Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

prozracna-snenost    oda-prirodi

Prozračna snenost                                                                Oda prirodi

visovi  zelena-piramida

Visovi                                                                                 Zelena piramida

osebujnosti-prirode  kovitlac-slapova-i-brzaca

Osebujnosti prirode                                                           Kovitlac slapova i brzaca

krhkost-snova  blagorodna-udolina

Kovitlac snova                                                                    Blagorodna dolina

usplahirenost  progone-me-njene-oci

Usplahirenost                                                                           Progone me njene oči

solo-koncert-dominatnostima  vesna-njezna-kao-proljece

Solo koncert dominantnosti                                   Vesna nježna kao proljeće

preoljece-kao-krhkost   plisano-obzorje

Proljeće kao krgkost                                                           Plišano obzorje

neodoljiva-raskos-dardina   njezno-i-lelujavo

Neodoljiva raskođ đardina                                              Nježno i lelujavo

Tatjana Lukić – Od cvijeta

 

 

 

Nikad te ne otimam zemlji

 

šta bih s tobom i umjela

do među svoje zidine

pod svoj krov

 

da zanoćim s tobom kraj uzglavlja

nećeš dočekati

 

plodnije crnice od mog sobnog kamena ne ima

 

pa da se iz tmine u gorostas razviješ

da se katice u čeljust gladni rastvore

snenu da me takneš

dah utihneš

 

nikada !

 

imaš svoje cvjetokružje

i svoj sit plijen

 

od zova tvoga priljepna

otimam se vješto uklanjam

i bježim

 


												

Bolero – Bosna u basni / – Lyrics

 

 

Preko naseg neba idu ptice selice

kao da je jesen stigla pa nekud odose

sve misle da je tamo vjecno proljece

da tamo djeca ne placu i da zime ne dolaze

 

A ovdje ostacemo draga ti i ja

bas me briga, bas me briga

ljubicu te sve do svitanja

i ako ovdje nikom nije stalo

do zvijezde danice

punog mjeseca, hej, i tvoje guzice

 

Ref.

Ne daj, ne daj, ne daj

da te voda nosi

nemoj, nemoj, nemoj hodat’

bos po Bosni, nemoj

 

Jer ti si samo jedan od mnogih pijanih

sto se nikad ne trijezne i dobro ne vide

a u Bosni k'o u basni lija odnijela je sir

a sad se smije k'o da nije a uvijek kurva bila je

 

Ref. 2x


												

Jesen kuca

 

 

Jesen kuca.

Malo stidljivo.

Ali ne bojimo se.

Grunuće ona.

Ljepotom i kišama.

A opet žao nam ljetnih llepota.

Neka,  mislimo  vrnuće se.

Ako Bog da.

Sve u svoje vrijeme i vakat.

Svako godišnje doba treba da nam podari svoje ljepote .

Karakter im ljubimo.

Kako se dani tanje to postaje beternije.

I vremenski i očevidno.

Počele su kiše .

Još uvijek to nisu one hladane dosadne jesenje kiše,

kad  insan ne može nosa promoliti.

Mi skontamo, hajmo se fatat priprema za  lendohavizanja.

Idemo tabiriti šta se to u kišnim danima nalik potopnim dešavalo u  minulim vaktima , koji se neće

vratiti. I bolje.

Za neke dane kažemo nikad se ne vratili i ne ponovili.

Druga vremena a toliko zvjerinja da glava boli.

Da se možemo terminatora igrati sredili bi neke stvari.

Ali to je samo američka morbidna opsjena koja nema veze sa stvarnošću.

Danas nećemo kao obično vršiti redaljku po danima i sjećanjima. Idemo mešetarit. Malo je

interesantnije , i nije pregledno.

Crno – Tinejđerske reminiscencije / Crno i svjetlost

Crno i svjetlost

 

Životi prolijeću i nestaju pred nama, tako brzo, da mi nemamo vremena zastati i pogledati one darove neba koji nas umivaju čim se probudimo.

Žalosno je to jer propuštamo neke stvari koje život znače.

 

Reći ćete : zaokupili su nas tolikom količinom krvi i nestajanja da se nema vremena ni disati. I tako bi došli do crnog platna krojenog po stasu svakog muškarca, rjeđe žene. No, ne žurimo.

Toliko je boli i tuge u ovim vremenima da  se druge stvari više ne primjećuju. I u onim prošlim vremenima. U budućim. Ko da zna?

 

Sve će proći, i bol i tuga. Mrtvi će otići tamo gdje vječno proljeće sja i nikad im više niko neće moći nanijeti bol.

A mi ćemo ostati sami sa nametnutom praznoćom i beznađem.

Ne mora tako biti.

 

Svuda oko nas su prelijepi Božanski darovi koji čine život ljepšim ili bar podnošljivijim.

Hoćemo da pričamo o Crnom, a samo nam je Svjetlost na umu.

Svjetlost je prvo što se javi po našem buđenju. Prati nas čitav dan, dok ne padne noć i dok ne usnemo. Kad padne noć i  usnemo naša duša sanja o Ljubavi i Svjetlosti.  Ali, ne možemo zanemariti Crno, jer ono postoji , koliko i svjetlost.

 

I tako čitav naš život; koji traje kao let grlice. Sve se kreće brzinom od pedeset hiljada kilometara na sat,  ali se ništa ne mijenja.

Rekoše nam da smo trebali da prvo pišemo o Crnom i bojama pa tek o svjetlosti.

Mi ne smatramo da treba praviti neke redove kada su Božiji darovi u pitanju.

Svjetlost i boje imaju samo jedan imenitelj. Svjetlost stvara boje. I Crno.

Kod Boga Mudroga nema razmeđa ili razvastavanja.

Samo Svjetlost i Harmonija. Koja uključuje i Crno.

 

Onog momenta kad je Bog Milostivi rekao budi iz njegove Svetosti nastala je Svjetlost.

Svjetlost se širila dvanaest i pol milijardi godina učeći tamu, drugi oblik Crnog, svim Božjim naukama i nakanama. Činila je to, da bi joj Crna tama pomogla da sve u Univerzumu bude uravnoteženo.

 

Dok se širila, svjetlost je hodila ka jednom određenom mjestom u Crnoj prazmini, koja nije praznina, već nepregledni nizovi Zviježđa, koji u okrilju Crnila, blješte i izviru u prelijepim   bojama nezamislivog kolorita, koje je samo Njegova Milost mogla osmisliti.

Svjetlost traži mjesto u Tami, gdje će moći posložiti neke svoje zamisli.

Prije četiri i po milijarde, nakon osam dugih milijardi godina lutanja Svjetlost je zakovitlala i smotala Crnu prašinu jedne zvijezde do Crnila. Iz te Crne  vreline trebalo je da se rodi nešto jedinstveno i dostojno Božjeg Stvaralaštva.

 

Samo par stotina miliona godina poslije, osmišljena je i uobličena Plava planeta. Da izdvojena je najljepša boja iz spektra boja, koje je Svjetlost rasijavala Univerzumom.

Uobličavanje planete je trajalo četiri milijarde godina. Morala je biti savršena za ono što slijedi. Bilo je tu mnogo posla. Toliko detaljčića, koji su, do u valere, morali biti posloženi kako je to Harmonija zahtjevala.

 

Neki trenutak prije ovog pisanja, toj planeti Bog Ljubavi je udahnuo svoje čedo. Čovjeka.

U Svojoj uzvišenoj nakani podari mu razum i svoje darove: Svjetlost i Ljubav.

To čedo je vrlo mlado i djetinje i vrlo često nerazumno biva. Plavu planetu je nazvalo jednostavnim imenom zemlja. U kosmičkim razmjerima to je nikakvo ime. Zemalja ima na sve strane, a plava planeta je samo jedna.

Njeno puno ime je:  Plava planeta Božije Svjetlosti i Ljubavi. Tako smo je mi nazvali .

A čeda, ljudi, toliko nerazumna bivaju da pretvaraju plavu boju u krvavu, rubin boju. I stvaraju haos koji Crnilo i Tamu nose.

Da, ljudi, vrlo često Milost i Ljubav Svetosti i Svjetlosti izazivaju. Ti ljudi navuku crne odore ili samo crne košulje i više nisu ljudi. Oni postanu  monstrumi. Ali mi opet žurimo.

Ali Bog Milosrđa je i Gospodar vremena njegovog Univezuma.

Svjetlost nije samo dar, ona je datost i vječna trajnost Jedine Singularnosti.

 

Zbog toga toliko praštanja i popustivljosti nezrelom biću, ovo postaje još bjesnije.

Među njegovim miljenicima ima mnogo dobrih koji razumiju i prihvataju njegovu Ljubav i Svjetlost.

Radi njih, onim drugim iznova i iznova pruža šansu da spoznaju Veličanstvenu Svjetlost i Svetost Njegovu.

Kad god pričamo o Bogu Sveopćem Dobročinitelju mi vidimo Svjetlost. Svaka naša molitva priziva Svjetlost. Svaka naša suza rastužuje Svjetlost.

Svaka smrt jednog jedinog čeda izaziva tugu Nebesku. Ljudi neuko vezuju smrt sa crnim.

Ne bi trebali. Crno nije tužno, a smrt je samo presijecanje korijena sa fizičkim životom.

U Svjetlosti su utkane naše ljubavi i snovi.

Svaka naša riječ i djelo je obasjano Njegovom Svjetlošću. Naše duše blješte milošću Njegove Svjetlosti. Njegovo Svjetlo je neuslovljena Ljubav koja nam se svakodnevno poklanja.

Koliko mi shvatimo, prihvatimo i upijemo te Ljubavi i Svjetlosti toliko smo bliži onome dobru koju nam Svetost želi.

 

Nama se ljudska definicija svjetlosti čini pomalo smiješnom.

“Svjetlost je elektromagnetsko zračenje koje je vidljivo ljudskom oku.”

Koje li šturosti i bedastoće.

Ima i ona druga malo poetičnije videnje svjetlosti, koje smo mi dali da bi je doveli u odnos sa bojama, naročito crnom.

“Boja je bijela sunčeva svjetlost ljudima od neba darovana. Kad je prospete kroz prizmu pojavi se spektar duginih boja: crvene, narandžaste, žute, zelene i plave boje.”

 

U prošlosti su  govorili da Crna boja predstavlja totalno odsustvo boje. Ispravili su se na vrijeme, da bi mi mogli na miru pisati o oblicima Crnog. Uz Crno vezuju neke grozne stvari. Neka govore i neka vezuju šta god hoće.

Htjeli smo, ali nam ne ide od ruke da Crno bude sinonim Crnila.

Za nas je Crna boja Univerzuma samo refleksija, drugi oblik svjetlosti koja ljubavlju drži Univerzum na okupu.

A Svjetlost je ona tiha milozvučna melodija koja izaziva ganuće i ljubav. To se ne da , niti može riječima objasniti.Ni okom obuhvatiti. Objektivno to što oko ima obuhvatiti je Crno, ali Sunce i danje svjetlo ga sakrivaju.

 










												

Zdravko Čolić – Stanica Podlugovi / Lyrics

 

 

 

Zima je bila sa puno snijega

cek'o sam za Travnik vezu

stresla je snijeg sa plave kose

cekajuci voz za Brezu

 

Zima je bila sa puno snijega

vozovi mnogo novih lica nose

ali nje nema da kao onda

strese snijeg sa svoje kose

 

Ref. 2x

I ja ne mogu, sve i da hocu

zaboraviti plavu kapu

a vozovi idu danju, nocu

kroz Podlugove, kroz Podlugove

 

Zima je bila sa puno snijega

cek'o sam za Travnik vezu

stresla je snijeg sa plave kose

cekajuci voz za Brezu

 

Zima je bila sa puno snijega

vozovi mnogo novih lica nose

ali nje nema da kao onda

strese snijeg sa svoje kose

 

Ref. 2x

 

Ref. 2x


												

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XXXIV )

 

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Labdjeti

 

Tajane behara

 

Ona i velovi

 

Slike jeseni za spomenar ljubavi

 

Cvijetna modra rijeka

 

Velovi  svilnih dodira

 

 

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

 

Kad izgubiš korak

osloni se na moje rame

kad poželiš letjeti

dodirni moje srce

Nagrada za Vedada Šabanadžovića

Iz Arhiva

U Beogradu je prije nekoliko dana završen:

Konkurs salona stripa 2019

 

Broj pristiglih radova na konkurs: 404

Broj učesnika: 445

Broj zemalja iz kojih su radovi stigli: 26

Među dvadeset tri nagrađena učesnika ,  radu bosanskohercegovačkog umjetnika

Vedada Šabanadžovića  “Sedam minuta”  je pripala nagrada IZDAVAČKE KUĆE FORMA B.

Veoma lijep uspjeh za BH strip umjentost.

Nažalost , prošao je poptpuno nezapažen.

U utrci za klikove , BiH  mediji su izgleda izgubili   sluha za umjetnost.

Skrenućemo pažnju ,  prošle godine na Drugom valjevskom strip festivalu , Valjevo 2018.

Vedad Šabanadžović je   sa stripom “Život je bajka ” osvojio nagradu žirija za pripovjedanje.

U BH medijima ni jednog jedinog slova. Tuga!

Bosna i Hecegovina je mlada zemlja i  svaki uspjeh u inostranstvu , na bilo kom polju bi nas trebao radovati.Možda posebno na polju umjetnosti jer nam takva priznanja i nagrade veoma rijetko stižu. Možda (?) jednom godišnje. A eto naši mediji ne primjećuju takve “sitnice”.

Autoru iskrene čestitke na izuzetnim i zasluženim uspjesima.