Žena neuništiva
Misli mi otela
Maza
Hoće da ih gasi
A ja ne dam
Volim je iskrenu da boli
Do poslijednjeg damara
Ne želim slatkicu
Hoću čarolije
Žene pobunjene
Duše čedne
Plača pune
Bruje strune
jesenje;
Mene tuge
Tište duge,
Čemerne.
Kad je mukla,
Ura tukla
Gušeć sve,
Plač me prenu
I spomenuh
Prošle dne.
Lutam samo;
Jer me zao
Vjetra ćuh
Amo,tamo
Nosi kao
List već suh.
Ljubavi jedina
Kunem se ljubavlju tvojom
imam samo devedeset dana
tri po trideset
za molitve
mirisnih sanja
Za ljubav mnogo dara
iz malog parka beskućnika
deset pupoljak ruža
za tebe ubraću mila
za snove jednu orošenu
za tugu drugu žutu
za sreću treću šarenu
za tebe četvrtu zelenu
za samoću petu safirnu
za nježnost šestu ružičastu
za vrlinu sedmu plavu
za nevinost osmu nevinu
za ljubav devetu rubinovu
za nas desetu duginu
za mene neće ostati ništa
zato sad bolero puštam
pokloni mi sebe
najljepšu od svih.
Ljubavi jedina
Kunem se ljubavlju mojom
Ostalo mi je samo četrdeset
dana trideset i deset
za molitvu
mirisnih sanja
za ljubav nešto dara
iz velikog parka beznađa
ukrast ću samo za tebe
poklanjati drugim
četiri ružina pupoljka
prvi bijeli neotvoreni
za prvu godinu snova tvojih
drugi safirni skoro neotvoreni
za drugu godinu čežnje tvoje
treći rubinov poluotvoreni
za treću godinu tvoje ljepote
četvrti crveno žuti rastvoreni
za četvtu godinu poklonjenu
nevinosti mojo i tvojoj
staviti ću ih u kristale nade
gledati mirisati iščekivati
kada poslijednji pupoljak uvene
ostaće ti samo ljubav moja
kada rubin odsjaji
sanjaće me ljepota tvoja
kada safir popada
ostaće ti čežnja moja
kada bijeli potamni
ostaće ti snovi moji
prestajem da plešem
i da se molim
muzika mi donosi tebe
najljepšu od svih ruža
Luce Malena
Luce Malena.
Because of you
I will not make the same mistakes that you did
I will not let myself
Cause my heart so much misery
I will not break the way you did,
You fell so hard
I’ve learned the hard way
To never let it get that far
Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don’t get hurt
Because of you
I find it hard to trust not only me, but everyone around me
Because of you
I am afraid
I lose my way
And it’s not too long before you point it out
I cannot cry
Because I know that’s weakness in your eNo
I’m forced to fake
A smile, a laugh everyday of my life
My heart can’t possibly break
When it wasn’t even whole to start with
Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don’t get hurt
Because of you
I find it hard to trust not only me, but everyone around me
Because of you
I am afraid
I watched you die
I heard you cry every night in your sleep
I was so young
You should have known better than to lean on me
You never thought of anyone else
You just saw your pain
And now I cry in the middle of the night
For the same damn thing
Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don’t get hurt
Because of you
I try my hardest just to forget everything
Because of you
I don’t know how to let anyone else in
Because of you
I’m ashamed of my life because it’s empty
Because of you
I am afraid
Because of you
Because of you
Zbog tebe
Neću praviti iste greške kao ti
Neću sebi dozvoliti
Da priredim svom srcu toliko bijede
Neću se slomiti kao ti,
Ti se osjećaš tako loše
Ja naučila teži način
Nikad neću dozvoliti da ode tako daleko
Zbog tebe
se nikad ne udaljavam od utabane staze
Zbog tebe
sam naučila da igram na sigurno ne želim biti povređena
Zbog tebe
mi je teško da vjerujem ne samo sebi već i svima oko mene
Zbog tebe
sam uplašena
Skrećem sa puta
I neće proći mnogo pre nego skreneš van
Ne mogu da plačem
Zato što znam da je to slabost u tvojim očima
Prinuđena sam na lažni
Na osmjeh, na smijanje svakog dana mog života
Moje srce neće slomiti
Kao da nije bilo cijelo od početka
Zbog tebe
se nikad ne udaljavam od utabane staze
Zbog tebe
sam naučila da igram na sigurno ne želim biti povređena
Zbog tebe
mi je teško da vjerujem ne samo sebi već i svima oko mene
Zbog tebe
sam uplašena
Gledala sam tvoju smrt
Čula sam tvoj plač svake noći u kad si spavao
Bila sam tako mlada
Trebao si bolje znati da se na mene ne možeš osloniti
Nikad nisi mislio na nekog drugog
Samo si video svoju bol
I sada ja plačem u sred noći
Iz istog prokletog razloga
Zbog tebe
se nikad ne udaljavam od utabane staze
Zbog tebe
sam naučila da igram na sigurno jer ne želim biti povređena
Zbog tebe
se ja nikad ne udaljavam previše od puta
Zbog tebe
sam naučila da igram na sigurno da ne bih bila povređena
Zbog tebe
Svim silama se trudim da sve zaboravim
Zbog tebe
Ne znam kako da dozvolim ikome da mi se približi
Zbog tebe
se stidim svog života praznog života
Zbog tebe
sam uplašena
Zbog tebe
Zbog tebe
Pade iz neba ovan.
Kao nekad davno kod svetaca…
Brze po zemlji potekoše vode.
Trava poraste.
Slijepi progledaše.
Otpadoše kraste.
A nije pao iz neba ovan –
Kao sto je nekad kod svetaca bilo.
Do može biti, može biti
Od ptice
Krilo.
Ima na nebu jedna zastava.
Nad svima nama stoji.
Ne zna se ko je u ruci drži, ali
Bog nije.
Kad prođe toliko i toliko ljeta,
I puno, puno kasnije,
Zastava će ispasti nekome iz ruke
I tad će da bude kraj svijeta.
Ali zastava dosad
Ne pada,
Do sjena
Njena
Na nas ljude.