Pogled u nebo
oko suzi
sunce zasjelo
daleko od modrih krvavih rijeka
smješkom mazi novi dan
i ne čuje djetinje krikove
prokleta je amerika
i evropa sva
oca nemam ja
ubiše ga od Boga prokleti
od srbalja
neki ljudi zli
a sanjao harleya
kao naše nebo plava
da amerikom brodi
zelene nam šilje šoldi
da nam se jednom vrne
u zagrljaj nježni stisne
aha kako da ne
cere se pakleni druzi
ko mu kriv
pravog pasoša ovjerenog
sa tri prsta ni ima
na krvavoj malti srebreničkoj
Prokleta je Amerika
i Evropa sva…
Snježna noć
Val smrti
Ledeno plavetnilo
My heart will go on
Every night in my dreams
I see you, I feel you
That is how I know you, go on
Far across the distance
And spaces between us
You have come to show you, go on
Near, far, wherever you are
I believe that the heart will go on
Once more you open the door
And you're here in my heart
And my heart will go on and on
Love can touch us one time
And last for a lifetime
And never let go till we're gone
Love was when I loved you
One true time I hold to.
In my life we'll always go on
Near, far, wherever you are
I believe that the heart does go on
Once more you open the door
And you're here in my heart
And my heart will go on and on
You're here, there's nothing I fear
And I know that my heart will go on
We'll stay forever this way
You are safe in my heart
And my heart will go on and on
A moje srce će i dalje da kuca
Svake noći u svojim snovima
ja te vidim,ja te osjećam
Tako znam da si dalje i dalje tu
Daleko, iz daljine
i prostora što djeli nas
dolaziš da pokažeš da si i dalje tu
Blizu, daleko, gde god da si
ja verujem da će srce i dalje kucati
Još jednom otvaraš vrata
i ti si u mom srcu
a moje srce će i dalje da kuca i kuca
Ljubav nas može dodirnuti jednom
i trajati za čitav život
i nikad ne prestaje dok smo tu
Ljubav je bila dok sam te voljela
Jedina istina koju ne puštam
U mom životu mi ćemo uvijek postojati
Blizu, daleko, gde god da si
ja verujem da će srce i dalje kucati
Još jednom otvaraš vrata
i ti si u mom srcu
a moje srce će i dalje da kuca i kuca
Ti si ovdje, ničeg se ne bojim
I znam da će moje srce nastaviti dalje
Zauvijek ostaćemo ovako
U mom srcu si siguran
A moje srce će i dalje da kuca i kuca…
Dolazili su donosioci Božjeg, nauka prije i poslije Abrahama/Avrama/Ibrahima.Svima je data knjiga koja je govor Neba.
Abrahamova je najednostavnija i pokušaćemo da je predstavimo našim riječima.Ako negdje pogriješimo ili smo nešto pogrešno shvatili oprostite nam.I smo samo neuki ljudi.
Bog Jedini ne želi ljudima dati terete više nego ih oni mogu podnijeti.
On ih ne sili da vjeruju u Njega Milostivog.Ostavlja im izbor.
Mogu vjerovati u Njega Silnoga i biti dostojni sebe i nasljeđa koje im je poklonuio.
Mogu vjerovati u nešto drugo ili mu pripisivati druga u vlasti.
Izbor je na ljudima.
Prije tog izbora ljudi se trebaju zapitati ko je stvaralac ovog velelepnog zdanja bez ijedne mane i pukotine koji ljudi nazivaju Univerzum.
Bog je stvorio ljude iz Milosti i Ljubavi svoje i uputio ih da ga slijede. Milost i ljubav je jedino što se se traži od ljudi.Ništa više.To je ispravni Božiji put.To je ono blagorodno i čvrsto uže koje veže Njegovu Milost i ljude.To uže je jedina Svjetlost za kojom ljudi treba da se drže.
Oni koji se ne priklone singularnosti Boga Jakoga su na gubitku.Sebe ponižavaju klanjajući se nečem bezvrijednom,što im ne može pružiti nikakvu pomoć ili donijeti neku milost.Izostajući sa puta svjetlosti čovjek sebe dovodi u kušnju i stremi stranputicama.Stranputice zazivaju mnogo toga što nije po mjeri čovjekavog dostojanstva.
Čak i kada govori o kazni Bog uzvišeni ,to ne čini radi sebe
Sve ostalo su ljudi sebi nametnuli i izopačili.Izostajući.On to čini radi dobrobiti ljudi.
Bog Milosrdni je stvorio ljude da budu jedna skupina koja će imati jednu vjeru i koji će se međusobno pomagati i truditi da dijele milost i ljubav.
Ljudi su se podijelili u skupine.Te podjele nisu po prvenstvu milosti i ljubavi! Skupine se natječu među sobom da dokažu da imaju više prava od drugih da zastupaju Božiju “vjeru”.Tome obavezno dodaju da su oni Božiji “miljenici”
Takva razmišljanja su iskrivljivanja Božijeg nauka i hula na Boga Dobroga.Ljudi njima sami sebi čine nasilje.
Kad Bog Mudri poziva na molitvu On to ne čini radi sebe.Njemu se moli čitavi Univerzum.Molitva je stvorena radi ljudi.Moleći se ,ljudi treba da se sjete blagodati koje od Boga Sveopćeg Dobročinitelja svakodnevno uživaju.I da se sjećaju zavjeta koje Mu upravo u svakoj molitvi predaju.Molitva je istrajavanje na putu ljubavi i milosti.
Čovjek je umno biće i u suštini neuk.Stvoren je poslijednji.Njegovo znanje nije sveobuhvatno i iskonsko. Njegova glad za znanjem čini ga brzopletim i sklonim griješenju.Kada griješi to je na njegovu štetu i što je žalosnije,još više na štetu drugih.Tada skreće sa puta milosti i ljubavi.To ga vodi u suprotnost;krv i mržnju.
Tu se pojavljuje proviđenje o kazni i milosti.
Nije kazna i milost radi Neba,već radi ljudi.Da budu opomenu da svako djelo nosi poslijedice. Izbor je na ljudima.Radi kako radiš ali takva će biti tvoja nagrada.
Mnogi judi ne uspijevaju ili ne žele razlučiti dobro od zla, na ovom prolaznom svijetu.Zato je odlučeno da se u svijet vječnosti odvoji milost i ljubav od zla i mržnje. Dobri od zlih ljudi.
Upitajte se da li bi vi primili zle ljude u svoj topli dom u kome vlada marmonija,milost i ljubav.
Svi ljudi su postali od pramajke Eve/Have i praoca Adama/Sdema.Svi ljudi su braća i sestre.I što je bitnije Božija djeca.
Bog Sveznajući ne traži da ga se ljudiu sjećaju radi njega,već da bi razmišljali o miklosti i ljubavi i šta život nosi kada one izostanu.
Bog Oprosta za svoju Milost i ljubav traži nikakvu nagradu.Njemu ona ne treba.Čista ljudska duša puna milosti i ljubavi je njegova nagrada.
Sve izvan toga su ljudi izmislili.
Boga Blagoga žalosti smutnja i nered na zemlji.
“Posrednici “govore ljudima šta da rade izvrčući riječi i djelo Boga Jakoga.Ne slijede upute nego laži jer rade zlo koje rade.
Jedna od glavnih pouka svih vjerovjesnika je :
Čovječe dobri ne treba ti posrednik u molitvi,milosti i ljubavi.
Dovoljan ti je Ja Jesam.
Samo Mu se obrati i bićeš uslišen.
A Bog Oprosnik prašta,neobjašnjivo mnogo ,samo njemu znanog , oprosta daje.
Bili smo djeca mi
i setali smo bosi
djevojcica si bila ti
sa cvecem u kosi
Ref. 2x
Rasli smo ovdje mi
u tihoj dolini naseg sna
tu sam te prvi put
poljubio ja
Tvoje su oci tad
trazile mene
sretna si bila ti
kad gledao sam tebe
Deba prvi put te večeri, pametnu progovori:
„ Sve je to lijepo, pjesnički sročeno . Nema zamjerke osim jedne . A krupna je. Ne reče nam, jesi li ti tu junfericu natakario?“
Niko ni riječi. Svi oboriše poglede.
Samo je Hana uzdahnula, pogledala u Dobrog . On je i dalje čeznutljivo gleda i ne diše. Ona pomišlja to uzdahe krije, milina joj oko srca, misli joj odoše na malopređašnje dodire i kao da sluti ono poslije. Zarumeni se i pogled spusti, ne želi da joj čitaju misli.
Mojsije sumnjičavo mjerka harmoniku. Premišlja se ; skroz naskroz je nova novcata. Nije vrijedno Debine debilnosti. A ovdje u ovom đardinu nema visine. Sve neki bagremi , jorgovani i trešnje. Nema tu visine sa koje bi čovjek mogo pošteno heknuti harmoniku.
Uzima harmoniku, svi u nekom iščekivanju.
„E tako vam ja i sa svakom mojom harmonikom.“-cijedi Mojsije i otpuhuje. Nevoljno sa Zlate ruku skida.
Prihvata se harmonike , miluje je onako, nježno kao ženu. Ispred sebe je stavlja. Otkopčava je polako, kao da je svlači. Lijevu ruku ispod remena do sto dvadeset basova primiče i titra , kao po bjelini , lijeve nabrekle dojke. Desna ruka slobodno po klavijaturi klizi, kao da desnoj čeznutljivoj dojki nešto podilazi i počinje polako da prebire.
Akord prvi se javlja, pa zatim drugi i treći, to je već muzika koja se prepoznaje.
Prvo Frka, zatim Lela i na kraju Zlata puštaju zvonke, biserno čiste, nestašne, radosne, vrckave i poletne glasove:
‘Joj,mamo mamice
Crven fesić u dragana mogajoj mamo mamice
da ga hoće nakriviti
joj mamo mamice…
dala bih mu medna usta…
srce iz njedara
joj,mamo mamice…
Noć po ko zna koji put miriše na anterije i ono što one nude, sevdah, bolero i ljubav. Mogu se tu naslutiti neka skora davanja i buduća tanga. I svašta nešto.A i bol koja će poslije doći.
Hana naslonjena na Dobrog , prima ga za ruku i počinje da uči.
Frka tužno gleda u njih, njeni snovi su ukradeni. Ništa ona tu ne može učiniti. Životni puti joj po ko zna koji put nisu fer. Jedna suza joj kliznu. Zlata je zagrli , poljubi joj suzu i šapnu:
-Oprosti mi Mila. U svojoj sebičnosti ,tvoje sam jade zaboravila. Nije Dobri kriv, ne bi on. Znam da te voli. Ja ga zmolila da mi pizdunku skine s vrata. Znaš ti njega, ništa nam ne može odbiti. Srediće se to nekako.
I jeste. Nekako.
Vrijeme buduće…
Ni harmonike nema, ali muzika neka mi šapuće znane riječi :
“-Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet, nek čuti bol u srcu mom.”
Nježno , najnježnije usne dodirujem, cjelov joj, za života željenog darujem.
Darujem. Darujem… Bruji mi u ušima.
Kao da me neka strujica tresnu, usne žive cjelov upiše.To se njena duša tek tada od tijela rastala. Čekala na dodir usana što život znače.
Penđer se iznenada rastvori. Hladan vazduh pohrli u sobu. Odar uzdrhta. Niotkuda , grlica bijela, sa rubin ogrlicom na prozoru se stvori, pogledava ka nebu. Kiša je prestala i sve je svijetlo.
Dugo pogledom grlicu pratim i ona mene; dvoumi se. Pogledava me , a i u tihu zvijezdanu noć koja je vabi.
U duši mojoj , neizmjerna punoća i mir, u njima hiljadu pahulja bijelih večeras pada. Molim grlicu da još malo ostane, priče naše završio nisam; ni pismo pročitao, bar jednu pjesmu da joj pročitam. Želim da mi svjedoči tome.
Ona kao da klimnu glavom, neku grančicu nađe i na pismo je spusti. Malo se odmakne od njega pa zastaje.
Otvaram pismo i gledam. Rukopis sitan, blag, pravilan i okrugao, djetinji , skoro pa ženski. Vidim skorilo se od tisuća požutjelih suza.
Vino i gitare
nek’ opet ispune mi noc
to vino staro i gitare
veceras ce prijatelji doc’
Vrijeme neka stane
kad ovdje okupe se svi
zivotu s’ neke druge strane
veceras stajat’ cemo mi
I mladost neka ide
zivot mora nekud poc’
pa i rane sto se vide
sve ce proc’
Refren
Vino i gitare
zelim nocas ja u domu svom
kad stari prijatelji dodju
nek’ ne nadju bol u srcu mom
Jednoć dok si mi bježala
sanjao sam da ležim na samrti
čovjek zna biti blesav
zar ne mila
samrt ko svaki san
nježna i nepoznata
igra se ljepote i mami
kaže ne treba mi budućnost
nudi mi dveri
ključe zlatne pokazuje
sklonićemo tamne oblake
nacrtati nježna polja
igraćemo se ljubavnika
valjaćemo se na sunčanim livadama
krhko nebo će se stidjeti
što mirisni đardin vrišti
ljubi me mili
i samrt može biti naivna
nije me mogla prevariti mila
srce je bilo hladno ko suncokret u ponoć
duša je prigrlila tamne oblake
bježeći od dveri
što epp su zvjeri sa zlatnom tijarom
zašto se igrati ljubavnika
kad ljubav nije igra
zbog čega da se nebo stidi
u đardinu ničeg sablažnjivog nema
samo se vole čovjek i žena
samrti lako odoljeh
dadoh joj nogu blago da se ne naljuti
ali zaboravih kako da dozovem život
tebe ljubavi moja
Uvijek ti se vracam
odlucim i podjem
ali stignem samo
ispred tvojih vrata
Onda u noc bjezim
k'o okovan gvozdjem
dok me tvoja ljubav
doziva iz mraka
Uvijek ti se vracam
sa srcem na dlanu
s’ putovanja dugih
ispod sivog neba
Pred vratima tvojim
noge same stanu
a srce bi tebi
srce tebe treba
Ref.
Da tebe nema, da te nije
onda ni mene bilo ne bi
ljepse se place, ljepse se smije
kad je sve za te i sve je tebi
Ref. 2x
I brda su rasla …
Zarobila sam neki glas u vrtu.
Bila je trešnja. Imala sam sve.
Prvo se čuo zov a onda sve bijelo od
latica postade. I jeku možeš vidjeti:
luk svjetlosti nad očima, kao uspavanka.
Koliko koračaja do tebe, moja sudbino.
I u čekanju se neprestano mijenjamo.
Već smo bili zatvorili prozore. Kad eto
jedno proljeće zaputilo se izvoru
(i tebe oči tvoje da me vole).
I osjetih da i ja izvirem odnekud. Da tečem.
A sve je promijenjeno, i sama ljubav,
kao južni vjetar iznenada na brijegu
I eto: lovac silazi proplankom. Postadoh
isto što i on, ne mogu drukčije
a livada je široka.
I lovac. I izvor. I vjetar. I trešnja. I brdo.
Zauvijek ostavi me ti
Budim se
tvoje ime na usnama
ti tko zna gdje
pod ovim sjajnim zvjezdama
Trazim te
al’ nikad ne znam kad ces doc
samo je nemir u grudima
i ova duga, prazna noc
Refren
Zauvijek ostavi me ti
i reci da je svemu kraj
samo da prestane ta sutnja
sto je pala medju nas
Zauvijek ostavi me ti
i reci gotovo je sve
jer ljubav sama tiho umire
Nema te
i sve je kao ruzan san
opet ces doc
i htjeti ljubav da ti dam
Gubim sve
ne vidim kraja igri toj
ko da se magla spustila
i ti vec nestajes u njoj
Refren
Ti vodis me do neba
zatim bacis me na dno
sve je kako treba
da bi sve se srusilo
Refren
Zauvijek ostavi me ti
i reci da je svemu kraj
samo da prestane ta sutnja
sto je pala medju nas
Zauvijek ostavi me ti
jer ljubav sama umire
