Bosna zemalja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

cvijetna-rapsodija-u-plavom  cari-ljeta

Cvijetna rapsodija u plavom                                                      Čari ljeta

pazi-snjezi  zivot-prica

Pazi snježi                                                                       Život priča

damari  tirkizni-dardin

Damari                                                                                      Tirkizni đardin

razigrano-srce  topli-dom

Razigrano srce                                                                 Topli dom

Nestvarni krajolik  Djelić Bosanskog neba

Nestvarni krajolik                                                                     Djelić Bosanskog neba

Violet imagine I  San o ljubavi

Violet imagine                                                                       San o ljubavi

Vrelina  Začarana šuma

Vrelina                                                                Začarana šuma

Proljetni velovi  Otvor

Plavetni velovi                                                                       Otvor

Bilo je to breme ruža / Kompilacija Indexi – Bleki/

  Izvorište Lotosa

 

Bilo je to vrijeme ruža

Pjevali su svojim ljubavima prošlim i sadašnjim

budućim

 

neko reče

neće ići jer ih nema

neuki ljudi

 

Indexi su vječni

jer vječna je njihova pjesma

malo je umor orosio beskrajne stihove

da bi nježniji bili

nebo nam je prisvojilo muziku mladosti

ali nam je vraća

poklanja ljubav djeci cvijeća

djeci vremena prošlog sadašnjeg i budućeg

 

Kad smo prvo cvijeće brali

Ne zaboravlja se

pjesma o svojim i našim

jedinim ljubavima

filigranska lakoća plemitog sjaja

 

Bio je to svijet stvoren samo za nas

svijet poetike i čarolija

o nekoj nepoznatoj jedinoj ženi

običnoj djevojčici iz naše ulice

našeg razreda

koji ih bješe krcat

ali i svijetu nade

fatalnih žena

pružajući ruke

nježnim ružinim pupoljcima rose

 

Kad smo smo samo za ljubav znali

Pjevali suze lili

sakupljali uspomene

iz Modrih rijeka

radosni i tužni pili

ljubav i nju snili

uvijek zaljubljaeni bili

 

Hmm Ti i ja šapat naš

To Lave

To meštri Lavi

zagubila se ružna riječ o vama

čitav život slavljene bile

ostale su ljubavi naše

i sunca sjaj






















												

Sonja Savić – Anđeli odlaze skamenjenog srca

Sonja Savić 15. septembar 1961 – 23. septembar 2008.

 

 

Boli

 

 

Moja tišina i sni

 

Molitva i anđeo

Nježna muzika ljubavi

 

 

Rezultat slika za Sonja Savić

 

 

Rezultat slika za Sonja Savić

 

 

 

Sonja Savić je bila veličanstvena glumica,

ali nije glumila kada je jecala:

Ne stidim se suza.

“One često naviru zato što je to taj,

verovatno, prelazni period,

kada se polako pretvaraš u tu stenu (…).

Znaš onog klinca što je došao u manastir

I vikao –

Oče, ja volim ljude! Ja volim ljude!

A ja sam zaista toliko volela ljude.

Bože, koliko sam ih volela…”

 

Neuzvraćena ljubav je zaledila ,

pretvorila se u stijenu.

I šta će mila grlica!?

Nije imala izbora.

Usnila je.

 

Bože mili ,

koliko je samo bila lijepa,

nenametljivo svoja i puna duše,

prozračna i mila u svojoj dobroti i ljubavi.

Kako je nju bilo lako voljeti.

 

Ali nismo imali sreću da je sretnemo,

Njena  tuga i tihi vrisak prekasno su doprli do nas.

Krivi smo .

Nismo je smjeli ostaviti samu,jer voljeli smo je.

U anđeoskoj nevinosti svojoj vrištala je protiv zla,

koje je zadesilo njenu zemlju Jugoslaviju.

Morala je bježati da bi spasila ljubav koju je osjećala.

A mi ratnici , djetinih srdaca , se umorili i nijemo vrištali za

pobijenim anđelima ,

svoga Sarajeva grada čednosti

i svoje Bosne zemlje Božije milosti.

 

Ponekad sjećanja navru,

ne dijeleći snove i javu.

A opet…

 

Godinama poslije

teško je uspomene  dozvati

jer bole  puste tratine naših susreta

obilaze požutjele  sjene  đardina

tišinom nestalog ptičijeg poja prekriven

presahnuli žubor  šedervana

 

cvijeće pognulo glavu

mjesec okrenuo lice

i plovi bez svog Anđela

 

zviježđe šuti

snove njene sakriva od zlih

 

moje srce djevojčicin bol

još uvijek ćuti

kleknem i molim:

Bože Jedini oprosti nam

toliko ljubavi u nama ima

a nikog da je primi

 

Ljudi joj nisu uzvratili ljubav.

Sebični , opterećeni sobom i svojim niskostima,  zajedništvom ,

nisu znali,nisu htjeli , nisu smjeli ili su se samo bojali ?

Ljude je strah  voljeti Anđele i primiti darove i ljubav koje im nude.

 

Zla vremena neljudi su bila preteška balast za njeno  krhko biće.

Zato prelijepi  Anđeli umiri tužni i sami.

Njihova krhka duša samo kvrcne i odleprša.

 

Eh , mila ,mila

Hvala ti što si nas milovala svojom ljubavlju i dobrotom.

i oprosti nam suze tuge naše i ljubav koja prekasno ka tebi odi.

 

Oh, Bože Milostivi Učitelju naš

koliko neutješno volimo Anđele … i ljude.

 






												

Bleki – O sudbo sudbo

 

 

Snovi nikad ne zaboravljaju nježnost

kojom se voljeni  doriruju

čak i  kad se umirući rastaju

 

gdje naći mir

od srca zakopanog

u pepelu rastanka

 

kako vidjeti sutra

ako smo  ljubavnoj čaroliji

zakrhali nož u dušu vječnosti

 

zašto ubice uvijek kažu

d'bro nekad i dobro

a nije dobro nikako nije dobro

 

Uh uh i uh grij i proklestvo

na one koji potvaraju sreću

gorčinom pelina koji utrobu kida

 

Nada nikad ne gubi nadu

u skrhanom srcu rastanka

iako povratka uglavnom nema

 

osim …

 

o sudbo sudbo

budi milostiva kao more Jadransko

bar jednom pomiluj očaj

 


												

Zapis o Josipi Lisac , Indexima i Sarajevu

 

                 

 

 

„Davati jednu pjesmu po jednu je jedan štos koji mi je prije 15 godina,a možda i više otkrio divni Đorđe Novković.“

Uz dužno poštovanje primadoni jugoslovenske i hrvatske muzike moramo dati neka pojašnjenja.

Taj štos je mogla čuti od Đorđa Novkovića, ali on je samo samo prenio filozofiju kojom su ga Indexi pokušavali ali nisu uspjeli naučiti. Na početku svog autorskog rada, davne 1967.godine, on je svirao u Indexima i ostao je otprilike, ali tačno, samo godinu dana. Otišao je jer nije imao strpljenja da radi kao Indexi, kvalitet prije svega.

Po odlasku Zagreb objavljivao je u prosjeku 60 kompozicija godišnje, da bi zavšio bogati opus na broju od oko 2.500 kompozicija lakih nota. To nije davanje jedne po jedne pjesme, to je šapirografsko štanjcanje muzike. Ova opaska nije pokuda već pohvala, jer na ovim prostorima nema nikoga ko se može pohvaliti takvim učinkom , ali i posljedičnim efektom

Koncept Indexa, grupe koju Josipa jako dobro poznaje je bio svima poznat:

„Dajemo pjesme redosljedom kako i kada one nastaju. Ne određujemo mi kada će pjesma isplivati. To određuju srce i duša. Ne možemo sebe prisiliti , ući u studio i reči:

E idemo sada , kad smo već ušli u studio , napraviti sedam-osam pjesama za ploču. To bi bilo nepošteno prema nama i prema našoj publici. Pjesma se rađa i daje kada sama dođe i ispliva iz vaših damara.“

Ovaj koncept su u ime Indexa javno objelodanili: Đorđe Kisić, Davorin Popović, Slobodan A.Kovačević i Fadil Redžić polovinom šezdesetih godina. Tih godina počinje poznanstvo Josipe Lisac sa Indexima.

Indexi su se svog koncepta uvijek pridržavali, iako su mu mnogi prigovarali; nazivajući taj odnos prema stvaralaštvu ; imenima poput lijenost ili nemar…

O ovim neukim zamjerkama neki drugi put.

Već početkom karijere 1968.godine, Josipa Lisac se dva puta srela sa Indexima. Prijašnji susreti nam nisu poznati.

Na festivalu Vaš šlager sezone, ona je sa grupom Zlatni akordi otpjevala Hello taxi. Indexu su izveli kompoziciju Pustinjak. No to je bio susret kada su se oni već poznavali.

Onaj prvi susret i bitnije vezivanje za Indexe je bo njen polusatni nastup u FIS-u u okviru redovne sedmične svirke Indexa.

To je bilo vrijeme studijskog snimanja pjesme Hello Taxi u produkciji RTV BiH u ulici Danijela Ozme. Snimanje se dešavalo dosta prije završne šlagerske večeri , koje su se održavale u dvorani Đure Đakovića.

Skenderiju je tek trebalo izgraditi.

Fis je bio plesna (i fiskulturna sala) sa binom za izvođače, podijumom za plesače i galerijom za sjedače. Svi su uživali u muzici Indexa i njihovih gostiju. Sjećamo se Josipe tada i danas. Nama uvijek ista.

Lijepa krhka, malo uplašena djevojčica koja svoj strah i neku neodređenu tugu skriva u jakom kristalno čistom glasu, kojim manipulira unjkavošću pjevačice svjesne svojih glasovnih mogućnosti.

Bila je u čizmama, nama se činilo dokoljenicama sa kačketom na glavi, mini suknjom i kožnom jaknom. Prava pravcata Školarka.

Rokerka a djevojčica, školarka a ima tako raskošan glas. To se namah vidjelo. I kako ne zavoljeti taj glas i tu energiju koja je izbijala iz krhkosti bića koje želi da se dopadne.

Koga Grad Čednosti zavoli taj neko to zaslužuje.

Dakle, te 1968.godine su Indexi su prvi ugostili Josipu Lisac i pružili njoj i Sarajevu priliku da se upoznaju.

Da li je ljubav bila obostrana. Vjerujemo da jeste.

Slobodan A.Kovačević je bio potrešen Jasninom smrću i nosio je žute cipele.

Davorin Popović je znao šta mu se sprema i nije znao šta će obući. Bilo mu svejedno i kosu je zapustio; neprimjerno.

Indexi su pripremali rekvijum za Tanju; Jutro će promjeniti sve, iako se znalo da se pjesmom malo toga može promjeniti. One su za snove.

Poznanstvo Grada čednosti, Josipe Lisac i Indexa počelo je da se gasi smrću Pjevača. Metbol Josipe Lisac misli da je poznanstvo dotukla Bodina smrt. Osobna poznanstva, vjerovatno.

Sarajevo njeguje svoja iskrena poznanstva zauvijek .

Voljeli bi je bar još jednm ugostiti. nadamo se da ima dovoljno snage za susret sa dvinom i zahvalnom Sarajevskom publikom.

Pao bu tu neki buket cvijeća i poljabci. Odavno je ne vidjesmo.

1973.god snima se Josipim legendarni album Dnevnik jedne žene.

Jedini muški gost sa istoka je Slobodan Bodo A.Kovačević. Svoj posao je kao i obično izvrsno uradio. U pjesmi O jednoj mladosti njegova akustična gitara je skinula okove Josipinog vokala koji se pretvorio u eksploziju osjećanja o svijetu nade, svijetu ocvalom i žutom…

Bodo je je ovu pjesmu osobno proživio 1968.god., zato je gitara jecala, i činilo mu se da Josipa njegovu gitaru i pjesmu nebeskim glasom povezuje u sjećanje koje dodiruje ivice suza.

Duboko poznanstvo i tiha ljubav između Sarajeva i Josipe koje je započeto 1968. godine zapečaćeno je 1974.godine.

Bio je to jedan resak, čist, kristalno jak zvuk što se iz dubine duše iznosi slušaocu njegove atavističke pjesme.

Samo u dvije pjesme glas Josipe Lisac nije bio “dvije harmonije i deranje i unkanje iznad toga”. Ovo je naučila od Pjevača, Besi Smit, Bili Holidaje i Đenis Đoplin. One su bile prve učiteljice. Ipak učitelj je učitelj. Bio je živ i umjeće svakom novom pjesmom dograđivao.

Te godine je u novoigrađenim studijima RTV BiH na Alipašinom polju, uz Narodni orkestar i pomoć Indexa, Josipa Lisac snimila dvije sevdalinke Omer beže i Niz polje idu babo sejmeni.

Ostala je desetak dana kao gost Grada čednosti i Indexa . Pjesme su otpjevane tako da ih nikada niko neće moći skinuti sa vrhova sehare gdje sevdah snuje i počiva.

Mojsije je svirao te dvije pjesme kao instrumentale, nekoliko puta je dozvolio da je neko otpjeva i uvijek bu govorio:

-Nema sevdaha do u Josipe.

Bodo je bio fasciniran glasovnim i izvedbenim mogućnostima Josipe Lisac i svakako uzbuđen, recimo, mogućnošću da sarađuje s’ njom.

Pjevač je priznavao da bi ga jedino Josipa Lisac mogla dostojno zamjeniti u Indexima.

Fadil Redžić se pokolebao u svom razmišljanju da je Zdenka Kovačićek prva dama đez-rok-bluza.

Indexi su te godine snimili Samo su ruže znale i Samoćo ljubavi moja.

Slijedeće godina je izašla Balada Bacila je sve niz rijeku.

Kažu mi da se i danas spore kome su Kemal Monteno, Fadil Redžić i Indexi posvetili ovu pjesmu. nemaju razloga za sporenje.

1987.godine na šlageru sezone Indexi su izveli kompoziciju Ti imaš me na duši (ženo kobna fatalna,veza Zagreb – Sarajevo skr.). Autor je bio,ko drugi nego šeret Fadil Redžić. Šeretluk je kompleksna stvar, kada se udruži sa poezijom i muzikom onda je to crveni mak ili boliglava kako prosti puk rekao.

Indexi su decenijama bili vezani, muzikom i prijateljstvom za četiri zagrepčanke: Zdenku Vučković, Josipu Lisac, Zdenku Kovačiček i Maju Perfiljevu.

To je savim dovoljno za pjesmu i druga razmišljanja nisu potrebna?

Ili jesu?

Šta se pjesmom htjelo reći, to će te morati da pitate pjesnika i kompozitora. Dase mi pitamo , eh…

Ali se ne pitamo i moramo biti Hentle-meni.

Muzika je muzika , a i ples. Dame biraju, zar ne.

1995. godine u Lisinskom su Indexi održali seriju uzastopnih koncerata zajedničkog naziva „Indexi i prijatelji“.

Josipa Lisac je nastupila sa pjesmom O jednoj mladosti. Pitamo se kojom bi drugom?

Glasanje akustične gitare i vokalna izvedba u aranžmanu nepoznat za ove prostore , zaledio je dah prisutnih u dvorani. Prisustvo ostatka Indexa se i ne osjeće, oni titraju, šume i žubore, nekad se gasnu i prepuštaju da se gitara i vokal jedno sa drugim izbore.

Bol i čežnja vokala i krik gitare za jednom, sad znano je, izgubljenom mladošću je bolero jednoj ljubavi.

Kastanjete nisu potrebne. Glas je moćan i jak , gitara dovoljno senzibilna za krešendo vraćanje sanja u jednu mladost, kad sve je i nije moglo bit ljubav. Ili je možda bila, ali svijet koji ne pruža nadu brodi dalje.

Pjesma se odjednom vratila, svježija, jasnija i upečatljivija od svih svojih inačica. I stvari dovela na svoje mjesto u tom ocvalom i žutom svijetu.

Da li baš?

A žal i ožiljci?

A prosuti životi?

Josipa Lisac je „izrazila zahvalnost sarajevskim glazbenicima na podršku pruženom prilikom nastanka njenog kultnog albuma“.

Sarajevo pamti i voli Josipu Lisac .

A Indexe?

Jeste li vi ludi?

Oni su Grad čednosti.

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XXV)

 

Autor

Hajro Šabanadžović

 

 

Snježni  đardin

 

Zelena rijeka

 

 

 

 

Svileni treptaji

 

Krajolik majskog cvijeća

 

Jesenji nestašluci

 

 

 

Dan cvijeća

 

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

 

 

Snovi nikad ne zaboravljaju nježnost

kojom se voljeni  dodiruju

 

 

 

 

 

 

Davorin Popović – Pjevač

Davorin Popović – Pimpek, potom samo Pjevač,

je od malih nogu bio je mnogo kofrčast.

U mahali bi rekli pimpekast.

Oniži,plavokos, malo opičen , razmažen i dobrano neozbiljan u skoro svim segmentima života.

Osim u muzici.

Ne dirajte mu muziku i Sarajevo.

Čitav svoj život je posvetio Sarajevu , pjevanju i Indexima.

Ne znamo šta je više volio, ali nekako slutimo da bez Grada čednosti nije mogao disati.

Uvijek se vraćao njemu, sa mirisom dunja bi se zarovio u mahale i čaršije,u beskonačna druženja sa rajom.

Jedina moja je otišla,nekad davno i nikada preboljena. Lutao je tražeći drugu jedinu moju.

Tada ga je opila jedna jesen.

Tanja i Sanja se rimuje.

A tako i život kao u rimi i stihu  prolazi.

Bilo je tu svega.

Kao u svakoj sarajevskoj bajci.

I kako i priliči.

Prvo ljubavi i muzike, potom i šale i pameti i nepameti, a bogami znalo se zalomiti, ponekad i šuknuti ,malo više nego što treba.

Pjevač i Indexi neizostavno mjerilo svega lijepog što se skoro četiri decenije dešavalo u Gradu Čednosti i prostorima ubijene nam majke Jugoslavije , koji su im hrlili u pohode.

Možemo slobodno reći svijet je imao , vidio i slušao mnoge dobre grupe.

Ali samo su jedni bili Indeksi. Neponovljivi i filigranskom , najnepodnošljivom lakoćim sviranja .

Ako kažemo frontmen im je bio Davorin Popović Pjevač, sve smo rekli.

Ne možemo reći slava mu, jer još živi i pjeva.

Davorin Popović 23 September 1946 – 18 Jun 2001.,haman sedamdeset pet godine. Sveukupno.

Djeca i grlice

 

 

 

Nekad ti se posreći

a ti malo imaš veze s tim

tek zov prirode

rodi ti se dijete

tić slatki

 

sreći nikad kraja

jer i grlica je tu

zbog tog tića

te grlice

snovi se nižu

 

zbog te djece bedara tvojih

utkane u pore života

počinješ da shvataš greške

i sve one grlice male

ona ili one

svjejedno je

 

sve one ostavljale su  slatku

punoću tragova

duboko usječenu u grudi

ordenje okačeno u nutrini bola

da samuje i vrišti

 

što se desi srcu to ostaje srcu

zauvijek ili barem do groba

što se duši desi to ne ostaje u duši

rastače se po Univerzumu

iza poslijednjeg sna


												

Davorin Popović je bio samo pjevač VIS Indexi


šarmer u cvijeću   Egalite   Magla nad Gradom Čednosti   velovi grada čednosti

Umjesto rekvijuma

 

Indexi su u svemu naj naj u svemu naj

Davorin Popović je bio pjevač Vokalno instrumentalnog sastava Indexi.

I ništa više.

Ništa više od toga.

On je samo to želio biti pjevač Indexa.

Primo inter paris tria odabranog septeta Muzičke akademije Indexa.

Tri su sačunjavali : Pjevač Davorin Popović Pimpek, solo gitarista Slobodan A. Bodo Kovačević i Fadil Redžić Fadiljo.

Valja nama preko rijeke.

Septet sa njima  trojicom su  kompletirali: Đorđe Kisić i Miroslav Šaranović bubnjevi, Ranko Rihtman, Miroslav i Nenad Jurin klavijature.

Ostali, nenabrojani članovi grupe su se mjenjali na pozicijama bubnjara i klavijaturista. Kratko vrijeme bi proboravili u akademiji, naučili zanat i krenuli dalje u lov na slavu.

Bilo bi nepravedno prema ostalim neke izdvojiti. Ipak moramo.Ismet Nuno Arnautalić, Enco Lesić i Đorđe Novković to svojim odnosom i doprinosom zaslužuju.

Davor je imao i tri  LP izleta u solističke vode i nekoliko poklona Mostarskim kišama,zajedno sa Indexima. Ali sve što je napravio kao solista je bilo djelo Indexa ili uz njihovu nemjerljivu pomoć.

Pimpek kao čovjek je nešto drugo. Mi nećemo duljiti drugi se previše toga rekli. On je bio bard, boem, kozer, da sam ja netko i čaršijac; po većini karakteristika pravi mahalaš, onaj dobri.

Poslije smrti neki su ga nazvali maršalom ili nekim drugim glorifikantnim imenima. On bi se iskreno ljutio na te bombastične izljeve prijateljstva.

Maršal je bio samo jedan, maršalćiće su glumili mnogi.

Pjevač je bio samo jedan. Njega se niko ne usuđuje glumiti. To je nemoguće.

Davor je bio i raja. To je u Gradu čednosti misaona , nemoguća i nedostižna putanja za mnoge koji su to željeli i žele da budu.

Ko nije raja grad ga jednostavno abortira i oni odlaze na okolna brda i bijes i nemoć iskaljuju snajperom i desecima miliona granata. Najdraže im je ubijati i nestajati djecu i žene.

Drugi pak laju kao bijesni psi na vozove koji nekim ciljem jure.

Oni koji nemaju bijele bubrege sakrivaju se po vukožderinama i selendrama i blate grad koji im je dao sve.

Popović čovjek , ljudina je bio iznad svih razmeđa i zla.

Bacio je sve niz rijeku i prvi je pružio Pružam ruke.

Časnih pet svih kamenih spavača , Modre rijeke, Kamenih cvjetova i plime mirisa žutih dunja posijanih ljubavlju koija je krasila na hodočašću onog da sam ja netko i resta Indexa kojima je i pad je let.

Nadamo se da  neka žena, mnoge žene, sve žene svijeta, negdje u zatišju, ponekad slušaju i pjevuše Mojoj jedinoj ljubavi ili barem Pružam ruke

Ovdje prekidamo naš rekvijum da bi dali prostora nekim učesnicima molitve za dušu blaženog Davorina Popovića.

Prepisali smo neka nepretenciozna razmišljanja ljudi koji se iz profesionalnih razloga razumiju u muziku više od prosječnog pučanstva.

Oni će kompetentnije progovoriti o muzici Indexa i Davorina Popovića Dače.

Pošteni Arsen Dedić (7.10.2013.g.):

“Jučer sam gledao Mik Đegera, njegov koncert iz 1978. g. iz Amerike. Davorin je sve to predvidio i tu koreografiju i to plaženje jezika, dvije harmonije i deranje preko toga. Ali kod Indexa je to bilo sve drugačije. Kod njih je bilo pjevanja, melodike, dobrih tekstova, aranžmana, koreografije svega. Ja sam inače sve što se moglo vidjeti u svijetu već vidio. Od Frenk Sinatre, Mik Đegera, baš sve. Ali Davorin i Indexi tu je bilo toliko finoće, elegancije…”

Čestiti Zoran Predin (Lačni Franc) je jednom prilikom , neposredno poslije smrti Davorina Popovića rekao (sažetak) :

Indexi su bili vodeći svjetski bend, ali mi to tada nismo znali.

Korektni i profesionalni Petru Lukoviću prepričava anegdotu sa koncerta Indexa u Londonu 1995. g. :

Glazbom Indexa i Davorinovim glasom očarana Engleskinja koja je na koncertu stajala do Lukovića okrenula se u jednom trenutku beogradskom novinaru i rekla mu:

“Da su ovi momci rođeni u Londonu bili bi veći od Beatlesa.”

Luković joj je odgovorio:

“Gospođo, ovi momci su u Sarajevu puno veći od Bitlsa ili bilo koga.”

Da,zaista Indexu bili veći od Bitlsa ili bilo koga.Ne samo za Sarajlije već za objektivni muzički svijet. Bodo, Fadil i Davorin su bili veći od Lenona, Pola, Sinatre, Đegera ili bilo koga.

Srećom Indexi e” i mi sa njima smo to uvijek znali. Vaspitanje, skromnost, poštenje i paska jako strogog miljea;Čaršije, nije ostavljala mogućnosti da se samoreklamira stvaralaštvo i umjetnost Dvora.

Umjesto nas, iskreni Branko Požgajec iz grupe zagrebačke grupe Drugi način je na najslikovitiji i najednostavniji način oslikao muziku Indexa koju su decenijama darivali svijetu :

– Ja sam uveo jedan termin, to je bio moj privatni termin, kada je riječ o karakterizaciji svirke Indexa, ali su ga prihvatili moji prijatelji u mom krugu i muzičari. Konstatacija je bila da Indexi strahovito plemenito sviraju; znači filigranski izbrušena svirka: Za ono vrijeme nevjerovatno dotjerani aranžmani, izbrušeni i meni se uvijek sviđela njihova poetičnost.

Jednostavna konstatacija autora rekvijuma dijagnosticirana na osnovu razmišljanja iz prethodnog dijela teksta glasi:

Indexi stoje rame uz rame sa grupama The Beatles i The Doors.

Bitlsi su grupa koja je najviše doprinjela popularnosti pop-rok muzike, postavivši neke osnove te muzike.

Dorsi su sa Indexima proširili postavke roka do neslućenih granica.

Ostatak rok ergele kaska iza ovog triumvirata minimum jednu klasu. Potonje generacije muzičara su samo mogli da prave varijacije na zadate teme koje su oni ucrtali .

Veoma smo zahvalni nebesima što su Indeksi i Davorin potekli iz ovog grada i postali kosmopolitska muzička akademija.