Nikad nisam čekao
prošle dane
u njima snovi gube moć
kao ubrana krhka ruža
Nikad nisam žalio
buduće dane
a u njima ljubav nestaje
kao bjelina lanjskog snijega
Nikad nisam zastao
u sadašnjem trenu
mladost ne čeka
starost je strpljivo lomi
Šta sam radio
juče danas sutra
ljubio kao Ja konj volio
bez izbora kao delfin na suhom
Iz Arhiva
ADMIN17. SEPTEMBRA 2017.ONI NAMA, MI NJIMA
**
Jedan od Putinovih dokaza.On pozdano zna ime i prezime agenta MI 6 koji upućuje prijetnju princezi Diani i njenom mužu Dodi Al Fajedu**)
Sramotno!
Decenijama se , periodično plasira vrlo sumorna i izuetno neprihvatljiva konstrukcija kojom se nastoji upraljati ličnost i život , časne mlade žene Diane, princeza od Walesa ili Lady Di .
Po tim nebuloznim i prljavim navodima princu Hariju ( princezin mlađi sin ) se natura očinstvo Đejmsa Hjuita (James Hewitt) , kraljevskog konjušara. Ako su se kraljice Viktorija i njen konjušar i sluga Braun valjali po slami , ne mora značiti da su sve krlajice i princeze iste.
Dokaz je ‘kao’ upadljiva sličnost.
Ni nalik.
Mi dodajemo dokaz još upadljivije sličnosti prinčevog oca Čarlsa i normalno , sličnost sa majkom i bratom. Nije neumjesno vratiti sličnost generaciju unazad.
I čudni su i bljutavi ti jevrejski mediji.
Blate čednost, a promoviraju laž i bijedu.
I nikako ne rade svoj posao : objektuvno informisanje javnosti.
Direktive moćnika i cionističkih vlasnika svjetskih mediia.
Zar misle da je narod naivan i da će da provjeruje da u svijetu uznapredovane genetike trula i genocidna britanska kruna nije provjerila DNK svi svojih potomaka. Jedno ubistvo manje ili više kruni nikad nije smetalo. Čak ni milioni mrtvih. Da je tvrdnja bila istinita princ Hari bi do sada hiljadu puta bio ekspresno pometen sa ovog svijeta.
1.Septembra / Rujna 2017. tijekom svečanog ručka u Kremlju ruski predsjednik Putin je optužio kraljicu Elizabetu, princa Philipa i princa Charlesa, da su organizirali ubojstvo princeze Diane preko agenata MI6 u Parizu. Postoji nepobitan dokaz da kraljevska obitelj ima uprljane ruke.
Tokom neslužbenog govora, Putin koji je obečao da će uništiti iluminate, je izjavio prisutnim zvanicama i novinarima:
“Diana je imala tajne informacije koje nisu smjele izaći na vidjelo i bila je trn u oku korumpiranog Britanskog kraljevstva.”
Dodavši:
”A sada prijatelji, znam istinu i spreman sam je podjeliti svijetu. Osoba koja sjedi u Buckinghamskoj palači nije neki nevini, naborani klaun. Ona je utjelovljenje zla. Cijela kraljevska familija treba biti ukinuta.”
Putin je takav kakav je. Ali nije plaćenik i šarlatan kao Trump ; i ako izjavi nešto ,što nema veze sa stanjem u Rusiji , treba mu vjerovati
Simptomatično j kako mediji nisu uopšte posvetili pažnju ovoj kategoričnoj Putinovoj tvrdnji .
**
Dobri poznavaoci Islama tvrde da su Fajed i princeza Dijana , zbog njene trudnoće morali biti u braku.
Na to se nadovezeuje tvrdnja da je Princeza primila Islam i da su to trebali objaviti tokom boravka u
Parizu, i obaviti “zvanično” vjenčanje za javnost. Uostalom , nije li Pariz Grad mladenaca?!
Šta mislite kome te novosti nisu odgovarale?
Otac i majka te rode, jer tako Nebo odredi.
A sve , prije i poslije toga , je u Božijoj milosti.
Svima nama ON , JA JESAM unese u biće beskonačni niz milodarja i pazi na nas.
Ljubav,dobrotu,ljudskost..,sa posebnim akcentom na dvije tri posebne osebujnosti,koje mormo sami prepoznati.
Sve je ostalo je stvar izbora.
Davorin Popović !
Pjevač.
I obavezno dodati odrednicu : Indexi.
Odavno smo shvatili da samo Sarajevo grad čednosti može roditi velikane koji pripadaju isključivo njemu i dostatno svima.
Reklo bi se, u potrazi za srećeom i ljubavlju Stjepan Popović je sa sunčanog Hvara klapio,do tamo neke Bosne Zemlje Božije milosti, prkosne od sna i do tog nekog snježnog Sarajeva, da prostiš ,Grada čednosti nevinijeg od sna.
I nađe Stipan i posao, i sreću i dom.I sustiže san u liku prekrasne Tereze , čestite žene,
a mu rodi mu sina Davorina.
Moralo se tako desiti.
Nebo odredilo da se tu u srcu, u pupku , savjesti svijeta rodi Pjevač.
Bezvremenost Grada čednosti i njegove univerzalne široke skute ,u kojima ima mjesta za sve iskrene i časne ljude, je najbolje odredio potonji Košarkaš i Pjevač Davorin Popović:
” Sve dugove koje nosim u sebi prema Sarajevu, moram da pesmom odužim. Ko zna još koliko …”
Pravo izbora!
Jedan od najboljih tadašnjih košarkaša ex Yu prostora se odlučio za muziku.
Pjevač je shvatio da se jedino muzikom ,ljubavlju i ljudskošću može odužiti svome Sarajevu,
Gradu čednosti.
Odužio je dugove. Sve do jednoga. Za svaki tren sreće,radosti i uspjeha što mu je Grad čednosti podario.
Uz pomoć svojih prijatelja iz Indexa , prvenstveno zahvaljujući Slobodanu A Kovačeviću,Fadilu Redžiću,Đorđu Kisiću,Ismetu Arnautaliću,Ranku Rihtmanu,Nenadu Jurinu, ali i mnogim drugim polaznicima i akterima najveće svjetske muzičke akademije upisao se među besmrtne.
Davorin je muzički trajao 39 godina, do poslijednjeg daha svog života, koliko i Indexi . Bilo je više tih pjevnih godina , ali broje se ove u kojima je postao Pjevač.
Nejgovom smrću , znalo se , prestaje sa radom najveća muzička i slobodno možemo reći , sveobuhvatno povezujuća,najljudskija , muzička institucija na prostorima ubijene nam majke Jugoslavije.
Kada ne bude živućih aktera jedne predivne epohe, ostaće tu , Negdje na kraju ,
u zatišju i nezaboravu
Pjevač i Indexi ,
kao spomenik vrhunskoj , plemenitoj i nepodnošljivoj lakoći sviranja
i pjevanja.
Hvala im.
Plišani dodiri
Nestvarni krajolik
Muzika stara
Svaki dan je stvoren za dodire
plavetan i nasmijan
pođeđe purpurom svjetlosan
sjećanjem iskona doziva
dođi kući mila
tu je ležaljka ljubavlju milovana
dosta bobičastog voća
i ohlađeni čaj za tebe
kao snena maza ušuškaš se
na grudima uskovitlanih bura
spelujući djetinjoj duši
blagost tvoje dobrote
a pogled u nebo nježi
cvijetni đardin se smješi
miris neljubljene trešnje na usnama
krajolik sasvim dostatan da mniješ
ljubav
i sam od sebe otme se jecaj
Hvala Gospode
Ne sjećam se imena jedne bebice
ne sjećam se mnogo toga
bila su zla vremena
samo pamtim jedan geler
a ona je imala samo sedam mjeseci
ali sjećam se nje
vidjeh je onog dana
rekoh joj
zatvori uši i zažmiri Mila
otac joj Merhum Islamović
naš mahalski drug
dobri blento k'o mi
zaljubljen u grad i zemlju bio
Grad čednosti i Zemlju Božije milosti
dvadeset sedam u zao čas imao
kad ga strefi geler
manji od vrha špenadle
Brekin potok je bio tih i zelen
tog prelijepog julskog dana
Sunce se postavilo visoko iznad šumarka
malo niže minobacač hinjski vreba
neoprezni smo tada bili
kontamo ne može nam metal ništa
hitali u pomoć
Dobrinja gori
počeše padati sa brda ko kamenje
jedna ispored jedna iza
jedna slijeva jedna zdesna
ova slijedeća
nečujna
će nas pokupiti
kaže Meho
ona je naša
i pokupi nas upravo ta
imena naša u njoj upisana
ponajviše njegovo
intedant raportuje
jedno stopalo
pride potkoljenica minus
jedna noga i jedna ruka helać butum
jedna glava nije loše skoro dobra
malo krvi malo kosti sljepoočne
i po skalpa fali ali biće dobro
Bosanska je
ne mreš joj ništa
Meho zijan
nemoj ti meni Meho zijan
pričaj šta bi tovaru konjski
cijelu priču
sada se bar vremena ima
kako šta bi
ništa nije bilo
samo se rat među braćom zbio
granata upala nepozvana među njih sedmoricu
sreća raštrkani bili osim Merhuma
on malo zaosto
i onako kršan grupiso sam sebe
brao ljubičice da ih kćer miriše
dok on svoj Grad čednosti brani
on pozadi
granata deset metara ispred
mislili ste mimoišli se
aha kako da ne
gdje ćeš se na deset metara mimoići sa granatom
a još ljudinu metar i devedeset
da je bio moje visine
samo bi mu lijevo oko iscurilo
nije čuo kako fištuće i znao je da je njegova
takve stvari jednostavno znaš
a baš sinoć lijepo sanjo kako leti
ona puče ono jako gruuuhha pa buum
on samo sjede
nije ni letio
nasloni se na jedno drvo i jedan kamen
nije imao vremen travu birat
čini se hoće da otpočine
ko umorio se
bilo je tu uzbrdice
misliš ništa mu nije
ljudina uzima predah
đe ćeš ba uzimati predah
dok granate rokaju
pojma nemate
o vi neuki
vidi se hvata dah
ne može da ga zajmi
pritrčavaju jarani
granate još sviraju rekvijume
stvorovima Božijim od kostiju
od krvi i mesa
punih Bosne i ljubavi
tečnih od snova
sve je manje svakim danom
a plaho krvare
Meho Islamović koluta očima
pruža ljubičice
nije dobro
nikako nije dobro
pozdravite mi Malenu
i milo ljubljeno slavlje moje
mater njenu
zatvorio oči ali diše
Bogu milostivom se moli
na vratu na kucavici ubod igle
ni krvi nema
biće dobro
mahalske blentovije misle
lako je dobri čovjek ispustio dušu
misleći na Malenu i ljubav svoju
konstatuje hećim po sata poslije
motanja u šatorsko krilo
trk uz brdo
valja nama preko potoka
a nove vesele gromade metala lete
Malena moja
ime ti upamtio nisam
ne sjećam se mnogo toga
ali znam
ovih dana imaš dvadeset četiri godine
Sretan ti rođendan
i dvadeset četiri rođendana
dvadeset četiri godine samoće
bez divnog oca
molim te nemoj mu zamjeriti
i nemoj plakati
njemu je sigurno još teže
gladati tugom umiveno lice tvoje
Ti si svikla samoći on nije smio
djete raste a zaštitnika nema
čednost raste a nježne očeve ruke nema
djevojka raste a ukor riječi nema
džaba je sad da ti pričam koje je snove tebi snio
da je jako dobar čovjek i muž i nježan otac bio
to si skontala
mater ti pričala
ono kratko vrijeme
dok na zemlji bijaše
poslije je postao još bolji
tiši i nježniji
nisi ga zato osjetila Mila moja
iako je svakim danom nad tobom bdio
smotani i smeteni drugovi oni
zaboraviše ljubičice
sve do jedne bijela
zaboraviše mnogo toga
ne i druga svoga
Nažalost tvoj otac Meho je bio samo prvi
od naših drugova koga zlo nestade
poslije su na red došli drugi
večina su očevi i muževi bili
bilo je i onih koji to nisu
svima smo imena noktima
u meitski taš urezivali
pitaš se što ti nismo navrnuli neki put
umorili smo se Malena
mnogo smo jurili Bosnom da bi je branili
mnogo smo mrtvih na leđima izvlačili mila
mnogo smo ranjenih sa lakoćom kući ponijeli
mnogo smo mrtvih ženama majkama i ćerama donijeli
a i njih su ubijali i čerečili
poslije kad je stalo trabalo je prtiti bol i tugu
odrvenilo se i zaledilo
mnoge su nevinosti nestali
sve je postalo nemar svejedno je
i stid Malena mnogo stida Mila
toliko stida da se duša ponekad sama od sebe crveni
kako doći pred dijete i reći mu žao mi oca tvoga
dobar je čovjek bio
a ti živ gradom hodiš
korake i mezare nestalih brojiš
svaki korak jedan mezar
nemamo više koračaja za svakog nestalog heroja
ljiljana zlatnog Bosne ponosne
svakih kvarat dana hoda jedno dijete mrtvo
plače hodi i majku svoju doziva
i ne zna da više nije od ovog svijeta
nemamo više daha za mrtvu nevinost
suze nismo isplakali ne pomažu
tugu nismo odbolovali ubija
a i zarazna je
znamo da si dobro
slavljena mama se dobro brine
nekad nas sretne i ne prepoznaje
oči su joj izblijedile
Mehu muža
oca ti snijući
naše vrijeme polako ističe
zato riječi ove
ni jednog druga nismo nikad zaboravili
ni bol njihovih najmilijih
ni grad nije
ni Bosna nije
oni koji se čine ljudi
a monstrumi su
nikako nijesu
vrijedni spomena
Ćao Malena hodaj ponosno
sa urezanim likom oca
u djetinjem srcu
i oprosti nam
Brekin potok juli 1992. - Sarajevo ,Bjelave 2016.
U slutnji, u čežnji daljine, daljine
u srcu, u dahu planine, planine
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I bljesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem.
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
OGRNI ME
SVOJIM TIJELOM, SVOJIM DAHOM,
NE ZNAM ČIME, SVOJIM SVIM,
KADA ZASPIM SVOJIM STRAHOM
OGRNI ME, BILO ČIM.
MOŽDA NEKIM PRAVIM ZVUKOM
KOJI TITRA JOŠ U SNU.
ONIM GLASOM, ONOM RUKOM
OGRNI ME, BUDI TU.
MOŽDA DJETINJOM DOBROTOM,
STVORENOM ZA KRATAK LET,
OGRNI ME TIM ŽIVOTOM,
OGRNI ME, SPAVA SVIJET.
Ne ljubi manje koji mnogo cuti,
on mnogo trazi, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parce kruva
za gladne zube) on brizljivo cuva
za zvijezde u visini,
za srca u daljini.
Cutanje kaze: u tudjem svijetu
ja sanjam jos o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trosne grede,
i o ljepoti nase svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noci
snim: ja cu doci, ja cu doci.
Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.
Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?
Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.
Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.
Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća–
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.
Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.
I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.
Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
“Dobro veče”, tiho ćeš mi reći.
“Dobro veče, miss”, i ja ću tako.
I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema —
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.
Uvijek aktuelno!
Iz Arhiva / 17.Juni/Lipanj 2019.
Nikad ne zastarjeva!
*
Kreatura od čovjeka Donald Trump , koja plaća prostituke i zataškava plaćenu „ Ljubav „, izjavljuje.
“Veliki iranski narod godinama je ugnjetavan. Oni su gladni hrane i slobode.
Skupa s ljudskim pravima, otima se blago Irana. Vrijeme je za promjene!”,
Vjerovatno je djelomično u pravu.
Ali Iran je nazavisna država , u kojoj je rasizam zabranjen i strogo kažnjiv zakonom.
Ipak moramo mu otvoriti oči i dati pogled jednog bivšeg nesvrtstanog jugoslovena, sada Bosanca koji bi živio u strahu od fašističke nemani , da nema vjeru u Boga Milostivog.
Iz tog pogleda proizilazi hiljade ispisanih i nespisanih pitanja, i logičkih premisa.
Američki crni robovi i drugi obojeni američki državljana i dalje žive u getima.
Tako je lakše formirati arijevske konc logore za one koji mogu biti prijetnja demokratiji.
Inače na papiru su dobili ravnopravnost.
Domicilni američki starosjedilici su dobili status amerikanaca 1924., ali još uvijek žive u rezervatima. Oni su prijatnja američkoj demokratiji
Američka policija saspe četrdesetak metaka u tijelo čovjeka koji spava u automobilu.
Jedino opravdanje policije , čovjek je crn i počešao se u snu. Prijetnja demokratiji.
Veliki američki narodi su vijekovima geniocidno sustavno ugnjetavani, pa nikom ništa.
Svijet je vijekovima genocidno ugnjetavan zapadnom demokratijom, pa , opet nikom ništa.
Otvori oči cionistički plaćeniče i razmisli kad zboriš, mogao bi nebo uvrijediti.