Autor
Hajro Šabanadžović
Dan ljubičica
Svijet iluzija Svijet leptira
Bajramski dan
Razvedravanje Pogled na mjesec
Dodiri i spajanja Violetni krajolik
Noć jecaja Jabuke u polju pod nebom plavetnim
Jako čudan pejsaž Nejasnoće
Đardin , behar i ruže Bijeli visovi
Kad je nekud gone preko oštrog drača
Gradim most od ruku njime da korača
Sve dalje je vode preko mutne vode
Ali čudom stiže meni sve to bliže
Glavu čistu meću pod oštricu mača
U sebi si viša U meni si jača
Tebe više nema Al ti nisi nijema
Na nebu se javi ko crvena rana
Ozvjezdana
Mehmedalija Mak Dizdar (Stolac, 17. listopada 1917. – Sarajevo, 14. srpnja 1971.)
Bosna zemlja Božije milosti sanja
Mjesečeva modra rijeka
Danas je dan Maka Dizdara.
Imao bi njegovim rečnikom rećeno
okruglo sto pride stolaćkih osam godina.
Imao bi ali nema
Ima ih mnogo više
Kao nasjtariji bosanski stećak
I još više
i još dublje
kao Modra rijeka.
To je tisuće ljeta i koji eon pride
Mi smo naopaki
Mi unaprijed računamo godine
kojima je Mak unazad kroz istoriju tragao za Bosnom.
U traganju za korijenima
ogradio šedrvan kojim teče poezija
kristalna kao tužno srce pisca
Nećemo večeras pričati o Maku.
Pustičemo druge, one koji se dva puta godišnje susretnu sa imenom Maka Dizdara.
One koji su plaćeni i koji obilježavaju datume.
Zapisničari i prepisivači.
Mi sa Makom pričamo i dru#imo se tokom čitave godine.
Moramo. Iste smo fele. Bosna nam je u srcu.
Ne ova ili ona Bosna.
Naša Bosna je zapisana velikim slovima u knjizi Božije milosti.
+
Zapis o zemlji
Pitao tako jednoga, vrli pitac neki
A tko je ta, šta je ta da prostiš
Gdje li je ta, odakle je ta, kuda je ta bosna rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad da dade
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa, da postiš
I hladna i gladna
I ktomu još da prostiš – prkosna
*
Reći će vam neuki da je Mak Dizdar tamo neki bošnjak.
A nije.
Rođen je kao Bosanac i Hercegovac, musliman i takav je umro.
Bosanac je i Hercegovac što i dalje o Bosni snije ,
Put Kamenih cvijetova ili Modre rijeke.
I svjedoči poput stećka.
U Bosni toj žive da prostiš
ti neki dobri, Bogu mili ljudi ;Bosanci.
Oni drugi i ne shvataju da su im imena izmislili
i zapisali ljudi zli.
Zato im se um smara kao naopako smotani fišek košpica,
koji blećci ne mogu da prokuže,
jer nemaju pojma [ta su ste'ci i [ta svjedo;e.
https://youtu.be/LVYqgu6Ugdc
Izvor Modre rijeke
Modra rijeka Bosne moje
Modre rijeke
Modro jezero
Predvečerje nad Modrom rijekom
Modro zeleni vodopad
Modrozeleni krajolik
Upozoravaju me da Makova Modra rijeka i rijeke koje sam ja u njoj
prepoznao ,nisu iste rijeke.
Kažu, Makova, prava hita ka Jadranskom moru ,moje ,krive , brode na sve strane, najčešće ka Bosni.
Tada se zamislim i snebivam , poželim nešto reči,
ali odmahnem rukom , slegnem ramenima:
Ljudi su vrlo često nerazumni , ili barem strani.
Geografija,toponimi,aromosfera ,vrijeme i prostor uopšte nisu bitni za Modru rijeku.
Ona je sve to. Pride ljudi.Bosanski.
Modra rijeka je : izvor iza sedam iza osam ,
da Bosna zemlje Božje Milosti plovi,
zajedno sa njom,
ona je tisuće godina duboka cvjetna svježina ,
Sarajeva Grada čednosti –
plavo modro pojilište časnog Bogumilog naroda .
Modra rijeka je ono što častan čovjek sam odabere.
Ona je put kojim život hodi.
Ona je nestvarno proljeće.
Ona je sunce i ljubav.
Ona je moja ljubav, miris smilja i moj dom.
Od kada sam upoznao Makovu Modru rijeku ,
ja sam je čvrsto prigrlio ,
u duši odredio njen bitak ,
ne želeći ubiti njenu mističnost i samoniklost.
Odredio sam da ona bude i rijeka po kojoj se jedna zemlja zove.
I pogriješio?
Ne priznajem da me je zavarao stih :
Tisuć ljeta duboka je…
Iako, tačno toliko vremena zemlja Bosna po prvom zapisu postoji,
to je prejednostavna šifra da bi se otkrila tajna Modre rijeke.
Svi tumače i rastaču Modru rijeku i pokušavaju da joj daju odrednice i smjerove.
Moja baba,majčina majka,prečasna i prelijepa duša,
Milostiva u svojoj uzvišenosti ,da joj Milostivi podari rajske đardine,
mi je neposredno pred smrt otkrila jednu svoju tajnu:
„Za Kuran , Svete knjige i istinu ti nije potreban vodič i tumač.
Svaki čovjek svoju tajnu i svoje breme ima i želi da se toga riješi,
da to nekom drugom proda ili o grbaču okači.
To može svakog skrenuti sa pravog puta.
Moj ti je savjet , Kuran i Svete knjige u osami,
u tišini čitaj, proučavaj ako ga ne umiješ učiti.
Čitaj ih polako i tiho,ni glasno, ni nijemo,
već od srca nježno i razgovjetno.
Bog je milostiv i prašta.
Ako si dobar i iskren upotpunit će ti dušu i sve ćeš razumjeti.
Istina će se sama pojaviti.Drugačije to ne ide.“
Poslušao sam je.
Dugo sam lutao.
Još duže mi je trebalo mi je da shvatim.
A onda odjednom krvavi rat je počeo i sve je polako leglo na svoje mjesto.
Nestalo je bjelila iz očiju,
čepova iz ušiju,
bujice presahlih riječi potekle.
Da li je ta ista tajna zauvijek vezala Mak Dizdara, njegovu poeziju,
stećke i Modru rijeku,za Bosnu?
Meni se čini da je i Mak Dizdar ”teško” razumio sam sebe.
Toliko je zaronio u Modru rijeku,
toliko se zakopao u stećke tragajući za dušama voljenih bića,
izgubljenih u paklu jasenovačkih kama,
pa se osamio u svojim lutanjima.
Doduše , malo ga je i država za koju se borio,
a radi čije slobode izgubio najmilije,
odgurnula u stranu ,
jer :
Tragajući za majkom i sestrom , tražeći odgovore zašto i zašto ,
počeo je tragati za onom drevnom izgubljenom Bosnom ,
koju su svi napustili i ubijali ,sa jedinom željom , njenog nestajanja.
Mak je spoznao da se Bosna nikad nije dala,
većme je većom postajala,
krijući svoju čednost ,i ljepotu, milost i snenost,
od skrnavitelja,silovatelja i ubica.
Ostavštine je svoje prenosila preko Kamenih spavača
i svoje djece Bosanaca .
Mak je pošao od Bosni bliskih Krstjana ,
odlutao do stare Grčke i Orijenta,
da bi se vratio Bosni, stečcima i Modroj rijeci.
U njima je našao Mir.
Nadamo se.
Možda i neke odgovore.
Tko da zna?
“Stećak je za mene ono što nije za druge,
ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli
ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ,
jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh,
jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život,
jest prošlost, ali jeste i budućnost.”
Podizao je velove i zvjezdanu prašinu sa Kamenih spavača.
Dok je hodio ,umivao se mirisnom rosom bosanskih livada.
I začuđen, vidio je da se ona prelijeva u tisuće modrozelenih boja
žuboreći istinu širom bosanskog dunjaluka.
I očaran njenim ljepotama, vidio je da ona umiva dunjaluk svoj,.
da skuplja suze pučanina i pretvara se u Modre rijeke ,
što miju bol Bosne,majke njihove.
Mak je čeprkao i djelić po djelić prenosio okamenjenu prošlost,
u svoje teške i ponekad gorke riječi, kao pouku i poruku za budućnost.
Teške i gorke, jer je njegova mladost takva, jer je prošlost Bosne takva,j
jer je svaki dan , negdje , širom svijeta takav.
Mak skoro nikad nije dopustio da ga bol vodi.
Tako ga odgojila majka, Bosna i porodica.
U Bosninoj ljepoti nema bola,samo prkosa i sna , stećaka i Modrih rijeka.
Ktomu planina i gradova nalik njima ,
što vješto kriju bol.
Takav je Mak Dizdar bio .
Malo “težak” i nepopustljiv ,često vrlo strog do nerazumljivosti,
ali iskren i neponovljiv, i jer se bojao svoga grijeha u porodičnoj tragediji.
I nije želio , nikako nije htio biti tumač ljudima.
On je želio biti samo svjedok,
i postao je jedan od Kamenih spavača.
Da li je htio poručiti da ljudima ne trebaju tumači?
Da se oslone na Svete knjige . stećke i Modre rijeke, jer oni su duša Bosne.
Tko da zna?
Svjesnost ;
samoproglašeni tumači Bosne i Bosanskog bića su plaćenici,
a plaćenici ništa dobro , ni mudro ne nose ,
ga tjera da ponekad muči kad treba vrisnuti,
a opet nekako mirno, tiho ,staloženo i veoma glasno vrišti.
Oni drugi su plaćeni da kažu ono što pišu, a to nije Bosnina istina.
Zato su laž i istina uvijek na suprotnim stranama.
Ima i časnih izuzetaka, koji iz ljubavi prema riječi i istini
od Bosne ništa ne traže.
Ne traže ni da ih razumijete.
Očekuju da ćete sami naći svoj put i prepoznati riječ istine.
Prošle su decenije, eoni ,
a u meni još uvijek leži mistika u neponovljivosti Kamenog spavača i Modre rijeke.
Ili Modrih rijeka.
I Bosne zemlje Božije milosti.
“Tko je ona,gdje je ona,zašto je ona,nikto ne zna,
al je znano u Bosni je tma i tmuša neprobolna…”
Kao što je Jason modre rijeke prebrodio ,
tako će ih i Kameni svjedoci opet ponovo spojiti,
jer
valja nama preko rijeke.
A nad Bosnom kao uvijek behara miris Božije milosti.
Dopisano:
Mehmedalija Mak Dizdar 17. oktobar 1917. Stolac – 14. juli 1971. Sarajevo
Rođen je u staroj muslimanskoj porodici kao sin Muharema i Nezire (rođene Babović).
Izgubio oca u šestoj godini.
Imao je sestru Refiku i starijeg brata Hamida .
Majka i sestra ubijene su mu 1945. u koncentracionom logoru Jasenovac,
kao rezultat svojevrsne osvete ustaša Dizdaru zbog njegove
neuhvatljivosti i antifašističkog djelovanja . (I izvor)
Njgov brat Hamid je zbog ilegalnog rada uhićen je od ustaškog prijekog suda
ali je pobjegao iz Sarajeva.
Nakon toga njegova majka Nazira (rođ. Babović) i sestra Šefika su odvedene u Jasenovac
i tamo ubijene od ustaša. (II izvor).
Dvije interpretacije povoda tagičnog završetka dvije žene.
Zar zlu treba povod?
Ni Hamid ni Mak se nikad nisu oporavili od porodične tragedije.
Hamid je tavorio i zgasio svoju neospornu knjižvenu vrijednost.
U inat ustašama , Hamid se proglasio srbinom,
i gle ,
morbidne li “slučajnosti” , Hrvati Maka svojataju kao hrvatskog pjesnika ,
Bošnjaci kao bošnjačkog,
Srbi kao srpskog , valjde po bratu ,
a Mak
unatoč,uprkos i u inat svima njima , umro kao Bosanac ,potomak bogumila,davno prije novokomponovanog Bošnjaštva.
Put tanane čipke
Ledenjaci plove godinama
Rođena si krasotica
Sante da polomiš
Usnula jutra da probudiš
Snježnu kraljicu da otjeraš
Tamo gdje vodopad boli
Tvoje će mi srce pjevati
Krasotice
O ljubavi jedinoj
Tiše najtiše
Da se mjesec ne zabludi
Da sunce ne poludi
Ledeno srce proljećem da ne probudi
a onda se sjetim
mnoge su vode protekle
mnogo kalendara sklonjeno
i zlatnog lišća opalo
od one radosne jeseni
kad te nebo pozvalo sebi
Hvala ti Marija Magdalena
Krasotice moja
navsegda
Studija Palestinski geto ili Mit o Izraelskoj državi ulazi u završnu fazu. Analizirali smo višemilenijski historijat i geopolitička kretanja u regionu Svete zemlje Palestine, trudeći se da analiziramo dostupne religijsko-historijske, arheološke , filozofske , državne , arhivske materijale i građu , ne bježeći od nagađanja , sivih vijesti i crnila savremenih medija. Normalno uz dozu opreza i provjere. Ako u sve to dodamo manje poznate , zataškavane i skrivane podatke , dokumenta i priče koje niko ne uspijeva pobiti, ni izbrisati, stvara se koloplet koji je veoma teško razmrsiti; ponekad još teže razumjeti.
Usklađivanje i traganje za objektivitetom je mukotrpan posao , koji jedva da može normalna um podnijeti. Naime , svi sudionici u tragici Svete zemlje imaju svoje istine , svoja htjenja i svoja prava. Svi imaju svoja viđenja i potraživanja. I svi se kunu u Boga Milostivog i svi kažu njihov “bog ” je samo njihov i on im je podario milost. I sveto pravo da ubijaju nevjernike.
A Bog je samo Jedan. I istina je samo jedna. I Bog reče :
-“Ubiti nevinog čovjeka je kao da si ubio čitav svijet.”
Ljudi su braća . Braća ne bi smjela praviti zlo jedni drugima. Onaj ko to čina je proklet. A istrajavanje na zlu povećava zlo .
Međutim priča o Bogu Ljubavi i Milosti ne dopire do zločinačkih umova, jer srca su otvrdla , razum ispran barbarskim osvajanjima , ali i borbama za opstanak . Ljudi se zbijaju u gomile , horde zla – po sumanutim idejama i vodiljama totalitarizma.
Naša rasa , naš narod , naša kultura , naša religija , naš historijski put su dokazi našeg božanskog porijekla i prava prvenstva nad ostalim rasama , narodima , kulturama , civilizacijama . Na osnovu tog našeg prava , dajemo sebi za pravo da odlučujemo o životu i smrti drugih , slabih , nevinih i nemoćnih. Nije nam grijeh uništiti neukog i nevinog ako ne pripada Nama.
Jedno zlo privlači drugo , udružuje se i umnožava se. Umnožavajući se , zlo postaje sluga vječnog zla. Raste oholost, taština , nedodirljivost u kome je novac sve , i garant moći i zveketa oružja i smrti. Mnogo bezrazložnih i nevinih smrti . Nije to ni kolateralna šteta . To je nakana istrebljenja jedinke, društva, kulture, naciona i civilizacije . Uništenje civilizacijskih sloboda.
Kada se dođe u fazu da ništa nije sveto , kada se bjesomučno i bespoštedno ubije i razara to postaje najcrnji , genocidni fašizam i nacizam koje ništa ne može oprati, ni opravdati.
Uvijek će zle horde i ubice nalaziti opravdanje za zlo koje čine, ne shvatajući da dobro i humanizam nemaju alternative.
Jevreji imaju slonovsko pamćenje kad je u pitanju Starozavjetna historiografija, ali su, izgleda, postali zaboravni po pitanju svojih pogubnih , tragičnih i katastorfalnih pogroma i egzodusa.
Od Babilonaca i Rimljana do dana današnjeg , gdje god bili i šta god radili stiže ih anatema “prokletog” i izopačenog naroda. Čitava njihova historija je svedočnastvo lutanja, međusobnih izdaja , ubijanja , previranja, samoizolacije , getoizacije, progona i pogroma.
Zaista je tragično i poražavajuće svjedočiti neumlju cionista .
Ne može se racionalno pojmiti jevrejski zaborav, da je njihova historija živo svjedočanstvo pogroma i holokausta jevrejskog naroda kroz milenijume.
Ponižavajuće i katastrofične tragedije , zločini i ubijanja , prganjanja , nestajanja ; individiualna i skupna su duboko urezana u DNK jevrejskog naroda.
Jedna od najpoznatijijioh biblijskih premisa je :
-“Ne čini drugome ono što ne želiš da se tebi čini .”
A jevrejima su činilo zlo : proganjali ih , maltretirali, povrijeđivali , na stravične muke strane Božijoj milosti i ljudskom umu stavljali , silovali , plačkali , protjerivali , ubijali …, bez krivice , bez suđenja , moralnih ili pravnih normi ih sustavno uništavali. I to bez ikakve uzročno posljedične , morlane, krivične odgovornosti
Da se samo podsjetimo šest najkrvavijh godina II svjetskog rata 1939 . – 1945.
-Zaboraviše Jevreji konc logore masovnog uništavanja, mučenja, siliovanja i ubijanjana najužasnije načine ( nabrajamo samo poznatije) :
Auschwitz, Birkenau, Belzec, Buchenwald, Dachau, Majdanek, Treblinka , Liparski otoci, Gonars, Treviso, Padova, Trst i Skadar (Italija ) , Terezin (Češka) , Natzviller ( Francuska ) Jasenovac , Jadovno najveći i najužasniji između desetina drugih ( Hrvatska ) , Sajmište , Banjica (Srbija )…U ogromnom SSSR je nemoguće klasificirati tisuće koncentracionih logora za razne namjene i raznu etničku , političku i polnu pripradnost.
Broj ubijenioh jevreja nikad neće biti tačno utvršen. Procjene se ekreću od 4,5 – 6 miliona samo u njemačkim fabrikama smrti, tuširnicama i “plinarama”.
I sada ti ljudi , ti jadnici , mučenici i prognanici i mrtvaci to isto, u istom obimu i istom zločinačkom žestinom , sustavno već sto pet (105) godina rade palestincima i drugim narodima u Svetoj zemlji.. Dakle 1917. Britanskim protektioratom sve je zvanično počelo legalizovano , sustavno , plansko i metodično porobljavanje i okupacija Palestina , a pod providnom maskom povratka, kupovinom zemljišta i naseljavanja .
-1948. godine. nametnutom rezolucijom SAD, Velike Britanije i Rusije osniovana jw države Izrael na teritoriji suverene i međunarodno priznate države Palestine .
Od osnivanja izraelske države počinje cionističko iživljavanje na onima koji su ih voljno sa solju i kruhom , raširenih ruku , a vrlo često prisilno primili na tlo svoje zemlje.
Svoje uporište cionisti nalaze u Talmudu , po mnogim religijskim teoretičarima svetogrđu kojim se derogira i degradira Stari zavjet ,(Tora, Petoknjižje , Mojsijevi zakoni).
Prije nego vam objasnimo vezu Starog zavjeta i Talmuda , iznijećemo osnove na kojima počiva genocidni cionizam , fašistički bešćutno i nacistički bogohulno uništavanje svega što nije jevrejsko , na osnovu temeljnog talmudskog prava :
-Mrzi nizašta.
Mrzi nizašta je obrnuta konekcija koja potiče iz Psalama 69.:
“Spasi me, Bože… U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. …”
Cionisti su sebi dali za pravo da ubijaju , muče , siluju i uništavaju nežidove jer im to Talmud nalaže.
Citiramo: Talmud , židovsku svetu knjigu ili po žrtvama i časnim ljudima knjigu zla:
-„Učenja i zakoni Talmuda važniji su i imaju se strožije primjenjivati od zakona Tore. Tko prekrši zakon Talmuda zaslužuje smrt.“ (Talmud, Erubin 21a).
-„Za Židova postoji zakon da se sve ono, što je u vezi sa kršćanskom crkvom, uništi.“ (Šulah aruh, Joreh deah 146)
-„Bog je stvorio nežidove, te iako im je dao čovječji oblik oni su ravni sa životinjama, jer nedolikuje Židovu da bude služen od stoke. Zato ga služe životinje u ljudskom obliku.“ (Šulah aruh, Mudraš talpiot 225).
-„Nežidov je kao jedno pseto. Štoviše, zapisi uče da se pseto ima više poštivati od nežidova.“(Talmud, Ekeseget raši eksod 22).
-„Nežidovu ne treba milost i pomoć ukazivati.“ (Talmud, Jebamot 12a).
-„Židovi moraju naučiti ovih pet stvari: 1. Volite jedan drugoga. 2. Volite pljačku. 3. Volite bančenje. 4. Mrzite vaše gospodare. 5. Ne govorite nikada istinu.“ (Talmud, Pesahim 113a).
-„Ne smiješ Židovu, tvome bratu, učiniti kakvu nepravdu. Nežidovu je dozvoljeno učiniti sve i svaku nepravdu.“ (Talmud, Geneba 40a).
-Ako tvoje pretpostavljene nežidove pomoću hrane ne možeš pridobiti, ti ih pridobij pomoću novca.“ (Talmud, Sanhedrin).
-„Židovu je dozvoljeno obeščastiti nežidovku.“ (Talmud, Jad Hasakah 2b).
-„Nežidovska djevojčica stara tri godine i jedan dan može se oskrnaviti.“ (Talmud, Aboda sara 37a).
-„Dozvoljeno je lijekove na nežidovima isprobavati, da bi se ustanovilo da li su lijekovi štetni.“ (Šulah aruh, Joreh deah 158a).
-„Koljite nežidove kao gamad.“ (Talmud, Sohar).
-„Nežidovke su nečiste i imaju se smatrati prostitutkama.“ (Talmud, Aloda Kara 366).
-„Sve nežidovke su kurve.“ (Talmud, Even hekor).
Riječi su suvišne. Zaključci nepotrebni. Sve je jasno.
I pored evidentnih znanja i saznanja o cionizmu i necivilizacijskim nakanama ne samo prema Palestincikma , već prema svim nežidovima Zapadna “demokratija” je uvijek na strani Izraela. Na strani onih koji su mnogo stravičniji i genocidniji od nacista, Hilera i Mein Kampfa.
Toliko o demokratiji i zapadnoj “civilizaciji”. Ponoć zapadne “civilizacije”.
*
Iz Arhiva
MAGAZIN, UMJETNOST
*
Umjetnost je uvijek bila posebni dio ljudske svijesti i djelovanja, koji ne priznaju granice i barijere,
već samo kreativnost , vrijednosti i stvaralaštvo.
Jedan od nagrađenih na festivalu je naš stalni saradnik Vedad Šabanadžović.
**
ДРУГИ ВАЉЕВСКИ СТРИП ФЕСТИВАЛ, Ваљево, 2018.
NAGRAĐENI AUTORI
Жири у саставу: Зоран Стефановић, управник Центра за уметност стрипа, Београд председник жирија, Миливој Костић, академски сликар, члан, Дејан Богојевић, мултимедијални уметник,члан, донео је једногласну одлуку да награди следеће ауторе / стрипове, који су се истакли квалитетом:
Небојша Василић – „Див јунаци“
Гран при Другог ваљевског стрип фестивала
Никола Радосављевић – „Уморна“
Прва награда
Александар Стеванов и Катерина Николовска „Мачор кој сакаше да стане крал на светот“
Друга награда
Марко Шерер и Сенка Милутуновић
„Како насликати портрет птице“ (по Жаку Преверу)
Трећа награда
Ведад Шабанаџовић – „Живот је бајка“
Награда за приповедање
Миљана Тешовић – „Везе“
Награда за ликовност
Горан Новаков – „Блистави“
Награда за сатиру
Жељко Обреновић и Жељко Виторовић
„Картон сити“
Награда за друштвени ангажман
Горан Фуруновић – „Господин“
Награда за алтернативни израз
Сара Живковић, Ана Живковић и Маргарета Миленковић – „Надомак циља“
Награда за неговање традиције
Јован Ђорђевић – „Ко зна?!“
Награда за најбољег младог аутора
Други ваљевски стрип фестивал биће отворен у петак, 21. децембра 2018. године у 19 часова, у Галерији центра за културу, Ваљево. Тада ће бити додељене награде и биће отворена међународна изложба стрипа (од пристиглих радова) под називом „Див јунаци“.
Захваљујемо Вам се на учешћу и позивамо Вас да присуствујете Другом ваљевском стрип фестивалу. Добро дошли!
Дејан Богојевић,
уметнички директор фестивала
**
Iskrene čestitke čestitke organizatorima, žiriju i nagrađenim
Autor
Hajro Šabanadžović
Pihtijasto zimsko sunce
Trnje i ruže Mistika modre rijeke
Zeleno žuta oaza
Autor
Hajro Šabanadžović
Žena
Poklon neba Varljivo sunce
Brežuljak želja Misterija
Veseli oblaci Purpurno sunce
Praskozorje Srce duginih boja
Torzo Nježna svjetlost
Pogled djevojke sa francuskom kapom Začarani krug
Grlica bijela Drvo života
Plavetna svjetlost Ona sa cvijećem u kosi
Razigrani krajolik Plavetna oda ljiljanima od zlata
Akt Život je opsjena
Čitav život moj Nevjerica
Stablo Svileni dan
Autor
Hajro Šabanadžović
Val se pjeni Idila u žutom
Pobješnjelo more
Ružina stabla