Tamnim sobama ovim, gde dane
provodim mučne, koračam okolo
tražeći prozore. – Kada prozor
bude nađen to uteha biće. –
Al’ prozora ovde nema, ili ja ih
ne mogu pronaći. No bolje je tako.
Možda bi svetlost nova tiranija bila.
Ko zna kakve nove pokazaće stvari.
plavetni snovi
zapleteni u tvojoj kosi
kao talasa šum
plove
ka mjesecu
što bjelinom svijetli
tvoje grudi
milovane
talasima ruku mojih
vraćajući se
ko anđela let
titraju dušu moju
kao glasovi nimfi
zanavijek
Ain't No Sunshine
Ain't no sunshine when she's gone
It's not warm when she's away.
Ain't no sunshine when she's gone
And she's always gone too long
Anytime she goes away.
Wonder this time where she's gone
Wonder if she's gone to stay
Ain't no sunshine when she's gone
And this house just ain't no home
Anytime she goes away.
And I know, I know, I know, I know,
I know, I know, I know, I know, I know,
I know, I know, I know, I know, I know,
I know, I know, I know, I know, I know,
I know, I know, I know, I know, I know,
I know, I know,
Hey, I oughta leave young thing alone
But ain't no sunshine when she's gone
Ain't no sunshine when she's gone
Only darkness every day.
Ain't no sunshine when she's gone
And this house just ain't no home
Anytime she goes away.
Anytime she goes away.
Anytime she goes away.
Anytime she goes away.
Nema sunca
Nema sunca kada ona ode
Nema topline kada ona daleko.
Nema sunca kada ona ode
I ona tako često nije tu
Svaki put kada ona ode.
Poželim znati gde je otišla ovog puta
Poželim znati da li je otišla zauvek
Nema sunca kada ona ode
I ova kuća jednostavno nije dom
Svaki put kada ona ode.
I ja znam, ja znam, ja znam, ja znam
Ja znam, ja znam, ja znam, ja znam, ja znam
Ja znam, ja znam, ja znam, ja znam, ja znam
Ja znam, ja znam, ja znam, ja znam, ja znam
Ja znam, ja znam, ja znam, ja znam, ja znam
Ja znam, ja znam
Hej, da treba da ostavim tu mladost na miru
Ali, nema sunca kada ona ode.
Nema sunca kada ona ode
Samo crnilo svaki dan.
Nema sunca kada ona ode
I ova kuća jednostavno nije dom
Svaki put kada ona ode.
Svaki put kada ona ode.
Svaki put kada ona ode.
Svaki put kada ona ode.
Kad budem morao k tebi, o Bože moj, učini
Nek to dan bude kad je selo u svetkovini
Prašnjavoj. Odabrati želim, kako mi godi,
Kao što ovdje činih, put i njime da hodim
U raj, gdje po bijelu danu zvijezda ima.
Uzeću štap da pođem na dugi put i svima
Prijateljima svojim, magarcima da rečem:
“Ja Fransis Žam se zovem i evo u raj krećem,
Jer nema pakla Gospod dobri gdje obitava.
Dođite, prijatelji blagi tog neba plava,
Jadna i mila marvo što naglom kretnjom uva
Otresete se žalca pčela, dosadnih muva.”
Pred tebe kad iskrsnem među životinjama
Koje toliko volim, jer spuste glavu – sama
Blagost – i, zastajući, male si noge spoje
Na način tako blag da budi smiljenje tvoje.
I kad stignem u pratnji tisuć ušiju njinih,
Onih što nosili su košare na slabini,
Il onih što su vukli kola akrobatima.
Ili kola od perja i bijeloga lima,
Oni što su na hrptu kante teglili sveđe,
Oslice slomljenoga kroka, ko mijeh bređe,
Među njima i onih s malim hlačama ima
Zbog rana pomodrelih što cure i u njima
Muhe se tvrdoglave kupe u krugovima.
Bože, učini da ti dođem s tim magarcima.
Nek anđeli nas vode ka potocima čije
Vode drhtave trešnje pune, a plod svaki je
Gladak ko djevojačka put mlada što se smije.
U boravištu duša, u božanstvenim tvojim
Vodama, neka sličan magarcima sam koji
Svoje će siromaštvo, smjerno i blago, zatim
U bistrinama vječne ljubavi ugledati.
Zašto mi Sudbo od iskona
sni uvijek u nepovrat lete
u nebo kao odjek
koji se ne vraća
Zašto mi Sudijo moj od iskona
u bezdan riječi klize
a drugu ne sreću
i papir je sve prazniji
Hvala drugama od iskona
milost malo kasno podariste
a su riječ i samo
Tišina i sni od iskona