Autor
Hajro Šabanadžović
Ah, to proljeće U đardinu ljubavi sniježi
Raj
U vrtlogu mjesečine Zavjesa
Čari proljeća
Raskoš ljetnih velova Jesenje bujice
Mistično predvečerje Vjesnici zime
Zviježđe Konj Pogled kroz staklo
Tri lipe Cvijetna čarolija
Kada bih svoj život
mogao ponovo da proživim,
pokušao bih u sledećem
da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da
budem tako savršen, opustio bih se više.
Bio bih gluplji nego
što bejah, zaista,
vrlo malo stvari bih
ozbiljno shavatao.
Bio bih manji
čistunac.
Više bih se izlagao
opasnostima, više putovao,
više sutona posmatrao,
na više planina popeo,
više reka preplivao.
Išao bih na još više
mesta na koja nikad nisam otišao,
jeo manje boba, a više
sladoleda,
imao više stvarnih, a
manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što
razumno i plodno prožive
svaki minut svog
života; imao sam, jasno, i časaka radosti.
Ali kad bih mogao nazad da se vratim,
težio bih samo dobrim trenucima.
Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo;
nemoj propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikad nigde nisu išli
bez toplomera,
termofora, kišobrana i padobrana;
kada bih opet mogao da
živim, lakši bih putovao.
Kada bih opet mogao da živim,
s proleća bih počeo
bosonog da hodim i tako išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci
okretao, više sutona posmatrao i
sa više dece igrao,
kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali vidite, imam 85
godina i znam da odlazim.
Molio sam se
zaista
djetinjim srcem
i nevinošću
naših dana
vratite mi moju djevojčicu
u magli zimskog jutra
otvorila se pukotina
e znao sam
snovi neobljubljeni mi šapnuli
molba će biti neuslišena
Bog je Milostiv
spašavao me bola
pola milenijuma poslije
shvatih
lako bih ja sa svojom tugom
ali nikad nisam mogao
preboljeti
usnuće njeno
sleđena rijeka
ni vapaj da pusti
zagledan njenom dubinom
eho odjekuje sniježnim obalama
dođi mi mili
vrijeme je
Ti snena i stasita okupana crvenilom sutona u bijeloj vjenćanici koja hoće da bježi da prepukne da otkrije ljepotu koja se ne bi smjela noću skrivati život novi počinješ da budiš prelijepa i sramežljiva brmenita oblinama i sjajem sa likom djevojčice što sanja ljubav obasjana zvježđem ljepotom koja postiđuje krajolik pružaš ruke meni sretnom srcem tvojim čednim zapisanim sa tobom jube moja tuga se gubi tek malo sjete titra koja neoprezom može da je vrne i zato zabrani mi čednošću duše tvoje povratak u samotnu tugu i bol
+Luz Casal ~ Historia De Un Amor/ Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik
Zbirka Šta šutim
I Dio Strah
Poglavlje – Spomen na djetinjstvo
III
nije bila nedelja
ni očevim okom čuvan
prvi dodir koljena i vode
ne mareći dokle se pruža obala
odakle vreba vir
pocikujući
u talas sama zađoh
na tren
ne bi stroga glasa sa obale
da ojača da strah ječim strahom otre
ne bi ruke snažne
sa nožica da istrijebi pijavice
vir u se unese cik i tren
što potom nješe
uludo bješe otimanje vodi
Danas je ponedeljak 20. Oktobar/Listopad, 293. dan poprilično raskošne 2022. godine. Do kraja godine ostalo je još 72 dana.
Ima ona : sedamdeset i dva dana na mome srcu leži rana,nije rana…
Vala ne bi valjalo.
Previše je to. A i nova godina će uskoro. Samo što nije. Dok neko poboluje, dok neko ne preboluje i ne ozdravi, neko ozdravi i najde novu Takarenku , i eto boljeg života.
Mi se uvijek zamislimo kad pomislimo na bilo koju Takarenku. Pa nam se oko srca plaho lepršavi lahorci nježnosti pletu.
Nemojte misliti da smo nešto bezobrazno ili seksistički rekli .
Takar vam je isto što i dever. Evo , već slijedeća rečenica to dokazuje.
Na današnji dan se nisu dešavala prevelika takarenja.
Znaći Takarenka vam dođe ko neka deverli insanka. Što bi se reklo , mora se oko nje mnogo devera, oliti takara istakariti oli prodeverati.
A neovisno o takaru i Takarenki , hroničari bilježe da je vrijeme bilo nešto hladnije na svim dunjalucima osim onim južnijim.
Kod njih lagodne vrućine. Ali uskoro počinje kuhanje. I južno i sjeverno.
Kod njih zvizdansko, kod nas zindansko. Nikad dva dobra sastaviti.
Što bi poete rekle:
-Aj, dvije su se vode zavadile.
No , nećemo o krvi. Valjda je dosta bilo . Za vijek vjekova.
Ili u prevodu:
Sretna vam nova godina dobri ljudi.
Vi se sad pitate oklen to.
A mi kažemo, nemojte misliti da nismo dobronamjerni. Doduše prema dobrim ljudima.
Prema onim drugim smo indiferentni, nećemo im mi suditi. Oni su već osuđeni, jer su sami sebe osudili , ali oni to ne mogu da shvate.
I eto mi prvi dunjaluku čestitasmo novu godinu.
Sada ga Putin i Putin mogu malo , recimo pjevati borbene. A Elizabe'eta ne mora. Ona je svoje takare predeverala.Ona se i onako nije mogla utrpati u ženski rod. Od onog šofera iz vremena II rata.
Ima događaja ali su većina bez historijskog ili bilo kakvog drugog značaja. Lokalne teme i tračeve ne prenosimo. Dosadni su.
Ljudi nas svaki dan oduševljavaju svojom glupošću.
I to ne bilo kakvom. Nego jako ozbiljnom glupošću.
Oni nama :
Zemlja je ravna.
Pogledajte oko sebe! Šta vidite?
Zemlja nije ravna!
Evo oko nas sve sama brda i uzvišice.
I mogu oni gubiti vrijeme u “naučnim” istraživanjima i dokazivanjima,
koje osnovac nižih razreda u trenu može pobiti, ali mi im se divimo.
Toliko gluposti, morbiditeta, mazohističkog takaranja vlastitog uma ,
može podnijeti samo ljudsko stvorenje koje ima izuzetno razvijen smiso za
rušenje svih dostignuća maloumnosti.
Dobra im ona sa ledom.
Valjda da nas rashladi kada počnemo misliti svojim mozgom.
Ili da ne kupujete frižider.
Što će vam?
Zamoliti one stanovnike antartika, koji svaki dan lete sa NLO i zadivljuju nas ko najveće hablečine, da nam dostave leda , svakom po praznoći moždane špljine.
Plaćanje po dostavi , na naš račun.
Autor
Hajro Šabanadžović
Njeno je ime krhka ruža
Djeca cvijeća Ruže svatu
Boje sa okusom nevinosti
Autor
Hajro Šabanadžović
U vrtlogu mjesečine Zavjesa
Čari proljeća
Mistično predvečerje Vjesnici zime