Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

Modra rijeka

V dio

 

Modra rijeka

 

Potkresano stablo,jesen i Modra rijeka

 

 

Cvijetna Modra rijeka

 

Blistava Modra rijeka

 

Modrozelena rijeka

 

Rijeka blistava

 

Snježna rijeka

 

Šumica i modra rijeka

 

Rijeka rastanka

 

Moćna Modra rijeka

 

Violetna modra rijeka

 

Mrazna Modra rijeka

 

 

Kristalna Modra rijeka

 

Rijeka želja

 

Zimska čarolija Modre rijeke

 

Đardin Modre rijeke

 

 

 

 

 

Bleki – A šta je to sevdah

 

 

 

 

 

Tajna svjetlosti  Afroditina čarolija

Nježni plamen ljubavi  

Sunce more miluje      Vali

 

Zvijezdice   Tišina

Ljubav      Jedinstvena maglica

 

 

Snježni most   Cvijeće

 

Krug radosti   Blaženstvo

**

Bilo je to ljeta 1968. godine. Na plaži dva su djeteta, djevojčica i dječak, dvije grlice male. Dječak i tujinka se miluju i ljube. Tada nije bila. Kasnije će je on tako i proljećem svojim zvati; jer je otišla. Prije toga za sva vremena  svoju ljubav njemu darovala. Miluju se i ljube; ljube i stidljivo maze. Nikog nema, sami su, tišina ih spaja. Krajolik ih smiruje i bodri.

Mjesec se nasred neba zaustavio. Stidljivo jedan prozračni oblačić pred oči stavio. Neće da ne gleda šta ta djeca rade. Djeca su to, u neznanju mnogo toga neprimjernog njegovim očima mogu da urade. On nije voajer , a i mnogo druge djece nešto nestašno rade.Zvjezdice razigrane i radoznale nisu svoje poglede krile. Čak su ih durbinima pojačale. Usamljene su one na svojim putanjima. Nemaju druga. Sve što im se primakne one sprže. Neće one, ali moraju, to je nebeski zakon. Moraju toplotom da život potpomažu.

Maglice ih kore, uzalud. Zato nemaju izbora pojačavaju svoj nježni i prelijepi sjaj i zatamnjuju sjaj zvijezda. One shvataju poruku i odlažu durbinu do nekog drugo puta, kada maglice ne budu strog sudac.

Pijesak i more se kupaju u tom blještavilu i iskre i titraju i tiho šapuću muziku čežnje i strasti.

Odjednom ničim izazvana djevočica dječaka ozbiljno upita:

A šta je to sevdah mili moj?

Blesan je zatečen ne sto već tisuću jedan posto. Ono jedan smo radi preciznosti dodali.

Đe me nađe, konta on. Snalažljiv ko dijete kad ga zateknu na tuti sjeti se Sulje, Solomona, neki mu ko rod dođe. Pa odgovor djevojčici hitan posla:

– Sevdah ti je pjesma, muzika što se od ljubavi iz srca i duše voljenom biću poklanja.

-Što ga ti nalupa. Gori si od onih koji kažu ne znam ili ih nije briga sa sevdah. To su oni što ni srca ni duše nemaju.

-Onda meni ti pametnice jedna, kaži sta je sevdah.

-Da znam, blesane ne bih te pitala, samo znam da je ovo večeras na plaži čisti sevdah. To već ne umijem opisati, ali znam daje to nešto predivno. A ti kad saznaš šta je sevdah javi mi.

– Hoću malena moja,ništa se ti milo moje ne brini. Javiću ti sasvim sigurno.

Nije joj nikad javio. Poslije tih ljetnih dana proljeća krajolik se promjenio, stađuni su izbrisali slađahne aktere.

Godinu za godinom dječak nije uspjevao odrastati. Dio je zauzet ganjanjem sevdaha. Mislio je tako će saznati šta mu je sevdah.

Pola vijeka kasnije ne bi onoj djevojčici ništa novo mogao odgovoriti.

Ne bi se pametan pravio , već bi joj jednostavno papir u ruke dao i rekao čitaj bona.

A šta je sevdah pitala me djevočica mila ,što se nenadano međ’ oblake skrila?!

Noću se lumpovalo, pjevalo, igralo i plesalo, radovalo i tugovalo ćekajuć svitanja dan. Bože moj mili ,kako se silno voljelo i ljubav vodila. Nekad, ili češće nikad , nisu to bile sretne ljubavi.

Nema ono dvoje se nađu pa čitav život sevdišu. Jok.

Najčesće biva: dvoje se nađu, pa se poslije ne nađu, hoće se reći raziđu i svako na svoju stranu krene.I uglavnom se natakari.

Ljubavi sretne ili nesretne, sve su opjevane u pjesmam veselim i tužnim. Vjekovima su se brusile te pjesme dok nisu iznjedrile sevdah, koji se poput svežeg povjetarca širio Bosnom.

Nekada su to bili nizovi dana i noći. što se poput sna gube u bijelini i uzdrhtalosti ženskih tijela i cjelova uzplahirenih mahalaša. Poslije su dolazile ledene pahulje bijele.

Tako bi to neko nabrajao priču o sevdahu. I pogriješio.

To je dio sevdaha: poetika i snovi.

Neko bi to pokušao na drugi nači objasniti. I sasvim sigurno bi pogriješio.

Šta je sevdah to je teško objasniti.

Tajne o sevdahu su kod Boga Milostivog, na sigurnom…

Niko ti , mila moja zasigurno ne može objasniti šta je sevdah.

O Sevdahu su tajne zaključane u nebeskim seharama , čiji ključeve meleke nose. Kad vide da dvoje ; žensko i muško , djevojčica i dječak počinju jednom slamčicom da dišu, tiho otvore seharu, malo sevdah praha prospu.

Obaziru se bojažljivo ; jer strogi sudac usud vreba. Na svaku prašku sevdaha prašku osvete i pelina sprema.

Čovjek se rodi sa sevdahom, sa njim živi i spije,sanja i sa njim mre.

Iako je imao hiljadu i jednu gasulhanu u Gradu čednosti se rijetko umiralo. Hiljadu džamija, hiljadu jedna gasulhana, pet hiljada ezana i pride tisuće i tisuće, milione molitvi.

Nasilno se rijetko umiralo. To se stilski rješavalo. Gajtan svila tanka ko dlaka dohaka zlom insanu.

Umiralo se onako,polako, bešumno i po istilahu. Samo se naprsno riknjavalo od sevdaha. Neko ko na njega nije sviko samo presvisne i nema ga. Ili te neko kokno što si mu ljubu mjerko, ili ti žensko otrov u čašu sipala. što ju je tvoja duša izdala.

Sevdahom su mirisale žute dunje, đule, maglice i zvijezde, snijeg i behar, jorgovan, zumbul, nebo i zemlja, ljubičica, kadifica, sunce i mjesec, bijela janjad mala , djevojčice i nježne žene, ibrici i kahve. Bome bilo je tu i sofri meze i pića,kao predjelo sevdahu i ljubavi.

Sevdahom je vladao neprikosnoveni vladar: ljubav. Sevdah su bili izvori, zelene gore, đardini ljuba.
I jošte meraci, fesići, pogačice, vino, šljiva i bekrija.

Sevdah su bili svaka ašik djevojka i momak , a zakletve nam. ni hanume i ašik đuvegije nisu zaostajali. Djeca su sve pomno posmatrala i veoma zorno učila.

Sevdah su sve one drage – anterli djevojčice Zlata, Frka, Lela Jela Jelena, Hana i Ana, Borke, Rade, Nade, Vesne proljeće, Anabel Lee i Ane Snjegine, grlice, klinke i vrapčići, iz srca Sanje, Jasne, Sonje, Anđele, iz kiše Batrbare, Milice M. sa zagubljenim Malim princom, Tanje, Lidije, Josipe sa dnevnikom jedne žene i sejmenima, Zvjezdane, djevojčica, nježna žena Fahreta , Senke, Kaliopi, Vlaste, Bisere milo moje, jedna Meri sa četiri stađuna i predgrađem, Vasilija sa bekrijom, Jasmina sa fesićem, Silvana Zilha sa ranama, klinka Pjaf, Velike Besi, Bili i Janis, i princeza Dajana …

Nabrajanje nam uvijek ide od ruke, ali žao nam što nismo upoznali i ljubili milione onih prelijepih bezimenih žena. Zato smo im pjesme, snove i ljubav vjetrovima sevdaha slali i darivali.

Nekih se sjećamo, nekih ne. Neke znamo, neke nas znaju. Nekih se sjećamo, one nas ne. Žao nam što ne možemo sve pobrojati; neke i ne smijemo.

Svaka od žena na ovome dunjaluku sevdah priča i još bajka pride. Na svaki ispjevani, tisuće neispjevanih a doživljenih sevdaha.

Ovaj naš sevdah poklanjamo svim ženema i djevojčicama svijeta.

Njačešće je sevdah bio samo elegija duše koja sanja i sebe poklanja :

Duša usud; nijemo, osluškivanje, čekanje i podnošenje onoga što neizostavno mora doći.

Duše strpljive; teško, mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine bosanskg bića, ali i podneblja.

Duše zaljubljene u ljubav i milovanje, strasti i predavanju.

Duše u jecaju: joj, mamo mamice i dahtaju uh,uh i uh.

Duše predane bezuslovnoj ljubavi Jedinog oslonca apsolutne istine.

Duše zaljubljene u krajolik i podneblje; sveto i iskreno, prelijepo i vječno, mirisno i modro zeleno.

Duše zaljubljene u Djedovsku hižu, stećke,Kamenog spavača i Modru rijeku što kraj Dvora teče.

Dušu zaljubljenu u svoju Bosnu – Zemlju Božje milosti i svoj Sarajevo –Grad Čednosti.

Duše zaljubljene u milost ljubavi, dobrotu čovjeka, ljubavnicu svoju.

Duše zaljubljene u radost ljubavi, dobrotu žena i djevojčice,drage svoje.

Pa ti draga,milo  moje traži i nađi definiciju sevdaha.

I zapamti : sevdah i ljubav su ponekad gori od mržnje.

Lome te, zamaraju i slamaju, šamaraju i guše, na plač i krik tjeraju, ranjavaju i bole i kao u završnom činu drame efektno ubijaju.

Ludo je biti ljubomoran na duhove. Još luđe biti zaljubljen u njih, kaže sevdah koji kao duh obilazi i miluje kapije zaljubljenih.

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XI )

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Violetni vjetar

 

Jesenja tuga

 

Snovi zaljubljenih

 

 

Plava idila

 

Zaokruženi snovi

 

Cvijetni oblak

 

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

 

U jednom beskraju

pjesma ljubavi počinje da traži

eho

dodtatno za drugi svijet

ja aćekaću te u njemu.

 

 

 

 

 

 

 

Kemal Monteno – Gitaro moja / Song – Lyrics

 

 

Iskrenost đardina Ljubičasto-ružičasta dolina

 

 

 

Kada me ljubavi

ostavis sama

i kad mi kazes

tuzne stvari

 

Kad je kraj svemu

medju nama

ja se vracam

svojoj gitari

 

Kad mi zivote

prebrzo teces

i kad me sjetis

da se stari

 

Da svakom danu

predstoji vece

ja se vracam

svojoj gitari

 

Ref.

Gitaro moja, gitaro moja

hajde zasviraj, nek’ cuju ljudi

kako se u nama, kako se u nama

opet nova pjesma budi

 

Kad mi drugovi

odlaze moji

i kad za me niko

ne mari

 

Kad vise nista

nista ne postoji

ja se vracam

svojoj gitari

Bleki – Kam si pošla

Poderano jedro

Poderano jedro

Tragovi

Tragovi

Ah,ta magična žena

Ah ta magična žena

Djetinja radost

Kam si pošla djevojčice ljepotice

Sa bijelim pupoljkom na dlanu

Dragom dragom dragom svom

Ja ga nosim nosim

Kam si pošla djevojko ljepojko

Sa srcem na dlanu

Milom milom milom svom

Ja ga nosim nosim

Kam si pošla ženo  čedna

Sa trnjem u duši

Nemam kom nemam kom da ga dam

Oko sebe svijam svijam

Kud si pošla ponosna dobroto

sa tirkiznom samoćom u očima

Tebi tebi jube moj

srcu tvome radosnom radosnom

Bleki – Ledeno je

 

Pazi snježi

 

Zimska noć punog mjeseca

 

Sleđeni vodopad – zimska čarolija

 

Snježna idila

 

 

Sjećaš li se

Mili cvijetu 

bila je zima

tisuće kristala

nalik čednosti tvojoj

lepršalo je danom

badnjaka 

 

ti si se smijala

osmjehom na licu

ljubavlju u očima

varao sam te

pahuljama bijelim

roseći  ljepotu tvoju

govorio riječi nježne

zatomio

ljubavne

da ne osjetiš

bol u odlasku mom

i zato

pleši mila

mnogo pleši


												

Jesenjin – TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENE

 

 

Ti ne voliš i ne žališ mene,

nisam više mio srcu tvom?

Gledajuć u stranu strast ti vene

sa rukama na ramenu mom.

 

Smiješak ti je mio, ti si mlada,

riječi moje ni nježne, ni grube.

Kolike si voljela do sada?

Koje ruke pamtiš? Koje zube?

 

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela

ne srevši se sa plamenom tvojim.

Mnogima si na koljena sjela,

sada sjediš na nogama mojim.

 

Oči su ti poluzatvorene

i ti sanjaš o drugome nekom,

ali ljubav prošla je i mene,

pa tonem u dragom i dalekom.

 

Ovaj plamen sudbinom ne želi,

plahovita bješe ljubav vruća–

i ko što smo slučajno se sreli,

rastanak će biti bez ganuća.

 

Ti ćeš proći putem pored mene

da prokockaš sve te tužne zore.

Tek ne diraj one neljubljene

i ne mami one što ne gore.

 

I kad s drugim budeš jedne noći

u ljubavi, stojeći na cesti,

možda i ja onuda ću proći

i ponovo mi ćemo se sresti.

 

Okrenuvši drugom bliže pleći

ti ćeš glavom kimnuti mi lako.

“Dobro veče”, tiho ćeš mi reći.

“Dobro veče, miss”, i ja ću tako.

 

I ništa nam srca neće ganut,

duše bit će smirene posvema —

tko izgori, taj ne može planut,

tko ljubljaše, taj ljubavi nema.