Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

  

Krvava čipka                                                                       Krhko isijavanje

 

 

Zlaćani ružičnjak                                                Plavo žuti vrt

 

 

Mjesečeva čipka                                                 Ogoljeno drveće

 

   

Usplahirenost                                                               Zlaćano nebo

 

 

Pahuljice i ljubičice                                                     Proljetne livade

 

 

Zlaćani ružičnjak                                               Tanani povjetarac

 

  

Žena zvana vjetar                                                       Raskošni đardin

 

 

Krvavi vjetar                                                                Noćne iskrice

 

 

 

 

Robert Desnos – Toliko sam o tebi sanjao

Toliko sam o tebi sanjao,
prestala si da budeš stvarna.
Ima li još vremena da dostignem to živo tjelo
i poljubim na tim usnama rođenje glasa koji mi je drag?

Toliko sam o tebi sanjao
da se moje ruke, navikle da stežu tvoju sjenu
ukrštene na mojim grudima, možda više
ne bi savile oko tvoga tjela.
I možda bih pred stvarnom pojavom one što me progoni
i upravlja samnom već danima i godinama
i sam postao sjenom, sigurno,
o srce zbunjeno.
Toliko sam o tebi sanjao i više nemam vremena da se probudim. Spavam stojeći
tjela izložena životu i ljubavi, da bih prije dotakao
prve usne i prvo čelo na koje naiđem,
nego tvoje usne i tvoje čelo, tebe
koja mi jedina danas nešto značiš.

Toliko sam o tebi sanjao
toliko hodao, toliko govorio,
toliko ljubio tvoju sjenu,
da mi ništa ne ostade od tebe.
Mogu da budem još samo sjena među sjenama,
da budem sto puta više sjena od nje same,
da budem sjena koja će doći i koja će se vratiti
u tvoj život obasjan suncem.

Ne bacaj kam dijete

 


 

od Ezela vakta

rekoše mi

voli i sni

maleni

ne budi sujetan

 

još mi rekoše

ne bacaj se kamenjem

maleni

ni rječju

ni pogledom

na ženu  dijete

anđela nebeskog

 

grijeh je to

 

nikad ne bacam

ni kam

ni riječ

ni pogled

 

preteški su

mili Anđelu

da ne uvrijedim Boga Milosti

Bol Bebice i Majke

Ilk opus, First kiss @Ayse Suleymanoglu Caliskanwww.dogumicinamerika.comUSA FOR BIRTHIlk opus, first kiss ready for you tube

Gepostet von Dogum Icin Amerika am Mittwoch, 22. März 2017

 

Bebica i Majka.

Majka malo umorna, cjevčice govore : posustala.

Možda je vrlo blizu da usnije.

Bebica joj ne da.

Raduje je poljubcima bez prestanka.

Bol je prisutna u djetinjim očima , u suzama , u dodiru, u govoru – gugutanju,

koje sigurno moli:

-Vrati mi se mama. Kako ću ja bez tebe?

 

A mi od srca želimo ,da je to zaista  prvi poljubac tek rođene Bebice.

 

Šta li to krhka djetinja duša osjeća , a naša ogrubjelost ne shvata?

Majušno Maksumče , kao  da svojim djetinjim poljubcima i milovanjem ,punim suza i bola, upućuje nijemu molitvu nebu.

Majka je tužna , ali sretna.

Podarila je djetetu život i majušno srce puno ljubavi.

 

A mi, tako malo  obraćamo pažnju ljepoti djetinje duše i uzvišenosti ljubavi Majke i Bebice.

Pa ko bi žlio zlo djetetu iženi?

 

Hvala ti Gospode Jedini, na neiscrpnoj  Ljubavi i Milosti kojima nas darivaš.

 

Prever – Gasite svjetla

 

 

Dvije laste mjesečinom zasute

iznad neke kapije

stojeći u svojem gnijezdu

pokreću svoje glavice

i osluškuju noć

 

A noć je sasvim jasna

jer crni mjesec svijeta

blista od vasionosti

 

Tada neka dobričina sva bijela

i izbezumljena od očaja

lupa na vratima mjeseca

Gasite vaše svjetlosti

jer dvoje zaljubljenih baš se sad

vole na Trgu Pobjede

Gasite vaše svijetlosti

jer svijet ih može vidjeti

 

Ja sam se šetao nasumice

i natrapao baš na njih

ona je dotjerivala svoju suknju

a on je zatvorio svoje oči

ali ona oka njena dva

bila su kao dva kamena u ognju

Dvije laste mjesečinom zasute

iznad neke kapije

stojeći svome gnijezdu

pokreću svoje glavice i osluškuju noć

Marina Cvetajeva – Ja ću te oteti

 

 

Ja ću te oteti od svih zemalja,

od svih nebesa,

zato što mi je šuma – koljevka,

a grob – grm uređen,

zato što po zemlji  jednom nogom šećem

zato što o tebi pjevam – kako niko neće.

 

Ja ću te oteti od svih vremena

i noći svih,

od svih zlatnih zastava,

od borbi tih,

ključeve ću baciti, pse otjerati sa trijema

zato što sam u noći vernija od psa vjerna.

 

Ja ću te oteti od svih žena

što da uvijam?

Nećeš biti ničiji muž, ni ja žena ničija.

I u poslednjem trenu, uzeću te – ne pričaj!

Od onog s kojim Jakov u noći skita.

 

Al dok ti se ruke ne skrste na grudima

O prokletstva! – U tebi još tvoje krvi ima:

Dva tvoja krila u eteru traže lijek

tebi je svet – koljevka,

a grob – svijet.

 

Čekajuć tebe

 

 

Ja ćekaću svaku noć do noći

a ćeš mi nasmijana doći

sniti da mi se vraćaš mila

čekati životom ma gdje bila

ne dam bolu da mi srcem bludi

ne dam bolu da te tugam sludi

želim tvoju ljepotu da duši nosim

dobrotom tvojom rane svoje rosim

nemoj se plašiti draga

što izdaje me snaga

dugo će vremena znam proći

prije mi mila uzmogneš doći

Kad se meni jednom vratiš

kad boli prestaneš da patiš

mislićeš da dolaze naši dani

a ostaće ti moje Tišine sanji

onda kad cjelov spustiš mi na lice

kad osmjeh tvoj aj tuge dane briše

bićeš uvijek voljeno čedo divne boje

dobro došlo na samrtne dane moje