U gradu ima rijeka
pored rijeke klupa
na klupi čovjek sjedi sam
samac ne lista novine
novine su sutrašnje
sutrašnji ga broj loza koji dobija ne insteresuje
svoj je glavni zgoditak izvukao
smrt ga zagrlila
ljubavnički se smiješi
veresije nema
Svakog dana, u svim vremenima ,svakog čovjeka
svakodnevno Đavo iskušava
to mu je jedini posao i zabava otkako je sklonjen iz Raja
redovni i honorarni.
Mnogi dođu u napast i pokleknu njegovom zavođenju
ima zavodljivo oko
najlakši plijen mu crkva sa Sikstinskom kapelom
ktomu oni iz džamija,sinagoga i hramova
A Đavo se samo okrene i ode od njih smijući se.
Upravo im je gadarije prodao za dobar nauk
Sodomit i njegov ljubavnik glumataju
Vatikanske oce
džamijski podvornik bogohuli kišnim bajalicam
u sinagogama žreci lihvare i subotom
istočni hramovi šuruju sa podzemljem
ostali zlatni dvori još uvijek su pagani
Đavolu ponestaje fora toliko ih naiva kupuje
Da je sa Bjelava, Grada Čednosti zemlje Božije milosti,
zasigurno bi rekao joj levata ljudi moji
ali nije , ne može mu se prisniti
tamo obitavaju anđeli koji se iskreno predaju
užetu Boga Jedinog
zasigurno to znamo
dugo ih posmatramo, jer volimo djecu
ona nas vesele i nasmijavaju
za decenija i decenija
ni jedna svađa
tek jedno mimoilaženje
Bella moja
ono kad si usnila
nisam te mogao shvatiti
zašto mi bježiš
sada mnijem
otišla si
da bi mlajahnog spasila
da nisi otišla
ja bih se preselio
znala si
od prevelike sreće se riknjava
To vam je tako
jednostavno i lako
reče Ja jesam
ljudima od blata
imate raj
i pakao
vi birate ples
Raj je za moje duše
vatra je zavodnikova prevara
tako vam je to
reče On Milosni
lako i jednostavno
ljudima od zemlje
imate Milost i Ljubav
od Mene
plam i vatra
to vam je od vas
jednostavno i ne baš lako
reče Jedan Jedini
ljudima od ognja
to vam je tako
Iza vrata snova
zaključah
kap istine
krhku ružu
da ne odluta
iz duše moje
a ja
tko da zna
*
Šta je žena bez čovjeka
tužna i sama zaklinje se
nikad više
a opet prelijepoj i blistavoj
srce joj uvijek slome
A čovjek bez žene je
sleđena okamina bez nade
čak i nikad više
ne postoji u snovima
izgubljene ljepote se ne vraćaju
Šta će čovjek bez žene
sjesti na klupu na kraju grada
gledati pute što odlaze
a nikad se ne vraćaju
dok snježi i lice rosi
Šta će čovjek bez žene
plesati sa vjetrom
hvatati pahuljice
tragati za ženinim likom
u treptaju zaleđenih kristalića
Šta će čovjek bez žene
a ona nenadano usni
klekne i moli
nada se
barem još jednom snu
Bila je umorna
pa nečujno usnila
Ljepota mila
Od tada današnjim danom rečeno
pristavila se tmurna hladna noć
polako pletuć svoju mrežu
Vjetar zavija granje lomi
crijepove ruši
sijeva
Na sve strane zmije iskre
prelijepe su
vrcave i blještave
Nebo grmi i atakuje
zmije udare gdje stignu
i gdje im je ćeif
Udari zaglušuju
luduju i plaše
grooom grooom groom
Poneko ih ne čuje i ne osjeti
taj je gotov zreo za rekvijum
zamalo pa avetinjska noć
Traje to tri četiri dana
pa onda sunace grane
stidljivo
Proljeće nikad da se ugura kako dolikuje
nikako da se osnaži u ljepoti svojoj
pogubi bijelu hladnoću
Oluja posustaje
na izdisaju je
da li je to…
Vazduh je pun ozona
svježine i čarolije
proljeća
Mirisi svježine
putuju nebom
obasjavajući duge
Uskoro sve će početi
da se budi ili umire
rađa ili nestaje
Možda već od večeras
nova se bol ljubavlju zarobljava
vrteška je neizvjesna
A Ljepota Malena i dalje sni
Dok bluz klizi
nemirima
rubinovog tijela
ona jeca
prelamanje jednog sna
krajolika ljubavi
u kome naši dodiri rastu
a zamiru
milujući proljetni bluz
što izvire iz šedrvana
njenih plavetnih đardina
sve boli
a rastanak postaje svijedok
pomraćenje uma
u postanja novog univerzuma
kada se vodila ljubav
Tišina i sni
Nebo boje safira iskri
u tvojim crnim očima
sunce me ljuti
krade sjaj tvojoj kosi
ja konj
beznadežno zatelembačen
u sve tvoje dane
sanjam
krhku ružu
sa mirisima djevičanskih ljubičica
i skrušeno
nadom molim
Bože Milosti i Ljubavi
spasi je od zla
Vreme leta
tebe nema
a bluz i dalje fura
ne dolaziš u moje mahale
ne tažiš me u snovima
osjećam da si tu
kraj neba moga
što polako kraj tvoga klizi
to su samo sekunde
milimatri
jasno mi
nećemo se sresti maleno moje
toliko voljena i željena
šta možemo
tebe nema
a bluz i dalje fura
darivala si mi sve
bila moja grlica malena
što ka nebu leprša
ne znaeš
koliku sreće ljubavi sijala si
pjesmama svojim i glasom
ptice što umire pjevajući
sni stoper a ti mreš
dok plavet i dalje fura