Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

krajolik-majskog-cvijeca  ruza-i-snovi

Krajolik majskog cvijeća                                                Ruža i snovi

rajski-san-mladenaca   dardin-ukradene-cednosti

Rajski san mladenaca                                          Đardin ukradene čednosti

proljetni-mozaik-triptih-iii  plavkasto-rozi-dodiri

Proiljetni mozaik III (Triptih)                                   Plavkasto rozi dodiri

dardin-mladenaca-idardin-mladenaca-ii

Đardin mladenaca

vilin-konjic  dardinljubavne-njeznosti-i-ljepote

Vilin konjic                                                          Đardin ljubavne nježnosti i ljepote

studeni-vjetrovi  zimski-opus-ii

Studeni vjetrovi                                                                        Zimsko opus II

plavetni-sou   proljetni-plam

Plavetni šou                                                                        Proljetni plam

stablo-iluzija  ljetni-opus-i

Stablo iluzije                                                                              Ljetni opus I

Značenje riječi mimikrija /Blekijev mahalski rječnik / pojmovnik

images (2)

mimikrija ( ženski rod )

svojstvo prirođeno nekim životinjama da mogu boju kože prema okolini u kojoj se nalaze, mjenjanje boje tijela ,talna ili privremena sličnost po obliku, boji i drugim spoljnim osobinama nekih životinja, u manjoj meri i biljaka, stapanje sa okolinom u kojoj žive (sa granjem, lišćem, korom drveća, kamenjem i dr.) do ne prepoznavanja; velika sličnost jednih životinja sa drugim, tako da ih je teško razlikovati, iaoko između sebe nemaju nikakve druge vez sem te spoljne sličnosti  

Bleki – Tebi pripadam

 

 

Nebo je plavetno i beskrajno

noć je umilna i sveobuhvatna

sunce je sjajno i nasilno

mjesec je blještav i čaroban

zviježđe je ljepotno i zavodljivo

oni se smjenjuju

vremešni su

samo je Ja Jesam iskon

svakog dana

iznova i iznova

osvaja moju dušu

i ja njemu pripadam

Imam jednu želju – Nena Ivošević / Song – Lyrics

 


 

  

 

 

 

  

 

 

 

  

 

 

 

 

 

 

Memento rose

brilijant      images (1)

 

preuzmi (7)    images (10)

images    images (2)

 

images (1)                       ???

 

 

 

preuzmi (1)    preuzmi (1)džuna melin

 

vasilija  jenis  magi đuli

 

Ljiljana Nikolovska preuzmi (6) brena josipa 1

 

 

vesna  ismeta Nena Ivošević Bisera Veletanlić

 

milica  21585_suncokreti-snezana-02_ahl šaban 5 Amira Medunjanin

 

Davorka Bosnić                        ????                    ????                         ????…

 

Imam jednu zelju

da ti tvoja medna usta

jos jednom poljubim

pa da se nikada

iz sna ne probudim

 

Nista me ne boli

samo mi se srcu

rana pozledjuje

stara jer me ti ne volis

srce iz nedara

 

Kada budem umro

na mom srcu

ostace mi jedna zelja

pusta sto ti ja nikada

ne poljubih usta

**

Sjećanja  na sve Praznike

Jedan cvijet za drugi cvijetak ,po vašem izboru,cvijeće ćemo replicirati,a dame nježno u album mladosti i čežnje prislanjati. Za neke  damu smo ostavili suzu kristalnu  , ali  svima ljubav poklanjali.

Dame koje vas sa fotografija glede, su sve, one naše dame sa kojima smo se našli, pa se posle nismo našli. I za kojima srca još uvijek kucaju.

Hvala svim grlicama naših života.

Posebno velika Hvala i poštovanje  damama u sjenama ,iza upitnika.

Malobrojni sretnici još vijek imaju one sa  kojima su se jednom našli.

Ovu pjesmu poklanjamo svim prekrasnim cvjetovima naših prelijepih dana.

Neke su usnile , neke  su sa nama, da nam čari  i snove svoje poklanjaju.

Za ljubav ćemo lako. Toliko je u nama ima, da je možemo darivati svima.

Samo treba jedna pružena ruka.

I eto, to je to.

Dvije ruke , jedna u drugoj. Dvije ruke su par. A, par je već nešto. Poslije je sve lako.

Neke od milosnica nas sa putanja maglica gledaju i smješe se.

Znaju njihovi darovi su u našim srcima, u sigurnom okruženju.

Drugi cvijetovi, naših  svijetova će se kasnije ovoj galeriji ljepote pridružiti.

Bitno je da su u srcu.

Mnogo je to snova, ljepote  i  ljubavi. A tako i treba. Gdje je muzika tu je i ljubav.

Hvala Gospodu Milostivom na obilju prelijepih milodarja i sjećanja.

Mi im nećemo zaželjeti Sretan osmi mart.

To  je jedan dan u godini i uglavnom bezlično radni.

Umjesto toga ćemo im zaželjeti:

 

Sretan Vam  svaki tren vaših života u kojima želima da  ljubav uvijek sija.

I hvala vam, za sve što ste nam poklonili.

Pa i  za ono: dvoje se našlo pa se poslije  nije našlo.

 


												

Sergej Aleksandrović Jesenjin – Sjećanje

 

3.oktobra 1895.godine rodio se Sergej Aleksandrović Jesenjin.Da je kojim slučajem živ imao bi hejbet godina.Recimo 124., a Isidora Dankan okriglo 142.Kaži dohakalo im ono gdje su najtanji.Vrat.

I još  nam kažu  – godine čine razliku.

Aha!

U glavama neukih , koji život vlastiti ne znaju proživjeti. A o drugim životima brige brinu.

Tim,suhim i sažetim  riječima, prosto priširene rečenice , istrghnutim iz hronike prepisivača, smo ispratili pjesnika u rubrici na današnji dan. Malo smo se trudili izbjeći stereotipe,pa nešto preinačili i dodali.

Onda se sjetismo da Jesenjin  jedan od navjećih  poeta svjetske poezije i da zaslužuje više od hronološke zabilješke.Izvukosmo iz naše sehare neke  zabilješke,upotpunismo ih činjenicama i evo ih pred vama.

Kažu da smo neki naopaki,pomalo lujke i luke, ali i  skeptični ljudi.

Skoro nikad  ne počinjemo iz početka,nego sa kraja ili bar  iz sredine.

Ili pričamo okolo kere pa na mala vrata.

Imamo dobar razlog.

O drugima sudima po sebi. A to nikako nije dobro.

Kada nešto čitamo,ako nam početak bude dosadan,mi to batalimo.

Po zakonu poetike i tragike u srednjem dijelu se stvar zakuhava i na kraju manje ili više urnebesno okončava.

Pred kraj života Jesenjin se nekako ubrazo.Poezija  je bljeskala iz svake pore njegovog tijela.Stihovi su letjeli. Poeta se bojao da mu koji stih  ne promakne  ili pobjegne.

„Ne mogu ih zaustaviti;oni su kao navijeni stroj.“

Njegovo vično pero ih je ipak moglo kontrolisati i popisati.

Na Kavkazu ljeta 1984. izbacio je sve što mu je pritiskalo dušu.Iz dubine duše je izronila Ana Snjegina krasotica,ne  jedna,ne dvije , već više grlica njegove mladosti.

Autobiografska ispovjest,mladalačke  opijenosti snježnog daha.Ljubav i čežnja pretočena u testament  dešavanja u pjesnikovom o rodnom krajoliku 1918. godine.

Koliko je taj čovjek ljubavi imao.Koliko je zanosa u sve unosio.On se davao i davao.Od srca davao.Nije znao drugačije.

Mnogo je to davanja.

Da li ga je to iscrpilo?

Većina u  Sneguljici prepoznaje Lidiju Kašinu, majki dvoje djece, starijoj od Jesenjina devet godina.

Zar je to ljubavi bitno.Ona je bila aristokrat,spahinica ,on seljak .

Nemoguća kombinacija.Pa šta?

Zrela žena unosi u dušu golobradog seljačića  , nemir,nadu,putenost i glad za ljubavlju.

To je sasvim dovoljno da poteče vrelo najiskrenijih i najljepših ljubavnih stihova  ovog dunjaluka.

Kada Jesenjin pjeva Ani Snjeginoj ,on joj daje lik Ane Sardanovske svoje prve ljubavi.Ona se pojavila iznenada.Nenajavljena banula u sjećanja,u taj san, ta „djevojka u bijelom“,dok je gledao prostranu baštu, koja se bojila mirisima  procvalog jorgovana i klepetavim trošnim vratima:.

“Nekad sam kraj tih vratnica dvojni’

ima šesnaest godina, pre…

i devojka je – drug nerazdvojni,

rekla mi tiho i nežno: “Ne!.”

Revolucija guta svoje sinove,ali i ljubavi.Nema u njoj nimalu mjesta za osjećanja.

Lidija mora da ode.Sreća ostala je živa i povela djecu na mrski zapad u London.

Tu su još i sestra i majka.

U mladosti ,on je nesretan jer:

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

il’ nešto slično

baš o nama lično

 

Oh- my Lord

Oh- my Lord

 

U poemi su konkretni muških likovi  izostali,samo neka bezoblična masa, družbaja djelatnika revolucije.

U Jesenjinovoj   poeziji   konkretne likove imaju revolucija, žene, ljubav, ruska prostranstva i damari.

Serjoža nije imao mnogo vremena za ljubavnu poetiku.On je ljubav je živio.A riječi poklanjao  ljubavnici,sovjetskoj i revoluciji.Zato je njegov opus ljubavne poezije malo tanji.Ali je toliko ubjedljiv i uznosit da ostvaruje ono što je malo kome uspijevalo.

Čovjek je imao damare i dert.

Usadile mu ga žene.On nije mogao disati bez žena.Avanture i žene.

I brak sa Zinaidom Nikolajevnom Rajh, sa kojom je imao ćerku Tatjanu i sina Konstantina.

No,ko će sputati poetu kjoji juri pravu ljubav i snove.

1921.-je u Jesenjinov svijet silovito banula Dankanova.

Isidora .Mistična plesačica.Velovi orijenta su strasnu Irkinju i  raskalašnu Amerikanku  pretvarali u  Orijentalku.Sirtaki je činio Grkinjom.Daire su je učinile Jermenkom.Kastanjete španskom cigankom.

Tako su je prikazivali.Malo ko pominje užasni,nemjerljivi  bol kojim je bila okovana.

Njena sedmogodišnja kćer i četvorogodišnji sin su se udavili u Seni. Istog dana, istog trena,hladna bujica im je pomogla da se uznersu.

Rodila je još jedno djete , ali je beba umrla neposredno posle rođenja.

Nikada se nije oporavila od gubitka dece.

“Liječila” se ljubavnicima, koji su bili samo uvertira za životnu ljubav sa Jesenjinom.

Hroničari bilježe samno ples,ljubavnike i šal koji se omotao oko labuđeg vrata,dvije godine po Jesenjinovoj smrti.

On je začaran, gledao  u nju kao u čudo,proviđenje. Strast kojom je oblikovala ples,pokret koji je dočaravao maglice,velovi koje su  nosili anđeli,dodatno ga je  sluđivala.Nije imao izbora.Beznadežno se zaljubio.

Jesenjin je Isidoru  učinio Rabinuškom i Kalinom. Ona njega anđelom i đavolom.Sagorjevali su i poput feniksa se rađali.Bio je to vrijeme strasti,kada se sve preokrenuli.Ruska stepa je to.Ona ponekad izluđuje i nosi u neke druge dimenzije.

Lutali su Podmoskovljem u prozračne lejtne vječeri ,kada se zvijezde spuštaju i miluju zaljubljenu djecu.Svi zaljubljeni su djeca.

Otkravilo se Isidorino   srce i ona koja je „rođena za ljubav“ ,shvata da  “najveća stvar u životu je – ljubav”.

Ona je imala 44 ,on 26 godina.Pa šta?Jedno punoljetstvo razlike i nije neki takarli vakat.

Ljubav ne zna računati,pa zato je nije briga za godine.

Mi smo ubjeđeni,mi čvrsto vjerujemo da je revolucija dala zapret toj ljubavi i oni se dvije godine kasnije rastaju.

Godinu dana poslije skršene ljubavi ,on je već malo umoran i odlazi majci na selo.

Budan sniva okosnicu poeme i njene najljepše stranice  .Magličasti susret sa  Lidijom Kašinom , u čednom liku Ane Snjegine. Na nježnim prtinama starih zanosa,leluja  veče  i to dira njihove duše…

Ti Jesenjinovi stihovi, nadahnuti Nebeskom milošću, su najljepši u njegovoj nevelikoj ljubavnoj lirici.Teško da se mogu pronaći slični.

Mladalačka  uzdrhtalost pred novo viđenje voljene žene,gubitak daha ,zamagljen pogled, radost njihovih bestežinskih  sjećanja, lepršaju papirom.

Bolne ispovijesti o neveselim životnim putevima sjetni su i pomalo bole.

Njeni prekori što on propada tako rano

“za vaše pijane skandale,

cela zemlja to gotovo zna”

bole manje nego njegovo suosjećanje da joj je revolucija uzela gotovo sve što je imala.

U steže se da joj kaže i njega.Mi znamo da se podrazumjeva.

Njihov rastanak je  čežnja i zov daleke  ljubavi kad je ;

“dodirivao i rukavice i šal njen…” i kada je njegovo srce pjevalo.

Zbog toga se on predomislio i zajključuje:

„Tih godina smo voljeli sve

a Bogami su i one voljele nas“

1925.-revolucija Jesenjina ženi sa Sofijom Andrejevnom Tolstoj, unukom ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja.Revolucija želi potonmstvo velikana pisane riječi.

Čini se da je za Jesenjina sve kasno.Ali vrelo poezije ne presušuje,već se pojačava.

U to  vrijeme ga  liječe od alkoholizma.Lijekovi ,lijekovi Staljina i Staljinove „revolucije“.On se sve manje sviđa revoluciji.On je sada za nju pijanica,skitnica i probisvejt.

Njegova životna ljubavnica ga sve više vara.Izgubila je čednost kojom je on obasuo.

„Revolucija“  ga sve više stišće.

On je u zamci.Nema izlaza.Nema bijega.Sva vrata su zatvorena.

U ponoć izmeću 27. i  28. Decembra izvršio je trostruko samoubistvo; presijecanjem vena, vješanjem i izgaranjem uz cijev parnog grijanja.Četvrto samoubistvo,prerezan grkljan su nadležni prešutjeli iz „pijeteta“ prema pjesniku revolucije.

U smrti je bio nedosljedan.Nije ponio šibicu da napravi vatromet.

To bi bilo poetičnije.

Tri samoubistva,jedno prešućeno i nimalo poetska.

Prilog za doktorat sa mnogo nesuvislosti.

Mnogo je to temeljitog posla za jednog „mentalno oboljelog“ i „pijanicu“.Garantujemo da mu je „revolucija“  pomogla, malo više nego što treba,da se preseli tamo odakle joj neće riječima kvariti harmoniju.

Poslijednja pjesma je u nedostatku tinte  ispisana venskom krvlju:

 

“Do viđenja

 

Do viđenja, dragi, do viđenja;

ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.

Urečen rastanak bez našeg htijenja

obećava i sastanak, zar ne?

 

Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,

nemoj da ti bol obrve povije –

umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,

al ni živjeti baš nije novije.”

 

Nažalost svi su ga prijatelji izdali i oblatili.

„Morali su“ ,majka revolucija naložila.

 

Mi ga nikad ne bi izdali.

Nas su učili   žena je da se ljubi .

Domovina i  prijetelji  se ne izdaju.

 

Umro je  ( nestali su ga ) 28.Decembra / Prosinca 1925. , haman je zakoračio preko tridesete godine.

 

Tatjana Lukić – Spomen na djetinjstvo III

 

 

Zbirka Šta šutim

I Dio Strah

Poglavlje – Spomen na djetinjstvo

 

III

****

nije bila nedelja

ni očevim okom čuvan

prvi dodir koljena i vode

 

ne mareći dokle se pruža obala

odakle vreba vir

pocikujući

u talas sama zađoh

na tren

 

ne bi stroga glasa sa obale

da ojača da strah ječim strahom otre

 

ne bi ruke snažne

sa nožica da istrijebi pijavice

 

vir u se unese cik i tren

 

što potom nješe

uludo bješe otimanje vodi

Prenaupućeno na Milorada Dodika i njegovu vlastelu

Iz Arhiva

BY ADMINKOMENTARI, NOVOSTI

Nemamo namjeru previše pametovati.

 

Jedna predivna Djevojčica se zastidjela svoga grada i svoje zemlje.

I poručuje:

“DJECU TI NEĆU OPROSTITI!”

 

U cijelosti prenosimo njen zapis.

 

**

 

 

 

14.12.2017.

Katastrofa u Banjaluci

Dane 12. i 13. decembar pamtite kao dane kada je Banja Luka zavijena u sivo, dane kada smo doživjeli najveću nebrigu za najveći problem i najbitniju stvar, kada smo doživjeli izbjegličku krizu u „mirno“ doba. Preko 1000 (govori se 1500) mladih duša je juče moralo da napusti ovaj grad u samo nekoliko sati. I to ne sa po jednim koferom garderobe u ruci, već sa svim stvarima koje su činile njihov život u zadnje dve, tri, pa i četiri godine. Vreće za smeće su pored svih potrebnih stvari za život ovog puta u sebi imale i najdragocjeniji i najteži tovar – knjige, nade, budućnost, trud!

U noći sa 11. na 12. decembar oluja je zahvatila grad, odnijela je krovove sa domova, tačnije limove koji su harali po domskim dvorištima i razbijali prozore (uopšte neću da komentarišem kako neko može mirno spavati kada je ugrozio bezbjednost hiljada i misliti da samo komad lima može da zamijeni krov!). Jutro je pokazalo svu štetu, najažurniji mediji su odmah ispratili sve u gradu, a posebno naglasili problem domova. Nadležni su govorili samo ko je dužan da finansira obnovu kojih objekata. Opet sve o prebacivanju odgovornosti i opet sve o novcu i još jednom dokaz da je novac vrjedniji od bezbjednosti ljudi. Niko nije poduzeo akciju i otišao da stavi barem komad najlona na domove, jer je najavljena velika kiša tu noć i sledeće jutro. Kažu bio je opasan vjetar. Vjetra nije bilo nakon 12 časova. Studenti šumarskog fakulteta su se organizovali, dobili donaciju od svog dekana i na svoj fakultet stavili daske, najlon, ter parir, koji ekser. Spriječili su havariju na svom fakultetu, dok su drugi govorili da se ne smije penjati na krovove i da za hiljadu duša nema spasa te noći. Tim studentima i svima koji su im pomogli i onima koji su finansirali taj podvig treba urezati ime na ulazu fakulteta i treba ih pošteno nagraditi, jer su pokazali da se sve može kad se hoće! Oni su pokazali šta jedino treba da se cijeni.

Kiša je počela da pada u noći 12. decembra sve do podneva sledećeg dana. Opis u daljem tekstu je ništa šta su studenti doživjeli. Isključena je struja. Hiljade lavora po hodnicima, studenti užurbano džogerima tjeraju vodu sa hodnika da ne ulazi u sobe, prvi na udaru se pakuju, ostali studenti se organizuju gdje da ih smjeste da bar sklope oči na koji sat i spasu stvari i sve to uz svjetlost mobilnih telefona čije su baterije na izmaku, ostavljajući ih u potpunom mraku dok voda probija sa sprata na sprat. Čitaonice se transformišu kao podrumi u vrijeme rata. Voda probija kroz zidove i instalacije. Fekalije s vodom, kroz zidove ulaze u sobe, nanoseći studentima užasan smrad i opasnost od zaraze uz sve gore navedeno. Voda se od petog sprata probila do prizemlja. Kaplje sa svih strana, hodnici i stepeništa su klizavi kao led. Ujutru ih je dočekala obavjest o evakuaciji, da moraju pokupiti sve svoje stvari i u što kraćem roku naustiti dom, do daljeg. Nekoliko studenata je usljed gore pomenutih uslova gotovo kobno nastradalo, intervenisala je hitna pomoć (svaka im čast na ažurnosti).Studenti koji više ne žive u domu pritiču u pomoć svojim nekadašnjim cimerima i docimerima. Grupe studenata, slomljeni dok u strahu gledaju kako hitna pomoć odvozi jednog od njih, se skupljaju da jedni drugima budu podrška i smanje nervozu, te idu redom od jednog do drugog da se prije i bolje spakuju i spuste silne stvari u prizemlje ili vam doma – na ulicu! Cijelu noć, jutro i ostatak dana (jer ko zna kada su bili u prilici da se presvuku) na njima je bila mokra garderoba.. Koliko to tek upala pluća sljeduje? Mnogima se već ujutru čula prehlada u glasu. Decembar je, izuzetno je hladno, oni su mokri.. čekaju pomoć i prevoz koji će ih vratiti kući – njih, ali gdje da stanu sve njihove stvari? Parkinzi i ulice oko domova su zakrčeni stotinama automobila i taksija.. saobraćajni haosi vladaju u tim dijelovima grada. Na ulicama gladna, umorna, pokisla i promrzla djeca, „budućnost ove zemlje“. Nisu imali ni kad ni gdje da jedu cijelu noć i dan, a ni da sjednu da malo odmore. Stoje kraj hrpice svojih vreća za smeće u kojima je njihova budućnost, uplašeni i slomljenog srca strahujući i za sebe i za svoje prijatelje hoće li se snaći.

Ko je bio mali pa se ne sjeća izbjegličkih kolona, jednoj je mogao da svjedoči juče. Izbjegličkoj koloni mladih ljudi, na kojima „svijet treba da ostane“. Ni jedan nivo vlasti nije reagovao, niko nije preuzeo akciju, niko nije preuzeo odgovornost. Šteta na domovima je neopisivo velika. Neće biti u funkciji minimum mjesec dana. Predavanja i ispiti su stopirani na samo 7 dana, a kako će se studenti nakon toga snalaziti, nikoga nije briga. Niko nije htio da finansira, donira, postavi komad najlona i par eksera za prvu pomoć koji bi sve ovo spriječili. Da li je to nekome bilo teško, da li je u pitanju ljenost, škrtost ili ih boli uvo (da se ne izrazim vulgarno), ja ne znam. Ali nek se srame svi! Umjesto komada najlona i eksera (studenti šumarstva su dokazali da se može!) sada imamo milionsku štetu objekata, neprocjenjivu štetu nanesenu ovim mladim ljudima za sve što su oni preživjeli, a tek za muku koja im predstoji.

Molim vas da ne izdvajate sredstva za organizovanje kojekakvih svjetskih prvenstava, za kojekakve kandidature Banjaluke za ovakav ili onakav grad, ako nema finansija za osnovne ljudske potrebe, za mladost i bezbjednost ljudi i kada je Banjaluci nanesena tolika ljaga da ju je nemoguće sprati. Nije samo problem sa nadležnima. Malo koga od ljudi je doticala juče ova situacija. Zar je moguće da ima toliko bezosjećajnog naroda?! Svi su stavljali zastave drugih zemalja i sedmicama, pa i mjesecima plakali za par nastradalih u drugoj zemlji. Svi su veliki kosmopoliti, svi su zabrinuti za unesrećene u drugim zemljama, svi se brinu o palminim stablima, pravima životinja.. šta je sa vašim sugrađanima, kolegama, zemljacima?! Ima li licemjerju kraja?

Zavili ste ovaj grad u sivo! Odavno nisam student i srećom, nikada nisam morala da živim u banjalučkom studentskom domu. To ne znači da ovo što se desilo ne doživljavam lično. Nikada se nisam više sramila što sam građanin ovog grada (koliko god da ga volim) ili državljanin ove zemlje!
“DJECU TI NEĆU OPROSTITI!”

**

Hvala ti Mila na ljudskosti i dobroti.

 

Molimo te ,

oprosti Gradu i Zemlji.

Krivci su od krvi i mesa.

I molimo za oprost što smo objavili tekst bez tvoga znanja.

 

 

(Ime autorce je zapisano u redakciji,  sa ponosom i velikim slovima od kristala.)

 

 


												

“COVID izvještaj / Epidemiološko stanje u BiH alarmantno: Preminula 41 osoba…”

I svi se čude!?

Mi ne.

Logično”

U cijeloj Bosni covid i ini pacijenti se godinama , decenijama liječe i “liječe” tehničkim kiseonikom. Da ne bi covida ne bi se otkrila “legitimne” decenijske plajče.

Za tri decenije samo jedan registrirani uvoznik kiseonika , čiji je udio u isporuci medicinskog kiseonika u BH zdrvstvu zanemarljiv.

Afera bila pa prošla.

Niko se nije počešao da to istraži.

Ni nadležni organi i institucije , ni “vlast” ni vlastodršci , ni “objektivno” novinarstvo .

Ništa se nije promjenilo. Svi su zanijemili.

I dalje mrtvaci udišu mrtvački tehnički kiseonik , koji udišu , a ujendo služi i za zavarivanje njihovih mrtvačkih lijesova jer su zabranili autopsije umrlih od covidam .

I jer je ;”zaboga” medicinski kiseonik skuplji i neisplativiji od mrtvačkog , jer se u njemu niko ne može “naći”.

Niko , ama baš niko iz reginalnih,etnitetskih, republičkih institucija se nije ogalsio i učinio nešto protiv upotrebe tehničkog kisenika.

Mediji umukli. Normalno režimski su, svi do jednog. Jer svaki navija za svoju vlastelu.

Pitaćete se zašto (?) , iako to znate!





Smrtonosna hobotnica duboko povezane i ušanačene vlastele Dodik-Izetbegović – Čović ( SNSD- SDA-HDZ ) istrajavanjem na potrazi za krivcima, kriminalu i otkrivanjem pravih razloga i razmjera duboko ukorjenjene kriminalne korupcije i pljački u svim segementima zdravstva gubi najviše.

Laku otimačinu narodskog novca , sumnju u poštenje i časnost “lidera” , poglavara, doglavnika i ostale visoko pozicioniraner bagre i fukare , a vjerovatno i pokretanje sve ukupnih pljačkaških pohoda dividu di pitabnja alegitimiteta vlastodržaca.

Par stotina ili tisuća mrtvih , manje ili više, nije nikakav gubitak , tek sitna kolateralna šteta u odnosu na dobitak eminentnih predstavnika nepostojećih “nacionalnih” sukoba.

E moj gladni, obespravljeni narode! Uživajte ulogu potlačenih robova jer ste ti sami odabrali i šutnjom potvrdili.

A prelijepi život odi dalje, mimo naroda.

Galerija Bosna zmlja Božije milosti u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

    

Osunčane idine                                                                               Majsko cvijeće

April  Tajne prirode

Travanj                                                                             Tajna prirode

Ljubav i krv   Grijeh

Ljubav i krv                                                                         Grijeh