčicu.Krhka djevojčica ,paganka, je dobrotom srca svoga ,pojila i hranila, zatvorske mučenike. Nasjela je na priče rječitog sveštenika,bludnika i podala mu se.Dušom i tijelom.

Ona je ostala čista i postala je hrišćanka.

Sveti Valentin je zaslužio pakao i sigurno ga je dobio  .

Vatikan ga je proglasio svecem.Ali to je u Vatikanu savim normalno.Većina proglašenih  svetaca su bolesni,poremećeni ljudi ,koji su Vatikansku slavu koristili za svoja pohotna,bolesna,krvava i bogohulna djela.

Mi ne slavimo Valentinovo , jer nam je dosta mrtvih, spaljenih  i silovanih u ime nekih izopačenih  Valentina i Mikelanđelovog  Vatikanskog oca, koji nije i ne može biti naš.

Našem  Milosrdnom Gospodu se ljubavlju,svaki dan obraćamo i molimo:

Jedini Bože,nek sveti se Ime Tvoje,

podari  mi milost da je volim,da me voli i da se volimo mi.

Ostale stvari će se same po sebi posložiti.

A to je svrha Ljubavi.

Bookmark the permalink.

Komentariši