Autor
Hajro Šabanadžović
Plava staza Jesenja maglica
Kišna zavjesa Cvijetna mjesečina
Sanjar Jesenja milina
Cvijetno gorje Nebeska čarolija
Jesenji beskraj Kristalno jezero
Crvene ruže u polju ljubičica Maštovit dan
Razigrana ljubav Proljetni vjetar
Krhka ruža sniva Oblak krhkog proljeća
Priznade onomad
htjela je da mi kaže
da me nebo sprži
jer prevarih je srcem njenim
da me grom ubije
jer prevarih je dušom njenom
da me zemlja proguta
jer prevarih je tijelom njenim
nije mogla
srce joj na moj pomen bije
duša joj na moj pogled blista
tijelo joj na moj dodir drhti
umjesto kletvi
reče mi
volim te mili moj
kao što se život voli
kao rana dobrote
kao rana ljepote
kao rana ljubavna
pa hajd ti sada
vjeruj ženi
kada voli
i o ljubavi sniva
Tjeskoba izbora ( Noćna mora )
Autor
Vedad Šabanadžović
Ponekad , nekako se sve posloži.
I ljubav i tuga i lijep proljenti dan i sjećanja.
I blagdan.
Meni je svaki dan praznik .
Raspoloženje odiše elegijom, onom umilnom ,toliko plemenitom da srce hoće da odleprša, noseći sjećanja u susret onima kojih nema, koji nam nedostaju.
Znalo bi kamo, ali mu ne daju. Još mu vrijeme nije za grlica let.
Ne pomaže mu ni violine, ni klavir. Gitaru bi , da sa sobom nosi. Jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati.
A poželjelo se, i njih i plesa.
Sjedim u kutku sobe. Ko dijete na tuti. Skupio sam se, siroče napušteno od svih. Pravdam se to je zato da dam prostora srcu , meštru od nježnosti i plesa.
Uzimam gitaru, onu čarobnu rubinovu i prebirem prstima. Neko bi rekao ovaj je nekad virtuoz bio i svirkom zavodio.
Aha , kako ne.
Ja vam ne umijem da sviram. Ali , ljubav i snovi mogu sve. I odjednom prsti pucnuše, žice zatitraše i se zvuci se počeše prelivati u akorde , srcu mome , najdražeg tanga, .
Tango to Evora.
I isklopim oči, i vidim!
Srce korak po korak , prilazi Grlici miloj , zar je važno kojoj, sve ih je ono voljelo. Prima je za ruku, ljubi je u obraz , zagrli i zastane.
Gleda u mene, ja se zastidim,zastao sam je mi suze vlaže oči i ne vidim gitaru. U svakoj suzi zapisano :
-Uželio sam vas se mile moje. Toliko mi nedostajete da me život boli.
Srce mi šapuće, pusti tugu sada , vrijeme je za snove i ples.
Gitara zacvili.
Šta je sa ovim gitarama. Čim čovjeku u očima rosa zaiskri , one jecaju. I šta da se radi? Onda insan , hrio ne htio mora zašmrcati.
Srce se priljubi uz obraz grlice plavetne i vali krenu. Ono je samo dekor ljepoti u svili , koja leprša u njegovom naručju.
Začudo srce poprima moj lik, inače nema taj običaj. Možda misli , da će konju kome su noge postale stablo ukorijenjeno u prošlostu, udahnuti lakoću kojom ono pleše.
U uglu gitara više nije sama, ima tu jedna milozvučna violina i milozvulni hor prelijepih cigančica sa neba koji se glasa. Harfa u daljini titra. Sve slavi ljubav.
Like uz lice. Korak za korakom. I okret . I zastoj i stisak , kada u vazduhu dodir gori i slama , i dvije i dvije ruke,lijeve i desne. Dvije i dvije nohe. Noge su ljubavi to . I okret . A grlica je muzika koja ljubav želi. .
Bolje da sam ostao da sjedim, ne želim da me sada srce izda.
-Neće.-šapće ona.
-Ovaj ples moraš odsanjati i sa svakom svojom grlicom otplesati. Uželjele se dodira tvojih i čežnje što ples nosi. I daj , nemoj mi lice rositi. Sve će ti se oprostiti.
Alelujah!
Prošlost se ne vraća
greške se plaćaju
ljubav niko ne krpi
ni za šaku zlatnika
sjećam je se svakog osvita
progoni me slika njena
krhka je ko čaša od kristala
kad nestane jantara i žada
pokisao stojim
ispod trešnjinog stabla
kiša pere tragove suza
dok muzika tanga srcem pleše
u tragovima nestalim
vrijeme je izbrisalo behare
Usud je ubrao sve moje trešnje
i onu najdražu sa sobom odveo
Kad bi ti čovječan bio, moje bi ruke živjele,
vezući nježnosti i platna od svile,
da ti prinesu haljine čarobne legende.
Kad bi ti čovječan bio,
oči bi moje otvorene sjale danju i noću,
I zagledane bi bile u tebe što sav bi blistao,
kao onaj što okrunjen je sunčevom vatrom.
Kad bi ti čovječan bio, moja bi usta voće bila
za tvoju žeđ, i za tvoj san muzika ljubavna,
svečane utjehe za tvoje nježnosti.
Kad bi ti čovječan bio, ja bih ti bila igračka djetinja,
oružje za tvoj rat, flauta u kasnim ljetima
koja bi pjevala ritualu vrlo bliskom smrti.
Kad bi ti čovječan bio, o, Odabrani,
ja bih sve bila u tvome postojanju.
Ali nisam ništa . . .
Nisam drugo već ova žudnja neugasla da postojim.
I mislim, kad bi ti čovječan bio,
da bi ruke moje živjele vezući nježnost i svilu,
da ti prinesu haljine čudesne legende.
Danas je ponedeljak 27. oktobar/listopad, 300 . dan 2025. vrlo prijemčive godine. Do kraja godine ostalo je još 65 dana.
Juče nam se mozak odmorio. I mozak ko svaki odmoran mozak počeo namah mozgati. Okrznule ga blentovije sa svojim vizuelnim zapisom.
Glupost i mudrost nemaju granica – Gravitacija, šta je to?
Zapis je zapis , pamet je pamet, ali neka svjedočanstava su oda ljudskoj gluposti.
Ljudi ko ljudi. Hoće da im se ime nađe tamo gdje im nije mjesto.
Makar i plićakom vlastitog uma
No, svako ima pravo da se kreće , i normalno da bude kreten, da proste kreteni.
Ovaj put neki nepismenjaković Imenom Robert Otex tvrdi :
-Nikola Tesla je bio u pravu : gravitacija ne postoji.
Kojeg li neukog blečka , ljudi mili?
Tesla nikad nije rekao da nema gravitacije. Samo je istraživao neka granična područja nauke , za koja ne vrijede pravila gravitacije. Recimo vrijeme, ili prostor .
Tesla je imao i strah od visine. Pogodite radi čega. Radi gravitacije.
Ali nećemo o Tesli. Njgovo djelo ne zaslužuje da ga dotiču ove brljotine od umova.
Oni ne vjeruju da postoji gravitacija. Njihov problem.
Neka se popnu na bilo koju zgradu veću od pet ( 5) spratova i neka u svrhu naučng eksperimenta i dokazivanja svoje učenosti skoče na tlo.
Ne moraju odabrati beton. Tvrd je , a njihova glava šuplja.
Neka skoče na travu.
Fine zelene travke će najbolje pokazati koje je boje njihov mozak, ako ga imaju.
A možda u letu shvate nauk gravitacije.
Što bi poete rekle:
-Što bi gore , dole pristaje.
U prevodu:
-Gravitacija je zakon.
Jesen i zimu mnogi ne vole.
Neki s pravom, neki zbog nedostatka mozga.
Evo, neki dan naletjesmo iz čista mira na neke kreature u jednom kafiću.
Nemojte nas pitati kako znamo da su kreature.
Sve će se samo objasniti.
Napolju pada drugi ili teći snijeg , nismo sigurni, jer je nama svejedno snijeg ko snijeg. U Sarajevu je uvijek bilo snijega i insana. Tako smo mi mislili.
Rat i vrijeme poslije rata nas naučilo da insana i hajvana ima pola/pola i malo više hajvana.Neke smo otjerali,neki su otišli,a neki su otišli pa se vrnuli i doveli bulumentu novih. Ne znaju čestito ni govoriti.
Poslije nam u Sarajevo i zemlju dođoše nepismeni hajvani sa maramama na glavi.Oni nam ipak vrše tihu okupaciju zemlje, uz pomoć klana riđobradog i vehte samozvane “iz”
O svim tim hajvanima često pišemo.
O ovim kafičkim pišemo prvi put.
Pao snijeg,naopolju ispod nule , u kafiću prohladno. Gazda ili štedi ili se nije pripremio za sarajevsku zimu.
Mi nismio ni skinuli naše vijetnamke,odmah nešto ljuće naručili. Zbog toga nam upale u očio one kreature .One se skinule, u potkošuljama ostale.
Znamo mi šta je moda. I Toše je najviše volio u majicama na koncertima se znojiti. Ali vidimo i zašto suna ovoj mrzlini se skinuli.
Išarani ko impresionistički pejsaži.Skoro da nigdje mjesta bez šara na koži nema. Ipak impresionisti su ganjali umjetnost,a kreature ašičare, glupost.
Nama muka, jer nam žao te mladosti.
Nas učili da je tetovirenje:
-Ukrašavanje kože ubodima igle umočenim u boju; a to je bolno.
-To je bio običaj kojem su težili pećinski ljudi i urođenički narodi.
-Potom , ne baš rašireni običaj mornara,koji su vidjevši išarane urođenike ,u dokolici radili iste šare. ili nevješt lik drage koju vide je'nom go'šnje
-Propalice i kriminalci koji su se vrzmali oko mornarskih krčmi počeše kopirati kopije.
-Zatim bokseri i natjecatelji borilačkih vještina se ugledaše na kriminalce.
-Da bi se kontinuitet nastavio pobrinuli su se nadrogirani američki vojnici u Vijetnamu.
-Kada su pobijena i uništena djeca cvijeća,njihove nemušte kopije,ušlagirani besperspektivci počeše se masovno šarati
-To je već postao bizbis i počele su raditi mašine za štancanje uboda i ubrizgavanje boja.Biznis kao svaki biznis se zasniva na profitu,propagandi i takar u mozak, ciljane pupa hava grupe.
-Sada to postade uvriježena moda,ušlagiranih, iskompleksiranih, nerazumnih i neinteligentnih bića.
Jedna naučna studija Blekijevog instituta za humanizam,alkoholizam i renesansu je utvrdila:
Kvocijent inteligencije tetovirane osobe je obrnuto proporcionalan broju tetovaža.
Studija se nije bavila ispitivanjem mogućnošću pojave zaraznih bolesti,mada je skrenula pažnu i na te mogućnosti. Na zarazu mogu uticati višekratne upotrebe igala, nehigijenske primjene bockanja i uslova održavanja igala,boja i pribora.
Studija je preporučila novu studiju o svim aspektima širenje bolesti. Posebnu pozornost su uštancali na djelovanje otrovnih boja koja kroz krv dospijevaju do DNK i mogu ostaviti trajne genetske promjene i mutacije.
Eto zbog toga nam ža’ te istetovirane mladosti,ne zbog toga što nemaju mozga. Imaju ga oni, ali su im isprali mozgove , što beznađem što drogom. Sada mladost u svom beznađu vidi ono što “vladari” novog svjetskog poretka žele da vide.
I da se onda, kao ova trojica kafićkih blentovija, tarzanaju u potkošuljama na velikim minusima.
Šta se može,njima je uzor primitivac i narkoman Đastin Biber, pederčina Vrećo ( pi’ pi’ nalet ih bilo ) i ostala slična “šou biz elita đet seta” bez mozga.
A naši mediji ih kljukaju tim gadostima. Fuj!
Autor
Hajro Šabanadžović
Sanjar Kristalno jezero
Jesenja poema Razigrana ljubav
Maštovit dan Nebeska čarolija
Autor
Hajrpo Šabanadžović
Cvijetno gorje Jesenji beskraj
Ljubuičasta nesavršenost
Cevene ruže u polju ljubičica Njena ljubav je kao Modrozelena rijeka