Miladin Šobić – Djon

 

 

Vijenci Godine samoće i tuge  Ponos

 

Život stalno mijenja lak

najgori sam njegov đak

malo spavam, pjesme pišem

cure ganjam jedva dišem

 

Kažu da sam čudan soj

ne valja, Šobicu, bit’ heroj

treba biti lukav, biti lijep

kad je gadno podvit’ rep

podvit’ rep, podvit’ rep

 

Ref.

A zar nije štos životu razbit’ nos

da osjeti on, tvoj đon

tvoj đon, tvoj đon

 

A zar nije štos životu razbit’ nos

da osjeti on kako boli đon

tvoj đon, tvoj đon

đona dđon, đona đon

 

Život stalno mijenja lak

najluđi sam njegov đak

nikad ne znam šta mi sprema

pravim cirkus od vremena

 

A svijet pjeva, pusti fer

muti, laži, pravi ime

budi car i milioner, smijem se i vičem

ostavi me, ostavi me, ostavi me

 

Ref. 2x


											
Bookmark the permalink.

Komentariši