Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

Iskrice

Predvorje naše galerije   Proljeće

Predvorje naše Galerije                                                   Proljeće

Ljeto    Jesen

Ljeto                                                                            Jesen

Zima  Luca in the Sky

Zima                                                                                       Lucy in the Sky

Iskre ljubavi  Razigrano srce

Iskre ljubavi                                                                      Razigrano srce

Cvijetni brežuljak    Cvijetna dolina

Cvijetni brežuljak                                                                     Cvijetna dolina

Uzbibane grudi   Čednost se lomi

Uzbibane grudi                                                           Čednost se lomi

Djece i grlica ples    Pupanje

Djece i grlica ples                                                         Pupanje

Mravi   Meteorska kiša

Mravi                                                                         Meteorska kiša

Dragan Stojnic – Rastanak / Lyrics

 

 

Daleko sad ja moram poc’

jos jedna rec i laku noc

u luci palme njisu grane

ceka me more i moj brod

 

Ref.

Bilo je lepo kao san

to moja dusa samo zna

volecu vecno onaj dan

kad smo se sreli ti i ja

 

 

 

U oku tvome cudan sjaj

u kosi mali, plavi cvet

na nebu galeb krilom mase

pamticu dugo njegov let

 

Ref.


												

Bleki – Plavo i bijelo kao boje ljubavi

Autor

Hajro Šabanafžović

Pitao me jedan pitac neuki:

– Zašto je na tvojim slikama ljubav izmješano plavo bijela.

Šutio sam i slegnuo ramenima.

Nisam objasnio.

Samo sam rekao:

-Onog momenta kada objesim sliku na zid,ona više nije moje vlasništvo.

Nju posjeduje posmatračevo oko.Što ono vidi to je to. Ako ništa ne vidi i to je to.

Sada mi žao.

Mogao sam reći:

Plavo je boja univerzuma,neba ,Zemlje,oceana,vjernosti i beskonačnosti.

Bijelo je boja nevinosti,radosti , svjetlosti i iskrenosti.

Stapnjem plavog i bijelog u koloplet , u kome se ne zna gdje jedna boja počinje,a druga završava, stvara se misao o beskonačnosti.

A beskonačnost je rodila savršena ljubav , koja ovoplaćuje ljudske ljubavi.

No, mislim da to ne bi uzbrkalo razum vrlog pitca.

Muškarci , uglavnom, ne prepoznaju boje ljubavi.

Uvijek aktuelno – Ima li na svijetu dovoljno hrane za 7,5 milijarde ljudi?

 

Mali let u proščost i statistiku nam govore činjenice koje mi obično preskačemo i bivamo neznalice.

Početkom devetnaestog vijeka  u gradovima živjelo 51 put manje stanovnika nego danas!

Znači ,  bila je ovo planeta  časnih i pošteljih seljaka.

A onda ih je vlastela potjerala u grad da bi bili hrana mašinama. I ljudi ,šta će, nego u bijedi i neimaštini se rađali, množili i umirali, da bi manjini bilo dovoljno za generacije njihovog potomstva.

Nekontrolisano? Ne nimalo.

Nemilosrdno? Uglavnom , jer , pučanstvo to samo sebi dozvoljava.

Tokom 2018. na svijetu će  biti gotovo 7,6 milijuna ljudi, objavila je u   Njemačka zaklada za svjetsko stanovništvo (DSW).

I znate šta, najveći porast populacije je u gladnim zemljama.

Ista zaklada tvrdi da će broj ljudi ,u Africi osobito, će se brzo povećavati idućih desetljeća. Očekuje se da će se populacija “cenog” kontinenta do 2050. udvostručiti s 1,26 milijarda na 2,53 milijarda.

Da li će se bilo šta promijeniti u Africi? Čisto sumnjamo.

I dok ljudska populacija raste za cca 2,5 čovjeka u sekundi (do kraja teksta ćemo biti bogatiji za 250 ljudi) ,bogati zapad je skontao kontrolu rađanja novim ratovima i masovnim izgladnjivanjima do smrti ,pučanstva na teritorijama daleko od njihovih domicilnih zemalja.

Ali Nebeski zakon ne podliježe volji pogana.

 Koa bumerang se vraća industrijalizacija i nekontrolisana gradnja .

U gradovima živi više od polovine svjetskog stanovništva. Rast broja stanovnika u gradovima je 20 puta veći od rasta ukupne populacije.Ništa neobično, neko bi rekao.Trbuhom za kruhom. Ali taj  rast gradova uvelike opterećuje planetu  i iscrpljuje njene resurse.

Tehnologija  je omogućila da se nekoliko puta povećaju mogućnosti naseljavanja u gradivima. Pitanje je samo dokle i sa kakvim poslejdicama?

Sve je manje seljaka, poljoprivrede i proizvodnje hrane u klasičnom smislu. To još nije dostiglo kritičnu tačku, ali futurolozi opominju.

Gradovi si prekrcani,vlada  nestašica vode i sanitartno higijenskih uslova za normalan život. Sve je manje obradivog zemljišta u bližoj ( a bome i daljoj ) okolini gradova.

Pokušavaju se naći rješenja.

 Je li rješenje u urbanom vrtlarenju ili u proizvodnji sintetičke hrane koja sve više uzima maha.

Sjećati se vavilonske kule i vavilonskih vrtova.

 Glupaci zamišljaju da se urabano vrtlarenje / proizvodnja hrane  može odvijati na krovovima zgrada, zajedničkim dvorištima i vertikalnom metodom uzgoja.

Gle čuda ; zamišlja se vertikalna metoda uzgoja kojom  se na jednom mjestu mogu uzgajati ribe i biljke. Voda iz uzgajališta riba obogaćena je nitratom kojim će opskrbljivati  biljke. Biljke se sade u posebnim saksijama   na više nivoa jedne iznad drugih. Znači kupiš par saksija i ti si poljoprivrednik.

Predviđa se iskoristivost vode  i do 97%, da se biljke ne moraju tretirati herbicidima ni pesticidima,jer se tretiraju ljudskim izčučevinama ( sukladno iskoristivosti vode na tom nivou).Znači to bi mogao biti osnov buduće zdrave ,organske hrane.

Ništa novo. Amerikanci i zapadnjaci su izmislili sistem u kome se pilići i perad , a i druge životinje pretežno hrane vlastitim izmetom.

Poenta održivosti je i korištenje LED rasvjete , ušteda na transportu hrane i laka dostupnost svježe i fekalijama i sintetikom bogate hrane. hrane .

 I sada dolazimo do poente:

“Urbano vrtlarenje ozelenjuje grad, povećava zasjenjivanje, umanjuje i učinak efekta toplotnih otoka u gradovima. Vrtovi na krovovima zgrada su mirne oaze u centru grada, a osim ugodnog okruženja mogu biti i magnet za turiste.”

 

 Sve je to lijepo i utješno zvuči.

Kako vam milozvučno šarete budućnost.

Kupite  saksije i nemate brige. Prirodne pesticide i tekučina imate.

 

Mormao se uozbiljiti.

Neovisno o urbanom vrtlarenju i tekućoj poljoprivrednoj proizvodnji ipak se moramo najozbiljnije  zamisliti nad sudbinom stanovništva zemlje.

Ima tu jedna kavaka, previlo trojno ili čitanje između redova.

Osnovno pitanje je:

Da li su gospodari života i rata, time i proizvodnje hrane zainteresirani:

a. Da zadrže nivo populacije na ovom , većem ili manjem nivou.

b. Zadovoljavajuća proizvodnje znači pad cijena, e to ONI sebni ne smiju dozvoliti.

c.Zadovoljavajuća proizvidnja znači više sitih, a manje bogatih “filantropa” i donatora koji svoja bogatstva stiču preko krvi i  leševa onih kojima se mrvice na trpeze bacaju.

d. Historija stalno dokazuje :  Koga briga za umiruće od gladi.

eh …

 

Naravoučenije:

Ko radi ne boji se gladi. ( Eh, kad bi bagra i fukara dozvolila da svi ljudi imaju posla.)

 

 


												

Cvit u kršu

Pogled na sliku muti razum.

Da li se to Yossamin igra sa posmatračem ili potencijalnim kupcem?

Uvriježena percepcija cvijeta u kamenu nije ono što umjetnica slika.

čak i mi koji se kao “razumijeno” u slikarstvo , shvatimo da moramo pozvati u pomoć  sjećanja predaka, znanje,mnogo znanja, iskustva i emocije kako bi pronikli bar u osnovne dojmove koje slika emituje.  

 Naziv slike  „Cvijet u kamenu“ je tek uvod u čaroliju zvanu boje ljubavi, cvijeća ,životinja,insekata,uzajamnosti,međuzavisnosti,snova  i života.

Već prvi pogled na sliku izaziva nedoumicu:

Pobugu ,koja je ovo boja?

Uče nas:

„Boja je osjetilni doživljaj koji nastaje kada svjetlost karakterističnog spektra pobudi receptore u mrežnici oka.“

Uh,jesu nam puno rekli!

Objasnite vi to Yosseminom umu i ruci , pa da nam se ona predstavi u tom jednostavnom „naučnom“ pojmanju boja.

Ali ipak nedoumicu vrlo brzo nadvladava fascinirnaost filigranskom izbrušenošću / harmonijom detalja i boja.

Kako jedna boja može objediniti toliko drugih boja i nijansi  i ostati samo svoja i uz to ostati potpuno nedefinisana u svojoj ljepoti?

Možda je to izvorna ljubičasta, koja objedinjuje mnoge svoje nijanse:  ružičaste,purpurne,ciklama,grimizne…pa se stiče dojam da je osnov slike spektar ultraljubičastog zračenja različitih frekvencija,koje lelujevo titraju i igraju se sa umom posmatrača.

Zapravo suptilna Yosseminina umjentost odabira tehnike , kombinovanja i mješanja boja,čine da se one  transformišu  u jedan srodan ton,jednu nijansu tek u promatračevom oku.

Kombinacijom ljubičaste i ružičate boje slika dobiva dubinu i svjetlost koja mjestimično prelazi  i slojevitu sjenovitost.

Ljubičasta u kombinaciji sa zelenom?

Što da ne !?

Od djelića ,iskrica realnog svijeta stvara se suptilniji i otmjeniji   svijet ljepote, odnosno idealnog,estetskog,skoro filigranskog  savršenstva.

No ,bitno je da je magija stvaranja počerla.

Ako je ljubičasta boja svrstana u hladne boje ,kako objasniti utisak da slika djeluje veoma toplo, blisko i u svojoj upečatljivosti vrlo iskreno.

Isto tako ljubičasta   je od svih boja najmanje zastupljena u prirodi , i to pazite sad,uglavnom u raznovrsnon i širokom spektru cvijeća i u beskrajnim prostranstvima univerzuma.

Kao,evidentno, vrsni poznavalac boja , slijedeći njihovu  simboliku   :

ljubičasta – čarolija, pokora, strpljenje, umjetnost,sofisticiranosti , duhovnosti ,  dubina, snaga i poštovanje….

ružičasta – slatkoća, sramežljivost, nježnost, djevojaštvo,prozračnost…

grimizna – čast, kraljevstvo, kardinalska boja, dostojanstvo, bogatstvo, uzvišenost…

ciklama –  iskrenost, sigurnost, sreća , anuliranje zla

zelena – mir (maslinova grana, lovorov vijenac), nada, besmrtnost (evergreen)…,

Yosamin nam sugeriše da su to osobine svijeta prirode i živih bića date savršentstvom Božije intervencije i ujedno stvara okvir za slijedeće detalje i simbole.

Isključivši čovjeka iz svojih idealističkih  svijetova kao simbola onoga koji kvari i uništava sve čega se dotakne,ona slijedi Stvoriteljeve zamisli i cvijeću daje neodoljivu ljepotu i neodoljive mirise koji skoro da se na slici  može osjetiti . Zavodljivost koja izbija iz cvijeća dodatno je pojačana orošenim kapljicama urađenih posebnom, u povijesti slikarstva nekorištenom  tehnikom (bar koliko nam pamćenje doseže) ,koju ćemo za (za sada ) za  potrebe ovog zapisa nazvati bojorez.

I onda se u tom bojorezu  javi cvijet,mnoštvo cvjetova,vijenac /lanac cvijetova,drača,granja,šiblja,čak i korova – jedinstveni i harmonični koloplet života.

Porijeklo Yossemin nam sugerira da je cvit u kamenu onaj dalmatinski prelijepi nježni  cvit , čija boja zavisi od percepcije posmatrača, koji se rađa u ničemu,iz ničega,u kršu,goleti,kamenim zidovima i podzidima,u praškicama zemlje i šušnja i opstaje uprkos oskudici ,suši, vjetru,tuči,kiši buri i neveri,sve do momenta dok ne dostigne  vrhunac rasta i ljepote .

 Tada vrlo brzo i skoro neprimjetno nestaje, da bi se vremenom , skoro na istom mjestu rodio.

Simbolika   sjećanja  predaka  je duboko ukorijenjena u  biće umjetnice.

Oni su morali prognati cvijet iz svoje škrte,škure zemlje radi opstanka obitelji,iako su te cvijetove voljeli,divili im se i pjevali o njima i bili dio tradicije i folkora.

I odjednom shvatimo da je ljubičasta boja i njena iznijansiranost ,samo okvir za ono što umjetnica hoće da kaže.

Te boje ,ti cvijetovi  to je iskonska povezanost živih bića,boja,mirisa i oblika sa smislom života,rađanjem i  produženjem života, čak i smrti.

No, umjetnica se na zadržava na tome.

Slikajući ona pjeva o životu  kakav bi trebao da bude, da čovjek nije ono što  je postao.

Kad pomislite da će se umoriti od igre boja,svjetlosti i tvorbe novih , ljepših svijetova Ona vas iznenadi novim detaljima koji kompoziciju uvijek i iznova postave u nove okvire.

U  prvom cvijetu  smještenom u krajnjem lijevom vrhu slike ,ugledasmo poznati  magloviti obris:

„Leptir.Savršeni leptir zaronjen,skoro zarobljen u slast nektara koji mu čičak nudi.Potom dva cvijeta dalje izranja pčela,jedna pa druga ,tu je i cvrčak i još poneki leptir i kukac.U Yossaminom svijetu vrabac poput kolibra lebdi i ispija mednu rosu sa cvijeta.Valjda nam se Yossamin neće smijati ako kažemo da vidimo par miševa koji se odmaraju u hladu jednog cvijeta,ispijajući nektar kojiim je poput kapi rose,poput bisera posuta skoro cijela slika.

Slijedeći Yosseminin opus, primjetili smo da je redovni pratilac njenog umjetničkog diskursa život i beskonačnost,u svim svojim pojavnim i tekućim  oblicima . Međutim nju posebno fascinira hipotetička reverzibilnost života,mogućnost ponovnog rađanja (uskresenja?).

Sve njene  slike pa i ova su okupirane  razmišljanju o  ljudskom postojanja i smislu života .

Sučeljavajući živu i neživu prirodu, zaustavivši bilo univerzuma u jednom otrgnutom  fragmentu beskonačnog vremena i prostora,ona slika mozaik međuzavisnih odnosa,kontrasta i poetskih misli.

Njena poboljšana vizija nesavršenog svijeta je satkana od jednostavnih simbola i sinonima,koji tvore izuzetno složene misaone impresije , koje su vrlo daleko od konkretnih slika i vizija koje izviru Iz vrlo realističnih apstrakcija bojenih ličnim impresijama.

Psihologija kaže 75 posto djece radije bira ljubičastu nego bilo koju drugu boju , a 50 posto ljudi u dnu srca kriju svoju djetinju  dušu.

Sigurno je da se Yossemin na savršen i vrlo iskreno  obraća svoj djeci i tim ljudima, jer i ona ima vrlo nježnu djetinju dušu.

Imamo osjećaj da boje osjećaju njenu iskrenost i nepatvorenost, i da su zaljubljene u nju.Bez pogovora slijede svaki titraj njenog kista.

Vjerujemo da se Xossemin negdje , u nekom svom zatišju i miru ,odmaknuta od buke i užurbanosti sadašnjice i dalje igra riječima , bojama i emocijama.

Mi vam ne želimo otkriti koje ljubičaste cvijetova slika.

Dok uživate u ljepoti “Cvijeta u kamenu” pokušajte odgonetnuti koji su cvjetovi pored naslovnog cvijeta naslikani.

Dajemo vam moguće naznake:

Zvončić , geranij , pansion (viola trobojnica), ljubičica i iris,perivinkl, hajacint ,lavanda,čičak,zumbul, orhideja,jorgovan, jedić,aster,šeboj,trojna trava i tisuće drugih poznatih , manje poznatih i nepoznatih cvijetova.

Goran Karan – Dobro ti jutro, ljubavi / Lyrics

 

 

Nosim ti kavu sa malo mlijeka
kad otviriš oči neka te čeka
nek ovaj dan novi dan bude
dan samo za nas

Vani je kiša al dobre sam volje
kraj mene spavaš i ne može bolje
nek ovaj dan novi dan bude
dan samo za nas

Refren
Dobro ti jutro ljubavi
uz tebe sreća postoji
tvoja je ruka jedina luka
zagrli me

Dobro ti jutro, volim te
ostani blizu molim te
na moje rame sa desne strane
nasloni se

Nek ovaj dan novi dan bude
dan samo za nas

Nosim ti kavu sa malo mlijeka
kad otviriš oči neka te čeka
nek ovaj dan novi dan bude
dan samo za nas

Uči me ljubit sve iz početka
od prvog slova do zadnjeg retka
nek ovaj dan novi dan bude
dan samo za nas

Refren
Dobro ti jutro ljubavi
uz tebe sreća postoji
tvoja je ruka jedina luka
zagrli me

Dobro ti jutro, volim te
ostani blizu molim te
na moje rame sa desne strane
nasloni se

Nek ovaj dan novi dan bude
dan samo za nas


												

Zapuvat će bura

Iz Dnevnika Yossamin V.





Zapuvat će bura,

ona,

olujna prava dalmatinska

kad dođeš

onin puton doli kraj mora





izmišat će konope na barkama,

gingolovat ih sa jedne bande na drugu,

stavaijat tamarine ka

staricu pognutu o truda





more će pinit,

tazbijat žalo i

bacat se preko rive

sve do prvi kuća





Ja ću trčat livadom bosi nogu

vatat kapi kiše,

preskačuć lokve

ka dite,

u susret tebi





ruke će lovit lišće u zraku,

leptiri će igrat livadon tražeći

zaklon od kiše





a





Ti ćeš na željeznoj kapiji

doli na dnu livade

pobacat kufere i pojurit

prema meni





tog dana

tice će letit naokolo,lastavice

kružit više nas





… dan će onda smirit,

vrime

razvedrit…

na moru će biti bonaca

Bleki – Ja ljublju vas, navsegda

*

 

Autor

Hajro Šabanadžović

Sanjar

Njena ljubav je kao modrozelena rijeka

Ljetna ljubav

Uzburkano podvečerje

Rijeka vjernosti

Muzika stara

 

Kad me tuga  u srebreno čelo strefi

sjetim se tihih podmoskovskih vječeri

jednog davnog zaljubljenog leta

kada osviti i sutoni bjehu jedno

blagorodni nijemi svjedoci

očaja bez mnogo riječi

 

znadoh tada reći samo

djevuška ja ljublju vas

 

i dala mi da je ljubim

i još štošta  

u tami

samo naših

podmoskovskih večeri

u trošnom Kaštelu bez sna

 

kraj kristalne rijeke valima zakletve

smejala se srcem čednim

dizala obrve tugom

uzvraćala nadom

navsegda

 

uh

 

iskrom bez povratka 

usudom čelične zavjese

silom razdvojiše to 

neizbrisivo i djetinje

ja ljublju vas

navsegda

 

i evo

čitav život poslije

u krhkom srcu mome

još uvijek plešu

i djevuška i rijeka

 

anđeoskom ljepotom

sjaje

muziku

ljubav

kao eho

kao san

prelijepog života

zauvik okovanog

rijekom vjernosti

 

moja snena duša  

još uvik 

drhtavo  rumori

u podmoskovlju

u nezaboravu

 

taj prelijepi san

iskovan u  jecaju

u boli 

plavetnog neba

talasa beskraja krik

 

ja ljublju vas

djevuško moja

ljepoto mila

navsegda