Miroslav Antić – Pjesma za nas dvoje




Znam, mora da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene i srece moje.

Pijana kisa, siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al’ ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci – prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da, mora da je tako.

 

Cigaret pauza ili otrgnuti Igrokaz na dan 27.April / Travanj

Danas je Ponedeljak   27.  April / Travanj 2026. godine.

Ovako su se dani  postavili:

116  spičeno,    kontra 249  dana koji piče. Dane ne traba pičiti. Mnogi su na smrt spičeni. Što bi poete rekli: pičim , pićim, pičiću i u raj stići ću. Ljudi optimisti. Zaboravljaju da ima i pržun.

Mi se davno dohavizali i skontali mikako se ne može  pobjeći od korijena .

Izraz muhađiri je lijep i poetski, pa je mahala izmislila svoj izraz došlje. To znači neki su došlji od nekud ,jer su šljegli.

Ono “od nekud”znači tri četiri cigar pauze ,minimum,do najbližih kasabica.

Pošto ovi mlađi ne znaju šta je cigar pauza,a njihovi stariji “zaboravili”,a neki neće da se sjete stid ih korijena;mi vam moramo objasniti.

To vam je napriliku vako.

Spremite se vi na polugodišnju fasungu u grad. Konja ,jal magare uprtite na leđa ili pješe.Jok bolan ,šalimo se ,gdje će hajvan hajvana uprtiti na leđa; satro bi vas.Zajašete ili pješe i prema prvoj palanci.

Mora se prije svanuća krenuti,i hoditi, jer na konju i magarcu ima ličnih potrepština.Prvo duhan i gigaret papir,pa cipele i ljudske čarape.Ne možeš u opancima ili kalošama i čarapama sa krompirima u grad sići.Zatim ogledalo, češalj, safun,peškir, ( može i neka krpa od stare haljinke – nismo cjepidlake),pribor za brijanje i potkovica za sreću.Što masivniju i jaču,konjsku na priliku.

To su vam manje stvarčice .Krupnije su jastuk,oka luka i po oke češnjaka,kanister malćenice i koji suhi rogač ili mušmula.I obavezno šator , odnosno kišobran.Ali samo crni.To je znak gospodstva.

No ,da skratimo, cigaret pauza se radi na svakih sat,sat i po, dva hoda.Jer đabe vam i konj i magare,pa čak i auto kad u tim vukožderinama ni koza nije put utrla.Umori se hajvan sa hajvanom po goletima i vrletima.

E sad vi izračunajte koliko je to sati pješaka.Otegne se čitav dan.I oni nama došli prodavati murafe.

Neće moći,mnijemo mi.Al’ viđu jada.

Na asvaltu ih dočekaše njihove rođe,  papci. I zajedno se urotiše. Sve kulturno,pismeno, asvaltno ili mahalsko žicom svoje bijede i gladi ogradiše i poče nacionalistička žurkata na akrepite,bagre i fukare.

No,strpljivi smo mi i Bogu mili.

A ON nas uči : Kad – tad.

Nina Simone – I put spel on you / Song – Lyrics – Prevod

*

Začarana šuma Čarolija Strast

I put a spell on you

‘Cause you’re mine

You better stop the things you do

I ain’t lyin’

No I ain’t lyin’

You know I can’t stand it

You’re runnin’ around

You know better daddy

I can’t stand it cause you put me down

I put a spell on you

Because you’re mine

You’re mine

 

I love ya

I love you

I love you

I love you anyhow

And I don’t care

if you don’t want me

I’m yours right now

You hear me

I put a spell on you

Because you’re mine

 

Bacila sam čini na tebe

 

Bacila sam čini na tebe

jer ti si moj

Bolje prestani s tim što radiš

Ja ne lažem

Ne, ne lažem

Znaš da ne mogu podnijeti

Ti lunjaš okolo

Znaš   da to nije u redu

Ne mogu to podnijeti jer me ponižavaš

Bacila sam čini na tebe

jer ti si moj

Ti si moj

 

Volim te

Ja te volim

Ja te volim

Volim te svakako

I baš me briga

ako ti mene nećeš

sad sam tvoja

Čuješ li me

Bacila sam čini na tebe

jer ti si moj






												

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 15 03.

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Noć pahuljica                                                                           Dan svjetlosti

 

Beharli grm                                                                   Uokvirena jesen

 

Igra boja i svejtlosti                                             Zov ljubavi

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Strast MBS                                                                        Nevinost MBS

 

Violetni preludij                                                              Iluzija u snu

 

Val                                                                                         Od vrha ka dnu

Galerija Bosna zemlja Božije muilosti u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

Žuti svijet    Zeleni đardin

Žuti svijet                                                                           Zeleni đardin

Muzika   Pokreti

Muzika                                                                                          Pokreti

Bolero    Čarolija

Bolero                                                                                  Čarolija

Marlene Dietrich – Lili Marlen / Song -Lyrics – Prevod

Tunel  Trofej  Crno bijeli svijet

Lili Marleen

 

Vor der Kaserne

Vor dem grossen Tor

Stand eine Laterne

Und steht sie noch davor

So woll'n wir uns da wieder seh'n

Bei der Laterne wollen wir steh'n

Wie einst Lili Marleen.

 

 

Unsere beide Schatten

Sah'n wie einer aus

Dass wir so lieb uns hatten

Das sah man gleich daraus

Und alle Leute soll'n es seh'n

Wenn wir bei der

Laterne steh'n

Wie einst Lili Marleen.

Wie einst, Lili Marleen

 

Schon rief der Posten,

Sie blasen Zapfenstreich

Das kann drei Tage kosten

Kam'rad, ich komm sogleich

Da sagten wir auf Wiedersehen

Wie gerne wollt ich mit dir geh'n

Mit dir Lili Marleen.

Wie einst, Lili Marleen

 

Deine Schritte kennt sie,

Deinen zieren Gang

Alle Abend brennt sie,

Doch mich vergass sie lang

Und sollte mir ein Leids gescheh'n

Wer wird bei der Laterne stehen

Mit dir Lili Marleen?

Wie einst, Lili Marleen

 

Aus dem stillen Raume,

Aus der Erde Grund

Hebt mich wie im Traume

Dein verliebter Mund

Wenn sich die späten Nebel drehn

Werd’ ich bei der Laterne steh'n

Wie einst Lili Marleen.

Wie einst, Lili Marleen

 

Wenn sich die späten Nebel dreh'n

Wer wird bei der Laterne steh'n

Mit dir, Lili Marleen?

Mit dir, Lili Marleen?

 

Lili Marlen

Tačno pred kasarnom pored glavne kapije

Stajao je jedan fenjer i još uvek je tu

Ako se ponovo budemo streli

Kod tog fenjera ćemo stati

Kao nekad, Lili Marlen.

Kao nekad, Lili Marlen.

 

Naše senke izgledale su kao jedna

Ljubav koji smo imali, poznata je bila svima

I nek svako vidi jasno ko dan

Pod fenjerom kako stojimo

Kao nekad, Lili Marlen.

Kao nekad, Lili Marlen.

 

A u to poviče stražar, i svetla upozorenja su zvala

To može koštati tri dana, komande moram da poštujem

Rekoh smo jedno drugom „doviđenja“

A tako sam želeo da budem sa tobom

Sa tobom, Lili Marlen

Sa tobom, Lili Marlen..

 

Fenjer zna tvoj korak i tvoj lepi hod

Svaku noć on gori, a mene je već zaboravio

I ako mi se dogodi najgore

Ko će kod fenjera stajati

Sa tobom, Lili Marlen?

Sa tobom, Lili Marlen?

 

Iznad ovog tihog mesta, duboko pod zemljom

Uznose me kao u snu, tvoje ljupke usne

I kad se zatalasa magla u ovim kasnim satima

Stajaću kod tog fenjera

Kao nekad, Lili Marlen.

Kao nekad, Lili Marlen.

 


												

Emili Dikinson – Pjesma 1764

 

Najhuđa buka, najslađa buka,

Najluđa buka što se diže –

Nju ptice prave u proljeće

Kad ljupki konac noći stiže.

 

 Mart je odvojen od Aprila

Onom granicom čarolijskom

Za kojom ljeto oklijeva,

Gotovo odveć nebeski bliskom.

 

To podsjeti nas na sve mrtve

Što skitali su tuda s nama,

Okrutno dražim učini ih

Rastanak svojim vradžbinama.

 

Podsjeti na sve što imasmo,

 A za čime se sad uzdiše.

Skoro želimo – sirenska grla

Da odu i ne poje više.

 

Hitro, ko koplje, uvo može

Slomiti srce čovječije,

Pa zaželimo da uvo srcu

Tako pogubno blizu nije.

 

 

Bleki – Malena zašto tuga

Malena

zašto tuga

zar Bosni nije dosta tuge

zar misliš da neprestano

hotimice

može podnostiti ženske boli

 

osvrni se

vidjećeš

jesen rudi

ruja

radi radovanja

plesa

pleši djevojčice

raduj se

nemaš izbora

mladost te zove

 

Mila

molim te

ne spavaj zimski san

 

ko će zaželjeti pahuljaste snove

tisuću kristalića bijelih

kad zaplešu

na snenom djetinjem licu

upijajući tragove suza

koje jesen šalje proljeću

 

duboko udahni

kraj kamina

u plamenu koja pucketa

utopli

sleđene uspomene svih dana

kada je ljubav snila tebe

noseći slike ka …

vratiće se