Šantić- I opet mi duša sve o tebi sanja

 

I opet mi duša sve o tebi sanja,

I kida se srce i za tobom gine,

A nevjera tvoja daleko se sklanja,

Kao tamni oblak kad sa neba mine.

 

I opet si meni čista, sjajna, vedra,

Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,

Pa bih opet tebi panuo na njedra

I gledô ti oči što se slatko smiju.

 

Tako vita jela koju munja zgodi

Još u nebo gleda i života čeka,

I ne misli: nebo da oblake vodi

Iz kojih ce nova zagrmiti jeka…

 

.


											
Bookmark the permalink.

Komentariši