Uvijek aktuelno
Njaki “reis” njače i opet puca ćorke.
Poslije kišne dove i fetvi na redu je, sasvim očekivano i logično, bila hutba za Bajramske blagdane i pučanstvo.
Nije to bila hutba onim okupljenim u prvim redovima Begove džamije.Oni imaju svoje blagdane i svoje dove,fetve i hutbe.Kako dolikuje pravim hanefijscima.Sve zavisi od sadake i harača kontejnerskih poreznika.
Onaj licemjer , vehti podvornik se opet javlja , sad nam hutbu poslo. Čestite blagdanske dane nam, nećemo težih rijeći na one mubarek dane, recimo oneraspoložio.
Moro nam svoje licemjerje poslati. Reći, aferim mu ga, je ništa.
Postali ovi “reisi” ko bilesim pape i kardinali. Prvo se onaj pretili i užegli što vazda tukne oblačio ko pape. U svilu i kadifu i prstenje takario na skoro svaki prst, ko anamo oni, samo mu tijara i capin falili.
Imo je i to pripremljeno, ali mu je mentaor ne dade staviti na glavu i uzeti u ruku. Kaže mu; nemoj ba taki međ narod k'o pizdun neki izlazit.
Ovaj nije još pokušao, ali u kakvim dvorima obitava sigurni smo da neku svečanu haljinku ima,izvezenu đuvezlijom i zlatnom svilom..
Pape i “reisi” za svaku priliku neki edikt – dovu, bulu – fetvu , poslanicu – hutbu ili neke druge pismene imaju spremne. To obavezno ne znači da su pismeni. Iz pismena im se vidi. Da su licemjerni, to im iz govora i pisanija vrije. Ružno je govoriti iz čega još.
– “… da budemo ljudi.”
– ” Naša sudbina je ista, nema razlike među nama.”
Stvarno nema razlike između njega i partaje što se u prve redove zbila.
Da je reko da budete ljudi, to bi bilo ljucki. Narodska sudbina je savim drugačija od njegove i sudbine njegovih mentora i podređenih. On se samo pravi mutav i blesav, jer zna vakat i fakat.
Kada su bilo koji papa ( Franceka još ne diramo , čini se da joj nije fulio ) ili takzvani reis čovleci bili.
Vidite nema upitnika jer to nije pitanje. To je konstatacija. Dok su se oni kitili, u narodskom blagostanju gojili; narodi im gladovali i umirali. Ne onako po nebeskim aršinima i po vaktu, već po zlu i glađu umirali.
Dok oni u velelepnim dvorima obitavaju narod na ulicama pored kjontejnera,ispod mostova na kartonskim ležaljkama umire. Za jedan papski ili reiski prsten bi se desetine ljada ljudi nahraniti.
Dakle pape i reisi se nikad za narod nisu brinuli , a sad ovaj hoće da sve ilmije i mentora ,pa i samog sebe ugura u prosto pučanstvo.
Neće moći. Vi se statutima javno odrekli naroda , sada se narod odriče vas i vašeg “merhametli” doborinstva. Merhamet dostiže do vas ali ne idalje.
Uguravanje u prosto ide tek tako. Da bi insan čovljek bio treba biti dobar i vjernik i dobar dunjaluku i pučanstvu.
Sve poglavite vjerske starješine od malog do veljeg to nisu. Možda ih ima da na prste ruku stanu. Naravno onog sakatog koji samo dva tri prsta ima.
Kako dobrotvoran čovjek može biti vjernik ako dozvoli da mu brat od njegovog metka , noža ili sjekire umire.
Kako se merhametli čovjek može vjernik i moliti za kišu a brat mu po kontejnerima koricu kruha traži. Umire od gladi i bombi i u stranjske zemlje protjeran biva.
Kako karitativan čovjek može biti vjernik a na krstove, lomače i kolčeve braću svoju nabijati i žene po bogomoljama na blud tjerati.Neki i muškarce.A poganluk je to da ne može veći biti.
Potom se čuvar upitao i pozvao i druge da se upitaju:
-U kakvom to društvu živimo i kakvi smo ljudi, kada smo spremni diskriminirati djecu i na njima pokazivati snagu i nasilje?
-Što je nas našo pitati, nije nam jasno ?
Mi smo časni i pošteni ljudii i ne diskriminiramo djecu nit bilo koga, niti na njima ne pokazujemo snagu i nasilje.
Sporo mislimo pa se i kasnije uhavizavamo. On to pokušava nas i njih izjednačiti. Ne ide to tako, nije pošteno.
Mi nismo ni sila ni vlast bilo vjerska ili svjetovna, mi nismo u stanju nikoga diskriminirati i ugnjetavati.snagu ili masilje vršiti.
On se našo o diskriminaciji pričati.
Mi samo radi naše djece rat vodili i za zemlju se borili.A gdje si ti i tvoje ilmije za rata bili.Za onog tvog prethodnika i “lidera” ” Bošnjaka” znamo . On se u agresorskoj zemlji ,SAD šepurio.
Obratio se stražar , ko sa kule jehovinih svjdoka; pažnju na:
-” izbjeglički val iz Sirije i Iraka ” i ” sirijsku i iračku djecu
-” i njihovo stradanje koje gledamo ”
pa kaže:
– ljudi ne treba da se boje jedni drugih
Ko nam to kaže?
Onaj u čijim džematima se sije strah i mržnja prema svakom ko ne misli kao on i njegove horde.
To nam kaže onaj u čujim se džematima na ljubav tjera, brat na brata udara, u predvorjima džamija kidiše musliman na muslimana, kidiše musliman na sve oko sebe, crne neke zastave vješaju, smrt zazivaju, u teroriste domaće i strane se pretvaraju.
To su naslovi novinskih i portalski vijesti, nismo mi ni jednu riječ dodali.
On upire prstom u:
– horde ubica koje su se sjatile iz svih krajeva svijeta
– apelira na muslimane da ne učestvuju u nasilju na muslimanima i drugim ljudima
Ono o hordama bi bilo u redu da to nije šačica malomnika koji liječe svoje ubilačke nagone. Ili da su spomenuti u kontekstu glavnih naredbodavaca i izvršitelja svog zla na iračkom i sirijskom tlu. Glavnina krvoloka dolazi sa tla na kojim se ratovi vode.
Kraj prvog dijela.
Drugi dio slijedi sutra u podne.
