Bosne zemlje Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor
Hajro Šabanadžović

Pretežno plavo

Bosna sanja   

Bosna sanja                                                                   Violetni izvor u plavom

Plavetna duša    Mjesečeve iskrice

Plavetna duša                                                       Mjesečeve iskrice

Profil  Čarobna noć

Profil                                                                                         Čarobna noć

Šljive     Blagost

Dvije šljive                                              Blagost

Noć nad đardinom        Ponoćna čarolija

Noć nad đardinom                                                                          Ponoćna čarolija

Vejte snjegovi  Snježne gore Bosne zemlja Božije milosti

Vejte snjegovi                                                                 Snježne gore Bosne zemlje Božije milosti

Mjesečevi cvjetovi na Modrom rijekom  Led se topi

Mjesečevi cvjetovi nad Modrom rijekom                                 Led se topi

Svijet maglica   Mjesec je plovio

Svijet maglica                                                                          Mjesec je plovio

Lord Bajron – Gle, Ide Lepa Kao Noć

 

Gle, ide lepa kao noć maja

zvezdanog neba i vedrih klima,

sve najlepše od mraka i sjaja

u liku svom i oku ima,

umekšanom svetlošću Raja,

što od neba ga dan ne prima.

 

Tek senka jača s manje zraka –

i slabi slast neiskazanu

u talasu njenih uvojaka,

i blaga svetlost u vedrom danu,

gde ćuti misao slatka svaka

svu draž u čistoti razabranu.

 

S tog obraza i čela vedrog –

što tiha je, a reč ne gubi –

smešci zbore u boji nežnog,

da njenu prošlost blagost rubi,

da njen duh ne zna greha zemnog,

a srce njeno čisto ljubi.


												

Bleki – Ostani

 

Nikad ne moli

nikad ne reci ostani

samo pruži ruku

dame biraju

 

ako vazduha zatreperi

to je u redu

dvoje se nije našlo

a to nije dobro

 

nedostaje pola priče

onaj važniji

dvoje se našlo

ovaj put mimoišlo

 

nesporazum žali

godila bi riječ krhka

dodir tvojih bedara

nekako … ih osjećam

 

u ovoj noći

kad želim mjesec

s tobom snove

ples da djelim

 

ako padnem samo želim

da vidim kako letiš draga

ocena preko do se uranjam

a Tišina sni iluzija bdi


												

Bleki – Nepostojeće vrijeme

 

Vrijeme kajanja

 

Svijet maski

 

Svijet azura

 

Violetna ljubav

 

Neodoljiva maglica

 

sasvim sigurno

uvik

vrime nepostojeće

radi

kontra nas

 

 

iz ovog svita

bižin

u zemlju azura

sati di

nema

mirisima nebeskin

masline cvitaju

 

i sve postaje

violetna ljubav

 

a

tu

u maglicama

uzburkanog mora

čekaću te

reč ti

 

ljubavi

dobro došla mi

 

 

 






												

Venerin brijeg, capin i meze

 

Zove neki dan Deba. Nešto mu se ona sofra iz đardina ili dardina prisnila. Ne zna ti više one stranske riječi naukovati, zna samo da je bašča sa ljuljaškom neka , kad je on od Mojsija milju nekom nabrajalicom zaradio. E taki mu akšamluci fale.

Taze meze sa sofre, brizle zabiberene i bjeli bubrezi umočeni najviše. Ostalo se može nadomjestiti. Namah ga opauči žena.

Ona njegova ni sjedalicom da mrdne , kaže došo vakat kad i ona mora počet vezova se igrati. On se ko merhum obradovao. Pošo se on skidat, a ona njemu šta to radiš bleso jedna, vidiš da je zima, prehladićeš ga. Ja i onako samo na igle i svilene konce mislim, taj tvoj sitni vez, singer štep mašine, mi naum ne pada.

Ti što si po meni vezo, vezo si. Jes da si dvije tri recke u minusu, kad mi prigusti nadoknadit ćeš, iako si sa roštiljem plaho ograisao, hoćeš se ti fićfirića igrati.

Daj , napišite barem nešto o jednoj jedinoj sofri, mezetu i akšamluku da me želja mine. Natandarite riječi iz onog našeg pojmovnika da ljudi znaju šta je šta.

Za tri minuta eto i Herco :

– Srce mi puca, samo što me ne hekne, daj jednu želju pred ahiret, ono o akšamlucima ispričaj.

Javi se Branka Vojvodić , kaže Oma ne vidi nazvati, i ne samo to, ništa ne vidi, ne mre ništa opaučit bez njene pomoći , ali upravo valja niz probavni i u probavni drugu tepsiju furdenjače. Pliva u loju. Sve pita pominje li se to neka sofra.

Lenji samo jecaj kroz slušalicu :

– Brizle.

Jedino se Mojsije ne javlja se, sigurno se stidi i glavom u doksat heknjiva.

Osjećam da se su đardini i đul bašte malo usne otvorili i da se raznježeno smješe;eeej jaro moj , bijahu to vremena.

Pristavimo onu našu veseliju; nećemo vam reći koju. Pogađajte, o medenim nekim je riječ. A za kraj jednu dvije tužnije, meraklijske.

Najljubaznije molimo papke, krakane i šupke da se isključe iz ove načrtanije. Imaju svoju , nek u nju blenu. Spala knjiga na pašaluk. Sve nihovo je sušta suprotnost našemu, odnosno ovoj ljubavi i ljepoti.

 Mi ćemo kratko i po običaju okolo kere na mala vrata.

Kad Deba progovori onad znaš da je najmasnije i najdeblje progovorio. Zbog toga ćemo jedan njegov čuveni doktorat djelomično citirati:

Riječ capin nisu ljudi izmislili, nebo ga je poslalo. Capin je višeslojna i višeznačna riječ. Koliko je u toj riječi metafore, ironije i stilskih figura, koliko sadržine to se ne može objasniti tek tako. O tome ću barem još jednu disertaciju napisati.

Capin može ko metal tvrd biti; kad je od metala; a da je od metala jest, ponekad. Taj je geolozima dobar, a oni se samo kamenjem bave. Nije im ovdje mjesto ionako ih život nešto briše, zatoto što  rade daleko od ženskog insana.

Nekad je tupa strana obložena glatkom gumom i čini se tako mehka gumenasta , a nije, više je po svojstu nekom grbu nalik. Taj je capin malo metalan, malo gumenast, može mnogo čemu podlužiti.

Nekad je tupasti dio capina obložen drvetom i poludrvenast, polu metalan je. Taj capin odmah baci, spoj metala i drveta začas se polomi. Metal i drvo loša kombinacija. Previše kruto, bolno i lomljivo.

Mnogi planinari svje capine od drveta prave. Zato drveni capin može ko drvo tvrd biti jer je od drveta. Nisu svi planinari vješte drvodelje. Tada capini liče na topuzine ili tojage.

A ni metalni ne valja i treba ga baciti; ako zapadne kiša može insanuna munja ili grom strefiti. Dakle ako si planinar ti onaj gumeni ili tojagu prihvati i ka planinama i planinarkama hodi. I nema belaja. Samo frka,cika i vriska.

Najbolji je onaj capin što ima osobine i drveta i ebonita ili tvrde gume. Čvrst ko drvo , baršunast i sjajan ko obenot, bogdicu savitlji, haman ko tvrda guma. Taj se traži joj , mamo mamice.

Jel capin planinski čekić, jeste. I sam,ga Mojsije malo prije reče vazda na planinu nosi. Jel hoda po planinama? Ide i uzduž i poprijeko, i u brdo i nizbrdo, i u ravan i u sridu, a moš’ ga zadjenut i zabost i za uho, za pojas, ispod pojasa, na haljinu, ispod haljine, čak i na leđa, ako ne paziš i nečija usta o njeg’ zakači il’ ubacit.

Kad stigneš na kotu, ako se prije toga nisi ulogiro, možeš sasvim slobodno njime kotirati ili logirat. Pa kad se kući vraćaš, opet isto. Minimum dvadeset čertri puta po danu vikenda. Ako je ženska prije puritanka bila, eto ti belaja koji nije belaj, mora se i više.

Deba mili! – zove Frka tiho, ne znamo odakle. Načula ona o čemu se priča,konta Deba.

Šta je,šta se dereš ? – dere se Deba, hem ga u disertaciji prekida, hem mu autoritet ruši

-Može li Lenji zabiberiti,

-Može, kakvo je to pitanje ,pusti me , jašta će nego zabiberiti, bona,idi pospremite to.

Misli Deba na na mezu i oblizuje se, a i kako do jedne riječi nije došo, ništa skonto nije. I bolje da nije i nikad skontat neće.

-Jesi siguran sto posto za toj besjedu o capinu.

-Dvjesto postim ja i dvaput ako treba.

-Zatim; jel’ capin čekić, jeste. Ima li dva kraja, ima. Jedan oštri i jedan tupi. Jel’ tupan tupom stranom ekser zakucava, jest, zakucava. Kolko će bolan u životu zakucavati to niko živi izbrojiti ne može. U Bosni se to sigurno ne može.

Jel’ oštrom stranom čeprkaš i odvaljuješ, jes čeprkaš i odvaljuješ. A koliko ćeš za života odvaljivati ako si pametan ti mi reci.

Neki  drugi neće ćeprekat il’ nemaju capina, ili ko crvić ili im gusle i prange strah utjerale pa se ne smije živi čuti, ni pogled ispraviti. Žao mi je ljudi, što smo ih na početku priče izbrisali. Ne može se priča tako lako njima oteti. Oni profulili bosanski grb pri rođenju.

Neće im ga otac katil ove lijepe mile Bosne. Majke ne smiju pisnut; samo uzdišu joj mamo mamice. Čujem počele im i seje isto pjevušiti. I eto ti njih čitav život ko puhovi i dole i u glavi.

Jel capin veći od bosanskog grba, skoro da jest. Nije da nije bitno, bolan našta je nešto nalik. Nije važno ni šta je pisac htio rjeti. Bitno šta on podrazumjeva ,  kakav je njemu ćeif i nevolja i šta, gdje i kako se na šta on ukazuje i prislanja, istura i prsi.

Vi se k'o pametni pravite, riječima baratate, pa slušajte i rješite i ovu enigmu:

Capin pet slova ima. Dva plus dva parna i jedno neparno. Ono neparno izbaci, ova dva para šatro složi i šta ti ostane?

Ostane ti bolan ona hevina: haremski cvijet, ako ćemo pravo i lotos haremski, đula đulbašte, bagrem razigrani, jorgovan mirisni, boliglava vatrena, kadifica svilenkasta, ljubićica blažena, karanfil rumeni.

Ostade ti bolan cvijetni đardin prekrasni i sneni. I kako taj đardin ne sanjati i u snove i na javi dozivati i dosanjati.

Ostade ti jaro onaj sedefasti brežuljćić, lugasti bregić, vlažna dolinica, jogunasta dulbašta, izvor sevdaha, nježna balada, ples bolero, muzika harmonike; svaka čast Mojsije lave; opjevana i raspjevana, rodnica i nevoljnica, stidnica i opajdara, skrušenica i vragolanka, ali uvijek jedna jedina, neponovljiva,uvijek anamo ona ljubav naša.

Može ona nekad biti i kaharli i tuknuta, može i jad, čemer i bol nostiti, može se svakako ona zvati, al bez nje ti života ne m're biti. Ni u pravo ni u krivo ni u sridu. Kako bi bolan bez nje žena jecala i majku dozivala:

joj mamo,mamice,

a njen bleso cvilio i brundao uh,uh i uh.

Joj, samo kad pomislim na nju ja poludim, hoće mozak da mi pukne, duša da uzleti. Od silnog bola i želje neka milina, punoća me obuzme i hoću da se raspuknem i raznesem u toj milini. Vas butum da se urušim u toj ljubavnici slatkoj milosnoj.

Slušaj ovo i dobro pazi ove riječi o ukusima nje blažene:

Slatka krofnica (dofati se Deba klope nije bilo druge), drhtava ko đigerica, sočni bubrežič, nalik na rumeno srce iz srca, k'o pihtijasto pače, meka ko pohovan mozak, reš brizle (moro Deba malo zamezetiti, ogladnio), ko zvrk bureka, ko sogan dolma, japrak, sarma ili fil paprika, neki pikanto papričice umak, ko baklavica, ružica, mljac kadaif sa grožđicama i sjeckanim orasima, tufahija (Debinim mozgom bajramska i akšamlijska sofra se kotrlja) , krem pita i šampita. Uh ako brojim dalje pregladniću i neću od Mojsija lovu skrajnut. A sevap bi bilo čifu po džepu klepit, to ga najviše boli. Kad sve razdvojiš i nešto u drobove, nešto na grudi našto u skute složiš i posložiš; ostane bi bolan sevdah duše, srce treperavo, mozak raspomamljeni, bubreg razigrani, brizle uzdrhtale, jetra krvava, bijeli bubrezi hrskavi…

(Nabraja i ponavlja ponešto Deba ne možeš ga zaustaviti, pjesnik u njemu proradio ali i debelo ogladnio, očito je; valjda crijeva bubnjaju…)

-Stani bilmezu opogani ljepotu i ogadi nam mezu.

Konzilij se ko fol ljuti,svi zacrvenili ko alava turšija pred zrenje i poglede sakrivaju. Nakvasali ko grb pred đardinsko vrhnovanje i sve im draga i bliska ta licenciae poetika , smisao i suština njihovog života.

Okolo njih grlice lepršaju, miris žutih dunja se širi , na ramena im slijeću i miluju i spiju i snivaju.

Grlica jedna što tren prije je na trn srce svoje nabola da bi pjesmu dragom poslala, poslijednjim treptajima lagano i bolno pjesmu klizi:

– Mito bekrijo ili Jutros mi je ruža procvjetam.

Može bilo koja  uspomena iz srcu .


												

Lepa Vranjanka – Božidar Stošić / Song – Lyrics

 


Nijanse tuge Zaleđeno jezeroRasuto srce

 

 Vranjanka

 

Volela me jedna Vranjanka         

mladost mi je kod nje ostala

nit je Sofka, nit je Kostana

vec najlepsa Lela, Jelena

 

Ref.

Pusto, pusto, pusto mi je sve

nema, nema moje Jelene

dodji, dodji Lelo, Jelena

ti si moju mladost odnela

 

Ko zna gde je moja Vranjanka

lepsa od svih, lepa Jelena

sve bih dao kad bi saznao

ko je moju Lelu ukrao

 

Ref.

 










												

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XXX )

 

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Sretan rođendan

 

Prohujali snovi

 

Lelujava nježnost

 

Trešnje i poljsko cvijeće

 

Govor srca

 

Svileni đardini

 

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

 

Sasvim sigurno

uvik

nepostojeće vrijeme

radi protiv nas

 

bježim iz ovog svita

u zemlju azura

gdje nema sati

a masline cvatu

nebeskim mirisima

i sve postaje L'jubav

 

 

Julio Iglesias – Natali / Lyrics – Prevod na Bosanski jezik


 

Natalie

 

Nathalie

en la distancia

tu recuerdo vive en mi

yo que fuí tu amor del alma

y a tu vida tanto dí.

 

Qué será de ti?

dónde estás? que ya

a mi atardecer

ya no has vuelto más

Quién te cuidará?

vivirá por ti

Quién te esperará?,

Nathalie.

 

Nathalie

ayer mi calma

hoy cansado

de vivir,

de vivir

sin la esperanza

de que vuelvas

junto a mi.

 

Qué será de ti?

dónde estás? que ya

el amanecer

no oye tu cantar

Qué será que a ti?

no te importa ya

que yo sufra así,

Nathalie.

 

Quién te cuidará?

vivirá por ti

Quién te esperará?,

Nathalie.

Qué será que a ti?

no te importa ya

que yo sufra así,

Nathalie, Nathalie, Nathalie.

 

 

 

Natali

 

Natali,

u daljini,

sjećanje na tebe živi u meni,

Volio sam te duboko

Poklonio toliko toga,

 

Šta se s tobom desilo?

Gde bi mogla biti?

Sad kad nisi sa mnom,

Ko će  paziti na  tebe?

Ko će živeti za tebe?

Ko će te čekati?

 

Natali,

Juče sam bio miran,

Danas sam umoran od življenja,

Bez ikakve nade,

Da ćeš mi se ikad vratiti,

Šta se  s tobom moglo desiti?

Gde bi mogla biti?

Sad kad više moju pesmu ne čuješ,

Šta će biti?

Kako to da te nije briga što patim?

 

Ko će paziti na tebe?

Ko će živeti za tebe?

Ko će te čekati?

 

Natali,

Kako to da te nije briga što patim?

 

Natali , Natali , Natali

 

.


												

Bleki – A ime ti ne smijem izgovoriti

sjećam se bijaše lijep dan

negdje duboko srcem zakopane

violine su svirale tango

vazduh je treperio milošću

ti se pojavila sa svjetlošću

što naglo obasja kalendare umorne

 

reče

ja došla

sakrih pogled

da ne vidiš suzu krvavu

u oku lijevom

onom na strani srca

što uvijek o ljubavi iskri

i kad boli

 

a  ime ti ne smijem izgovoriti

grijeh je 

nebu kriknuti

ostani

zbunih se

rekoh ili ti reče tiho

d'bro

 

smijeh djetinjeg lica

ili mekih bora

u uglovima očiju

ne sjećam se više

uzvratiš još tiše

 

dobro d'bro

kao da pitaš

koje ćemo sada slike bojiti

tvoje moje

ili naše

pa možemo i koju slomiti

šta fali

 

naslikaćemo ljepše

barem onu rubinovu

trnovitu

na kojoj zapisaćemo

neuzvraćena ljubav

a sjećanja ne blijede

i kad boli

 

a   ime ti ne smijem izgovoriti

grijeh je

nebu kriknuti

ostani

 

sjećaš li se bijaše lijep dan…

a ime ti ne smijem izgovoriti

grijeh je

nebu kriknuti

ostani