Bosna zemalja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

lebdeci-dardin  cvijetna-milina

Lebdeći đardin                                                                    Cvijetna milina

jesenje-stablo-u-cvijetnjaku  raznjezeno

Jesenje stablo u cvijetnjaku                                   Raznježeno

svijetlost-na-izvoru-modrozelene-rijeke  kamena-gromda-kraj-modrozelene-rijeke

Svjetlost na izvoru Modrozelene rijeke                    Kamena gromada kraj Modrozelene rijeke

srebrena-mjesecina-nad-modro-zelenom-rijekom  mjesec-uranja-u-modrozelenu-rijeku

Srebrena mjesečina  nad Modrozelenom rijekom            Mjesec uranja u Modrozelenu rijeku

svanuce-nad-modrozelenom-rijekom  leprsave-dugine-boje

Svanuće nad Modrozelenom rijekom                               Lepršave dugine boje

otmjenost-dardina  tango-na-srebrenoj-mjesecini

Otmjenost đardina                                                              Tango na srebrenoj mjesečini

svijetlija-strana-prirode  Prozračni snovi

Svijetlija strana mjesečine                                                    Prozračni snovi

Moja-Tišina-i-sni   Proljeće u oblacima 1

Moja tišina i sni                                                         Proljeće u oblacima

Edgar Alan Po -Dolina nemira


Dolina mala to bješe prije

U kojoj ljudi bilo nije;

Pođoše u rat jednog trena

Slijedeći zvijezde blagih zjena

Što s plavih kula noću skreću

Stražarski pogled svoj ka cvijeću,

Dok cijelog dana među njima

Sunce u lijenim leži snima.

Posjetilac će priznati sada

Da tužnom doli nemir vlada.

Sve osim zraka što, sve teži,

Nad magičnom samoćom leži.

Stabla bez vjetra, da im gib prida,

Drhte ko more koje se kida

Oko maglovitih Hebrida!

Ah, nema nigdje vjetru znaka,

Da hrpu šuštavih oblaka

Nebom od zore gna do mraka,

Nad ljubicama koje mazne

Liče na ljudske oči razne –

Nad ljiljanima koji kriju

Bezimen grob gdje suze liju!

Njišu se: – cure kapi vječne

Iz mirisne im čaške mliječne.

Plaču: – niz stabljike im puze,

Poput dragulja trajne suze.

Bleki – Čudni oblaci

 

Snježni oblaci

 

Srce krhkog proljeća

 

Svileno ljeto

 

Jesenja milina

 

Ružini titraji

 

 

Čudni oblaci

kao zle slutnje

rovare dušom

pitaš

gdje su nestali

snjegovi bijeli

 

osupnut ljepotom njenom

ispod mjesečine

zarobljene sutonom

mniješ

gdje se sakrilo

srce krhkog proljeća

 

zaleđen svitanjem

ispod svilenih lancuna

tanane ružine  lati milujući

sanjaš

nikada ljeto  proći neće

milošću njene dobrote

 

neumorni od davanja

zarobljen raskošem njenim

nalik jesenjoj milini

znaš

sinoć joj je  pupoljak nježni

ružom procvjetao

 

 


												

Allegro bend – Gdje si dušo gdje si rano / Lyrics

Preko praga, kad je posao

sam vodu bacila

al’ sam znala, da kada jednom ode

da se ne vraca

 

Srce mi sa sobom odneo

al’ ne kunem, srecan mi bio

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Kuca nasa, u njoj se nocu

svetla nikad ne gase

blago tebi, ti znas da negde neko

tebi nada se

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njomoni ć

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XXXVII )

Autori

Vanja i Hajro Šabanadžoviž

 

Violetni nestašluci

 

Naša noć

 

 

Prozračni-snovi

 

Behar rasuo mirise

 

Duša nade

 

Oaza pored  velike plave  vode

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

Život je  prleijep

dvoje se nađu

potom nerazum zbude

ljubav kao prošlost

plače

 

a ipak

ništa ti ne znaš

ostaju dani

zbrojem protoka svijetlih stađuna

broje se samo  uspomene nježne

Bleki – Najbolja je žena…

Učili me

i još uvijek

lupetaju

baš su dosadni

još mi tupe

najbolja je žena

vaka i vaka

naka i naka

taka i taka

i jošte pomalo naopaka

po starinski mimo žemskinja

 

meni smiješno

ne računaju neuki

ima jedna kvaka

kakva takva

mahalska je

onako iz sjene

a nježna

vaka naka i taka

baladi nalik

 

najljepša na svijetu je…

Žena djevojčica

Dama

Princeza

Ona

koju srce voli

sa kojom sanjam

 

ljuljačku za dvoje

ispod trešnjinog stabla

pored Modre rijeke

i njene i moje

i Bosanske

bome i Balkanske

 

a tišina sni

Ocean ljubavi

Žene snene

ne bilo koje

većme u duši rođene










												

Marko Vešović – Ženska bluza

 

 

 

*

Smrkava, a na zapadu, nečija noga

gurnula krčag s vinom koje se prolilo vidikom.

Mlad mjesec kao rogovi s kacige u kojoj,

na filmovima, Mojsija prikazuju. Miriše borovina

na smjesu limuna sa tamjanom

Na straži borac, dugačak, i krt ko slamka ražana.

Krt od mladosti i ljubavi. Pomno izvlači iz njedara

bijelu žensku bluzicu. I zagnjuruje u nju lice.

Dugo joj miris pije. Tih pet-šest grama tekstila

mogao bi provući kroz burmu vjenčanu

Prizor, božanski neiskaziv. Reći ga riječima

bilo bi što i težinu zrake sunčeve

na terazijama izmjeriti.

Odjedamput, od svega, od vinskog zapada

od rogatog mlađaka, od ženske bluzice

po čijemu se mirisu, kao po koncu, izlazi iz pakla—

odjednom, od svega toga, lakše mi je na duši.

I lakše na svijetu

Znaš i dalje da na zemlji postoji

rat kao crno klupko. Al s njime bi se duša

igrala kao mače. Smrt se i dalje

kroza sve providi, ali ne kao prćasta

lubanja kroz kožu lica, već kao sjemenka

kroz zrno grožđano: čini ga čarobnijim.