Uvijek ti samoglasnici
U
dugo traje naš muk
čuveni sam sam meštar
tišine i sna
u njoj jedino tebe nalazim.
E
L'jube moja
puna je svjetlosti
snova
ljubavi
A
onda me tišina zaboli
uplašim se da te gubim.
meuki bi rekli:
Ne možeš izgubiti nešto što nije tvoje.
pojma oni nemaju.
O
što duša čista rodi
a se učini da gubiš čedo svoje
to je bol
i
čekanje
za vik vikova
Družili smo se u vječmosti
Imao sam jednu prijateljicu.
Dobru prijateljicu.
Najbolju
Veoma čednu
bijelu ko pupoljak ruže
prelipu
iskrenu
Bili smo više od dvoje vječnih ljubavnika
družili smo
se neko vrijeme
u nekom drugom svijetu
u vječnom vremenu koje ne postoji
Bilo je to vrijeme nade
snova
koje nismo dosanjali-
Ne šalim se.
Sve je u tim dodirima bilo nježno ,
krho i mirisno kao „
hiljade ružinih lati
na dlanu
( kradem sebi stih).
Ali ja se ponekad zaboravim ,
riječi me ponesem ,
osjećam da postajem riječ ,
tada lebdim
zaboravim da nisu svi sanjari i
da mnogi ne umiju da lebde.
Ova je umijela lebdjeti ,
i sanjati,
ali moje riječi su bile prejake ,
previše lične i bolne.
budile su sjećanja ,
koje je Yossemin htjela zaboraviti.
Odlepršala je samo
sa jednim zagrljajem
riječju Adio
odim ća
izgubljen
vraćao sam se
Yossamin
uvijek i uvijek
Tada sam znao sli sada sam siguran ,
ona ništa ne radi slučajno.
Sve mora imati smisao.
A u svemu ističe se Ona ,
njena Duša.
Blješti i sija.
+
To su godine koje počinju sanjati.
Sa snovima treba biti oprezan .
Ponekad u njih zavire nepoželjni, a to nije dobro.
Čuvaj se malena , budi oprezna. Svijet nije tako dobar kao što djeca misle.
Nije teško lijepo pisati , ako je srce mlado i puno lijepih uspomena.
Život kao život. Uvijek je kao neki prelijepi san, koji , samo ponekad, nosi neke velove koji mirišu na tugu.
