Bleki – Biću tu

 

 

Na boj se  malena
i kada ti srce skrše
i kada mrak je svuda
i kada te tuga bije
i bol preteška bude
a ne znaš šta ćeš s njom
a ne znaš koji je dan
a ne znaš odakle vreba noć
a cvijeće izgubi  mirise
pohrli meni biću tu


ne moraš kucati
ne moraš ništa reći
ne moraš suze kriti
ne moraš jaka biti
samo dođi i isplači se
djevojčice mila
krhka ružo života mog


												

Mali princ i strana srca

 


Djetinje srce

 

 

 

Nježnija strana srca

 

 

 

Rajsko drvo

 

Ljubavi  moje u nožima dugim

 

Krhka ruža

 

 

 

Mnoge stvari su jako smješne , a to inasan ne primjećuje.

Evo,Malom Princu je ,na priliku i nepriliku,bilo smiješno  to lijevo i

desno,pa čak i sredina.

Nije on pravio test,samo je želio da mu neko objasni neke dunjalučke

stvari.

Zaustavio  bi čovjeka.

Ne,nikad ženu.Njih mu je bilo žao.One tegare cegere i nemaju vremena za njegovo  pametovanje.

Muškarci samo hode i češkaju se.Kako koji i kako gdje.Neki prst u nos ili u  uho zavlače ,misleći da ih niko ne vidi.Rade još groznije stvari,ali Princ ih ne zna imenovati.On zna njihova značenja,ali ga sramota da ih izgovara.

Zaustavljenog bi pitao:

-Izvinite, nismo odavde.Možete li nam reći , gdje je ovdje desno?

Drugog bi pitao:

-Izvinjavamo se ,mogo se izvinjavamo ,nismo odavde i možete li nam reći , gdje je ovdje lijevo?

Trećeg bi pitao:

-Izvinite , mi nismo sa ovog dunjaluka ,pa ne znamo gdje je ovdje sredina.Možete li nas uputiti u sridu?

Muškinje  bi se našli zatečene.

Svi do jednoga bi postavljali kontra pitanja.Onako ljudski,bez ustručavanja,persiranja i ljubaznosti:

Koje desno,moje ili tvoje? Ili od one okuke?

Kakvo lijevo te spopalo,moje, tvoje ili onako levatsko?

Koja sredina: moja,tvoja ili njena?

Aa, ono tamo?

To je nečija druga sredina koja nas ne interesuju.

Neki su se trudili da budu smiješni pa bi konstatovali:

-Toga ovdje nema,bolan,bolje briši pa pitaj  na drugom mjestu.

Tako je Mali Princ za vrlo malo vremena doznao nekoliko bitnih stvari:

-Ljudi su uglavnom neuki,nervozni i ne vole da im se postavljaju pitanja,  koja svaki normalan čovjek ne postavlja. A onda postanu agresivni ,zato što im se neki neznanac tek tako,nepozvan obraća i remeti njihovo znanje.Valjda su zbog nedoumice,nervoze i agresivnosti zaboravili da kod kuće imaju riječnik u kome je zaokružena jedna rije: bonton, po mahalski odgoj.

Sa tugom se pitao se gdje su nestale riječi prlijepe : izvini,molim ,oprosti i zbogom.

Tako je Mali Princ morao , kao i uvijek sam  rješiti enigmu.

Kako nešto može biti lijevo,a kada se okreneš ono bude desno?

Kako nešto može biti desno, pratiš li grlicu u letu pa te ispravljaju i kažu da je to lijevo.

Kažu ti sredina je i ova granica između nas.

Ako smo baobab,ruža i ja poređani u trougao, ko  je od nas,lijevo,ko je  desno ,a ko je u sredini.

Tako  zaključuje daje  da je mjerilo i za lijevo i za desno i za sredinu on oduvijek znao. To   je jedan ,jedini i pravilni pokazatelj – srce i samo srce.

Baobab mu je je uvijek govorio:

-Strana srca je nepogrešiva.Kud god se okreneš vidiš svu ljepotu i ona je na strani srca.Ili ti se na lice  navuče sjena i odmahneš glavom i kažeš: ono je na onoj drugoij strani gdje nije srce.Tamo je vrijeme tužno.Tako se nikako ne mogu pomiješati stvari.I ko će pamtiti koja je koja ruka.Svaka ruka ima pet prstiju.Znači ima još strana na svakoj strani.

Ruža bi sneno dobacila:

Šta su to strane!?Meni treba samo jedno nježno srce koje će da me voli i jedna snena duša da me miluje i mazi.

Tako je Mali princ zaključio  da  bi trebala postojati samo jedna strana.Ona prema kojoj je okrenuto srce njegovo.Jer nad njom bdije i svijetli duša tvoja,Krhka ružo ,jedina moja.

 

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XV )

Autor

Hajro Šabanadžović

 

 

Plavi svijet

 

Proljetna rijeka

 

Nježnost leprša

 

Jesenji piotpuri

 

 

Valeri mnogo valera

 

Blagdanska svjetla

 

 

 

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 


Mnogo , mnogo  je valera

u nježnosti koja k nama leprša

a tebe sanjam

Fermajen ruke – Tomislav Bralić i klapa Intrade / Song – Lyrics

sam na hridi, tražim svoj mir

ka podne stane, pa se ne dilin

i ne taren suze, jer najviše vride

sa osmjehom kada se cide…

 

i ne taren suze,jer najviše vride

sa osmjehom kada se cide…

 

fermajen ruke, vesla i švere,

mislin na luke za svoje nevere

i na vrime koje nas mine,

kad zadnji sabun pojde sa stine…

 

fermajen ruke, vesla i švere,

mislin na luke za svoje nevere

i na vrime koje nas mine,

kad zadnji sabun pojde sa stine…

 

i ne taren suze, jer najviše vride

sa osmjehom kada se cide…

 

fermajen ruke, vesla i švere,

mislin na luke za svoje nevere

i na vrime koje nas mine,

kad zadnji sabun pojde sa stine…

 

fermajen ruke, vesla i švere,

mislin na luke za svoje nevere

i na vrime koje nas mine,

kad zadnji sabun pojde sa stine…

 

fermajen ruke, vesla i švere,

mislin na luke za svoje nevere

i na vrime koje nas mine,

kad zadnji sabun pojde sa stine…

kad zadnji sabun pojde sa stine…


























												

Bleki – Volim kišu

 

Volim kišu

ne i njene tragove

 

 

bole

 

volim je po svome tijelu

isprala je moje kose

isplakala sve  suze moje

 

ipak

 

srcu mome sunce je jarko

duša uvijek otvorena

za onu koja zna ljubiti

 

mene treba ubrati

a ja ću je ljubavi učiti

jecaće kriknuće

 

ne dam joj

nikako joj ne dam

tišinu njenu

 

moja je






















												

Jesenjin – Krava

 

Prastara, ispali zubi,

na rogu svitkovi leta.

Gonič je tukao grubi

tamo gde trava cveta.

 

Šuškanje miša u štali

srcu se ni mili mnogo:

Tužno se sećanje javi

na telca s cvetastom nogom.

 

Uzeše materi sina,

i prva radost se sruši.

A ispod jasike, s klina,

kožu mu vetar suši.

 

Uskoro, s heljde i trave,

za sinom krdo da smanje,

u omči, stegnute glave,

povešće i nju na klanje.

 

Žalosno, pretužno, svelo,

rog će u zemlju da rine…

Sneva o gaju u belom,

i sanja travne doline.














												

Mila moja noćas mi sa samo šuti

 

Mila moja

noćas mi se samo šuti

drži me za ruku

primi  gitaru na grudi

i sviraj mi pjesme ljubavne

i onu o čežnji

kad nebo plače

njih dvoje se moraju rastati

 

Mila moja

noćas mi se malo plače

ljubi me nježno

uzmi moje srce u ruku

i sviraj mi pjesme ljubavne

i onu o čežnji

kad Nebo kaže utihnite bol

zviježđe nijemi zaustavlja vrijeme

 

Mila moja

nočas mi se samo šuti i malo plače

voli me sneno

nek gitara i srce moje ti poju

naše snove ljubavne

i onaj o čežnji

kad nebo nemoćno širi ruke

na počinak ti moram poći






												

Jemen i vijek budućnosti

Dvadeset prvi vijek. Pokušavaju nam podmetnuti novi svjetski poredak.

A u tom novom svjetskom poretku … kažu:

Čovjek je zakoračio u budućnost.

Smješe mu se Mjesec i Mars ,ni međuplanetarni prostor nije previše daleko.

A opet, samo malo niže, pogled u srce i slike se jave.

Užas!

Podsjećaju nas na našu i neke druge  prošlosti, a opet stravičnije su jer Svijet šutke gleda kako djeca umiru od gladi.

Bogatima i demokratama, krojačima nobog svjetskog  poretka to odgovara, oni su to zlo i stvorili i prikrivaju ga.

Što više ratva , ubijenih , silovanih i gladnih to je i mnogo više svećanih božićnih jelki i još više profita.

A mi : šta je sa nama…?

Vjerujemo u Boga Milostivog a mirno gledamo ubijanje ,silovanje djece, žena …

U svoj njihovoj tragediji voljeli bi da je Jemen izolovan slučaj koji će se svakog trena sanirati.

A nije i neće, jer šutimo i ništa ne činimo.

A moglo bi se sve riješiti , skoro u trenu.

Spasiti jedan život je kao ste spasili čitav svijet.

Nahranite gladnog, ako nije kasno, i možda se i vama Milostivi smiluje,

oprosti vam činjenje i ne činjenje.

Ali prvo treba da se probudite.

A to je najteže , jer zlo vas je uspavalo.