Autor
Hajro Šabanadžović
Iskrice
Predvorje naše Galerije Proljeće
Ljeto Jesen
Zima Lucy in the Sky
Iskre ljubavi Razigrano srce
Cvijetni brežuljak Cvijetna dolina
Uzbibane grudi Čednost se lomi
Djece i grlica ples Pupanje
Mravi Meteorska kiša
Nisam siguran da postojim,
u stvari. Ja sam svi pisci
koje sam poznavao,
svi ljudi koje sam sreo,
sve žene koje sam volio;
svi gradovi koje sam posjetio…
Nisam ni u šta siguran,
ne znam ništa…
Možeš li zamisliti da čak ne znam
ni datum svoje smrti?
Oni koje otjeramo
tragove duboke ostavljaju
posute ljubavlju
i obećanjem
vratiću se mila
kad djevičanske ljubičice
rosom zasuze
Dobri se nikad ne vraćaju
šapće joj zaljubljeno srce njeno
Tempera
Autor : Vedad Šabanadžović
Bog jedini je Ljubav. Koliko primimo te ljubavi – toliko ima Gospoda u nama.
Djetešce tek rođeno , moj peti unuk , petnaestak dana je u vanjskom svijetu a već ljubavlju snije i diše. Blaženi osmjeh mu je stalno na licu.
Primam ga u ruke. Nježno , pažljivo , sa srcem punim umilnih i plemenitih osjećanja.
Pomislih :
-Ponosan si ti čovjek , deda. I bogat . Veoma bogat. Toliko ljubavi u tebi i oko tebe ima , ne mogu je sva bogastva svijeta platiti.
Ne, nisam ni sujetan , ni tašt.
Gledajući u to maleno klupko, malo veće od starinskog mlina za kafu , po milioniti put shvatam svu ljepotu i uzvišenost Božije ljubavi i stvaranja.
Obuzme me zahvalnost, u srcu milina , u očima suze , duša zatreperi:
Neizmjerno hvala Gospode Milosti i Ljubavi.
y0’
Ženi čarobnoj
**
Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam
Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati
Bože milostivi
oprosti joj
dijete je
i čuvaj je od zla.
to se tiče moje djece, volio bih da se drže podalje
Od središta koje se zgušnjava: pokvarenost
Nikad nije bila obavezna; dok gradovi leže ničice
Pred čudovištem, ostaju nam planine.
Čujte dječaci, ni u čemu ne budite tako umjereni
kao u ljubavi prema čovjeku, pametnom sluzi,
nepodnosivom gospodaru.
Jer to je stupica u koju se hvataju najplemenitiji duhovi,
u koju se, kažu, uhvatio Bog dok je zemljom hodio.
Danas je petak 24. Oktobar/Listopad, 297. dan 2025 sasvim izvjesno verifikovane godine. Do kraja ove potrošne godine ostalo je još 68 dana.
Možda i prije četvrtka ljudi počinju razmišljati o Suboti i Nedelji .To su ljudima najdraži dani.Ima mamurnih i mramornih subota i nedelja.Ono mamurna je kad provedeš veče uz piće i ženu.Žensko je ona kočnica koje ne dozvoljava da mamurluk pređe u mramrnost. Ako neko žensko zataji eto ti belaja za blentu koji se obaljesti ,još više za nju , jer joj nema ko zalivati i obrađivati đardin.
Što je još gora kad je čovjeku glava mramorna ko dva oveća komada mramora , on oči ne može otvoriti,a volio bi znati šta se to desilo na današnji dan.Znate koliko je mramor težak,teži od tuča.Kod mramornih ljudi malo više od dva tuča.I zato za svoj nemar žena bude i drugi put kažnjena.Mora čitati šta se se to muškinje.ba birvaktile naduravale.Hem posna,hem nasilu politična posta.
A poslije subote i nedelje je došla bova nedelja , oliti hefta. I ona beterna. Žena totalno zanemarena. Jarani klin klinom izbijali. I opet se jutros još mramorniji probudili.
Sada vam je jasno zašto muškarci ne vole ponedeljak. Zbog mamurluka , odnosno mamornuka.
Glupaci. Nije ponedeljak kriv zbog mamurluka, već neradni dani i život.
Kad pomenusmo politiku pade nam napamet onaj vic o Muji i Fati.Ne ona pripovjest već neka druga.Moraćemo vam je jednom ispričati.Sada nas redakcija požuruje,kažu lektor mora na put.
Pitamo kamo će? Bolje da nismo. Odgovor nije za širi krug. Eto taki su vam redaktori i portiri . Namah vam neku fetvu slože. A vi ostanete u buli. Ako vam se raspored zvijezda poklopi.
A ako niste znali portir se na hanefijskom kaže kavaz. I još znači podvornik i poslužitelj.
Sve se posložilo. Eto , kod nas podvornik/poslužitelj znači vodi onu vehtu i lopovsku IZ.
U pravu žena, sto posto.Danas hejbet ratova.Ima ih i stogodišnjih i tridesetogodišnjih.Čitajući žena skonta ; što bi to bilo dobro kad bi ova moja mramorna hablečina vodila makar tridesetogodišnji rat.
Bome ne piše se ovom jadi ništa dobro ako se bude mramora držo. Ima da mu se žene popolitiči i postaner ilmija i eto ga , natakario se ko žuti.
Bilo bi tu i koje dijete viška.Ali neka djece , mere rat izbit, ko će nas braniti kažu nacisti i fašisti. Neće valjda ovi mramorni koji sebi ni piće ne mogu zabranit. A za džumu obavezno prave post od brlje.
Što bi poete rekle :
-Principijelni ljudi.
U prevodu:
-Kavazović je obični…
Vi završite. Nama se ne da fasovati bula. Na kafirski se fetva kaže bula.
Mali let u proščost i statistiku nam govore činjenice koje mi obično preskačemo i bivamo neznalice.
Početkom devetnaestog vijeka u gradovima živjelo 51 put manje stanovnika nego danas!
Znači , bila je ovo planeta časnih i pošteljih seljaka.
A onda ih je vlastela potjerala u grad da bi bili hrana mašinama. I ljudi ,šta će, nego u bijedi i neimaštini se rađali, množili i umirali, da bi manjini bilo dovoljno za generacije njihovog potomstva.
Nekontrolisano? Ne nimalo.
Nemilosrdno? Uglavnom , jer , pučanstvo to samo sebi dozvoljava.
Tokom 2018. na svijetu će biti gotovo 7,6 milijuna ljudi, objavila je u Njemačka zaklada za svjetsko stanovništvo (DSW).
I znate šta, najveći porast populacije je u gladnim zemljama.
Ista zaklada tvrdi da će broj ljudi ,u Africi osobito, će se brzo povećavati idućih desetljeća. Očekuje se da će se populacija “cenog” kontinenta do 2050. udvostručiti s 1,26 milijarda na 2,53 milijarda.
Da li će se bilo šta promijeniti u Africi? Čisto sumnjamo.
Ali Nebeski zakon ne podliježe volji pogana.
Sve je manje seljaka, poljoprivrede i proizvodnje hrane u klasičnom smislu. To još nije dostiglo kritičnu tačku, ali futurolozi opominju.
Gradovi si prekrcani,vlada nestašica vode i sanitartno higijenskih uslova za normalan život. Sve je manje obradivog zemljišta u bližoj ( a bome i daljoj ) okolini gradova.
Pokušavaju se naći rješenja.
Sjećati se vavilonske kule i vavilonskih vrtova.
Ništa novo. Amerikanci i zapadnjaci su izmislili sistem u kome se pilići i perad , a i druge životinje pretežno hrane vlastitim izmetom.
Kako vam milozvučno šarete budućnost.
Kupite saksije i nemate brige. Prirodne pesticide i tekučina imate.
Mormao se uozbiljiti.
Neovisno o urbanom vrtlarenju i tekućoj poljoprivrednoj proizvodnji ipak se moramo najozbiljnije zamisliti nad sudbinom stanovništva zemlje.
Ima tu jedna kavaka, previlo trojno ili čitanje između redova.
Osnovno pitanje je:
Da li su gospodari života i rata, time i proizvodnje hrane zainteresirani:
a. Da zadrže nivo populacije na ovom , većem ili manjem nivou.
b. Zadovoljavajuća proizvodnje znači pad cijena, e to ONI sebni ne smiju dozvoliti.
c.Zadovoljavajuća proizvidnja znači više sitih, a manje bogatih “filantropa” i donatora koji svoja bogatstva stiču preko krvi i leševa onih kojima se mrvice na trpeze bacaju.
d. Historija stalno dokazuje : Koga briga za umiruće od gladi.
eh …
Naravoučenije:
Ko radi ne boji se gladi. ( Eh, kad bi bagra i fukara dozvolila da svi ljudi imaju posla.)
Autor
Hajro Šabanadžović
Mjesečeva modra rijeka Raskoš ljetnih velova
Ah , to proljeće Dugini velovi
Srebrena mjesečina nad Modrozelenom rijekom Nebeska vrata
Nevinost i strast Zimska noć punog mjeseca