Robinson Jeffers – Blistaj, republiko na umoru

to se tiče moje djece, volio bih da se drže podalje
Od središta koje se zgušnjava: pokvarenost
Nikad nije bila obavezna; dok gradovi leže ničice
Pred čudovištem, ostaju nam planine.
Čujte dječaci, ni u čemu ne budite tako umjereni
kao u ljubavi prema čovjeku, pametnom sluzi,
nepodnosivom gospodaru.
Jer to je stupica u koju se hvataju najplemenitiji duhovi,
u koju se, kažu, uhvatio Bog dok je zemljom hodio.

Bookmark the permalink.

Komentariši