Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija


Đardin u plavom

 

 

Mjesečina imaglice Make Love no War                 Krvava nevera

 

Uzbinabonost Modre rijeke i đardina

 

 

Violetna nevera                                                             Nevinost i krv

 

Svjetlije i tamnije

 

  

Vali i suton                                                             Proljetni djelić neba

 

Đardin i cvijetno nebo

 

Modra rijeka Đardin i Nebo

 

 

 

 

 

 

 

Naš prijatelj Ivica Matić večeras slavi Uskrs

 

 

 

 

  Život je lijep

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Naš prijatelj Ivica Matić večeras slavi Uskrs

 

Veselo i toplo je u njegovom  domu.

Uvijek je bilo.

I večeras će .

Blagdan je.

Ktomu će dom  biti pun dobrih djevojčica i ljudi.

Dobrica  je  naš Ivica.

Velika.

I samo se sa takvim bićima druži.

 

Možda će nas se sjetiti i nazdraviti nam za prošle dane.

I buduće.

Sretan je Ivica čovjek.

 

A nije   dobro krenuo njegov život.

 

Bio je dijete kada mu je umro otac.

Nije ga previše zapamtio  jer je radio  u tujini.

Morala je otići  i njegova majka , kad je ostala samohrana.

Trbuhom za kruhom.

 

A Ivica?

Ne pitajte.

Ipak reći ćemo, iako ga boli , on to ne pominje.

 

Osta dijete kod rodbine, daleko od rodnog grada.

Nisu ni neka rodbina bili.

Stranci ,komšije.

Rodbina je rodbina, a siroče je siroče.

Dijete je , odjednom,  samo .

Oca nema. Zna da se neće vratiti.

Majku ima, ali je daleko.

 

Još ne zna dijete da se ona nikad neće vratiti.

Navratiće  jednom ,  ajd’ recimo dvaputa godišnje.

O , da.

Dobro se ona brine o njemu.

Sve on ima.

I igračaka više nego drugi.

I đeparac za dva-tri dječaka.

I novu vestu , pantalone i cipele.

Čak i sat.

Marvil ili darvil?

Obadva.

 

Jedan za jutanju  , drugi za onu laku noć suzu.

Ne , ne plače on.

Nikada.

Samo suze same kanu. Čiste i čestite kao kap rose.

Nisu baš poslušne te dječije suze.

 

Zar ne , Ivice ?

Mnogo bole.

I slane su.

 

A milovanje po kosi?

A poljubac za laku noć?

A dobro jutro sine, da li si lijepo sanjao?

Toga nema.

Insan se na sve navikne.

Dijete malo teže.

I ne zaboravlja.

 

Lažemo!

Bude toga .

Dvije sedmice ljetnog ferja.

Ponekad za Božić.

Za uskrs  ,  već ne.

Dođe novčana uputnica.

 

A uputnicu još nisu naučili da pomiluje i poljubac da.

Da zagrli, nemoćna je.

Da je priglliš srcu.

Ne ide.

Srce se nikad ne navikne na novac.

Ima i mnogo lijepih i iskrenih želja i pozdrava.

 

Bude na kraju i ono:

Budi dobar.

 

Dijete slegne ramenima i pomisli:

Neuk svijet.

Šta mi drugo preostaje!

Jedino je Mili Bog stalno sa mnom i dobroti i milosti  me uči .

Onako nježno.

Roditeljski.

 

Odrasli znaju samo savjete davati.

Budi poslušan.

 

A svako dijete se rodi takvo.

Sa Božjom milošću i ljubavlju.

Odrasli ih stegama kvare.

Ivicu nije imao ko da kvari.

Nažalost.

 

Ne sjeća se dobro dodira , milovanja i poljubaca u djetinjim danima.

Kasnije je odrastao , pa nije bilo zgodno.

Snova se sjeća.

Svih.

Svi su vezani za majku , dodire, milovanja i poljubce.

Ti snovi najviše bole.

I ostaju urezani zauvijek , jer su neispunjueni.

I tamo u tujini je sestru dobio.

Nikad upoznao do kraja . Onako bratski , po naški.

Da je povuče za kiku ili je malo gurne.

Ali i zagrli od srca , djetinje.

 

Rekli smo naš Ivica je sretnik.

Sve je u parovima.

Usud uvijek plete mreže. Ali on samo izvršava ono što mu Nebo kaže.

 

Poslaše ga u naš Grad čednosti.

Drugi i veći su bili bliži mjestu odrastanja.

Dobro je ispalo za Ivicu.

 

Poslaše ga u Sarajevo da uči i postane čovjek.

A Ivica  je postao  čovjek i prije nego što se ustoličio kao podstanar u našem gradu.

Grad i ljudi su mu u početku bili malo strani.

Barem neobični. Nekako su se složili.

Kasnije se navikao.

Usamljena djeca  se lako naviknu na sve.

Grad i Ivica su uticali jedan na drgugoga.

Podjelili su suđenu im dobrotu i plemenitost.

 

Usamljeno dijete je postajalo ljudina.

Nedostajali  su mu oni nedosanjani valeri i nježnosti

A onda je jedna grlica sletila u njegov zagrljaj.

Ne znamo,  ko kome nije dao mira i ko koga nije ni za tren puštao.

 

Šalimo se.

 

Za sve treba dvoje.

Ljubav im bila suđena.

I to je bilo to i ništa više.

Jedina i prava ljubav za čitav život.

Imaju dvoje djece. Dvije prekrasne grlice.

 

I tast mu Eso Mrak ima dvije djevojčice.

Jednu je Ivici od srca darovao.

Eso nije Ivici bio samo tast.

Bio mu je najbolji prijatelj, kao drugi otac.

 

Prošle  godine malo poslije Uskrsa ode nam Eso Mrak.

Iznenada. Skoro nečujno.

Malo ga zaboljelo , pa usnio.

Tako odlaze Dobri.

A mogao se još malo družiti sa Ivicom i porodicom.

I sa nama. Bilo je nekih dogovora, ali…

 

Ivica i porodica su   tužni.

Ovaj Uskrs neće biti isti bez Ese.

Ali mjesta za tugu u Ivičinom domu nema.

Gospod uvijek raduje dobre ljude.

 

Obradovao je  Ivičinu porodicu za djevojčicu i  dječaka .

Unučad. Nora i Vedran.

Dva prekrasna Cvijeta.

Rastu mašala.

Vidi se biće oni i lijepi i dobri.

Kao i svi u Ivičinom okruženju.

 

Čestiti i Blagoslovljen Uskrs  Ivice ,

tebi i porodici.

 

Nećemo ti mnogo toga zaželjeti.

Samo zdravlje i sreće.

Ljubav i snove si sam sebi  uz Božiju  Milost ispunio.

Ne treba ti ništa više.

 

Dopisano

Ivice,

Znamo , zasigurno znamo,

biće sa vama , vaš  i naš , Eso Mraković.

Mora .

Ljudina je to.

I uvijek je znao gdje mu je mjesto.

Kome pripada.

Uz  Aišu , svoje djevojčice  i Porodicu.

I sve vas voli.

Ako osjetite lagano ježenje , mirisan dah ,

znajte da je  to od miline i dobrote kojom vas Eso grli i voli .

 

 

Margita Magi Stefanović – Memento vivere

 

Iduće godine na ovaj dan ćeš imati 60 godina.

Lijepe godine.

Neuki će nam zamjeriti što ti nastavljamo slaviti rođendane.

A nama  je bitnije da si sa nama, jer…

Nisam te zaboravio, mila.

Ne mogu ja to.

Još uvek , te ne mogu pustiti.

I malo sam ljut na tebe,

tek toliko da stišam tugu.

Bila si malo neobazriva.

Mislila si da ljubav može sve.

Eh , nekad je mogla,

kad su anđeli hodili dunjalukom.

Ali više ne.
Sada je previše tuge

smrti

bolesti

i sve se dešava jako brzo.

Nećemo reći mogla si.

Da si mogla ne bih ovo pisao.

Neću  reći ni žao mi.

Znam da si našla smiraj.

Takav ti usud.

A za čim žaliti.

Živela si kako si voljela, ili morala.

Prebrzo!

Dok si mogla.

Bila si hrabra i ponosna.

Pokušala si,

kušala ,

sve što si mogla.

Ali , bila si sama.

Sve tvoje ljubavi su otišle pre tebe.

Osim mene.

Kasno su te našli jer tako si htela.

Znala si ,

tvoje vreme da odeš došlo je.

A moje da držim jednu kapljicu

da ne slazi iz oka,

jer ako klizne postaće Ocean

a listovi moga kalendara tužni.

****

Poklonio sam ti jednu bajku.

Znam čitala si je.

Ali meni je lakše kada je ponovo čitam ,

jer me manje boli,

odlazak tvoj ili rastanak naš,

sada već sasvom svejedno je.

 

****

Grlice umiru pjevajući

janis 1        magi  Usamljena duša

 

Sleđene iluzije Ledeni svijet Bespomoćnost Rastanak

 

Rekvijum za djevojčice koje su umirale pjevajući i svirajući.

 

  Grlice umiru pjevajući

Rekvijum je za djevojčice, koje su umirale pjevajući i svirajući.

Neke osobe ostave duboke tragove u nama i kad ih nismo  sreli. Nesusretanje ne znači obavezno i nepoznavanje ili manje tuge zbog rastanka.

Pomislili smo da je ovaj dan kao stvoren za  za rekvijum i alelujah.

Blagi je dan. Jedna od grlica je tog dana rođena.  Sretni smo,ali i tužni.

Sretni jer su sjećanja u toplino doma ugodna. Tužni jer neke koji bi trebali biti sa nama nisu tu.

Ni vrijeme nam ne ide na ruku.Nema snijega, sve je nekako sivo i elegično i miriše na najtužniji sevdah.

Ni ezani nisu što su nekad bili, ahtungovski zvučnici grme sa minareta.

Plavi sefardski tonovi se sve rjeđe prelivaju Gradom čednosti.

Praznici se slave iza zatvorenih vrata u praznim domovima.

Mladost je odlepršala u potrazi za “boljim” snovima .

Bosnu nam režu , kroje , hoće da je dokrajče.

Kolone izbjeglica sa orijenta , iz Svete zemlje, se vuku ka Evropi. Napuštajući jedan svijet , zbog nemani. Preplašeni ljudi kroče u nepoznato, u neki njima strani svijet.

Tuga je to ogromna, nemamo riječi, još uvijek ne možemo spoznati  razmjere izbjeglištva.

Taj neki dert , ta tuga što nebo nam u dušu unosi, nas vodi u svijet pjesme i tužni život Dženis Džoplin i Margite Magi Stefanović.

Slušamo ih i slušamo ,svih ovih godina kada nisu sa nama.

Četrdeset osam jedne i šesnaest godina druge , i nikad nam se nisu učinila drugačijom. Samo su  nježnije  i snenije postajale.

Janis nas svakom novom poslušanom pjesmom i muzikom uvodi u neka nestvarna sanjanja bola, suza, traganja, ljubavi i radosti. Uvijek je bila naš vodič u te predivne svjetove, što ih samo čarobna muzika može pružiti.

Mi smo nju i njene nebeske darove od srca prihvatali. Napustila nas je prerano ta lijepa, nježna grlica mala.

Jednom, umorna legla je da spije i zaspala i zaboravila da se probudi. Zaspala i odlepršala u neki ljepši svijet.

Otišlja je  jer je pomislila da je darovala sve što je imala pokloniti.

Jedna druga grlica,Magi su je zvali,manje poznate ali ne i manje tragična, joj se decenijama kasnije pridružila.

U svojoj samoći i jadu vakta su nas naglo napustile.

Pominjanje naših grlica predivnog muzičkog talenta  nam pozove u sjećanje jednu knjigu iz Đenisinih,  već dalekih vremena.

Knjiga se zvala : Ptice umiru pjevajući.

Mi ćemo od knjige posuditi okvir, rečenicu dvije da bi ispričali svoju priču o našim  grlicama i svim grlicama koje sličnu sudbinu dijele.

Prema jednoj aboridžanskoj  legendi u australijkim prostranstvima postoji prelijepa, nježna, malena ptica čija ženka zapoje samo jednom u svom kratkom životu.

Ona ima perje duginih boja i izgled  grlice. Oko vrata joj nizovi od tri prstena. Jedan je safir plavi, drugi je rubin crveni , a treći iskričavi, brilijant prozračni.

Glas koji pusti  je nešto najljepše što se može čuti  na ovom dunjaluku.

Nagovještaj krajnjih sahata  maloj ženkici udahne nagon za pjesmom.

Prelijepo stvorenjce se uznemiri, usplahiri i svo zadrhti. Tada napušta svoje gnijezdo i leti i leti, i drhti i drhti, i jeca i jeca; ali još uvijek ne pjeva. Ona traži drvo sa najviše trnja , sve dok je  ne pozove onaj koji će joj pomoći da dostojno završi  život.

Pronašavši drvo smrti , krhkost se uvlači  među njegove isprepletene bodljikave grane, provlači se  i traga za najvisočijim i najsnažnijim krvnikom. Provlačeći se  biva sva izbodena i izranjavana , ona ne obraća pažnju , već se nazadrživo provlači jer ide u susret ka poslijednjem ljubavniku.

Kada dođe do samrtnog  dragana;ona ga nježno kljucne ko ljubavnica snena i polako se namješta na njegov oštri vrh. Iako je spremna za poslijednji čin ptičica još ne pjeva, kao da oklijeva. Međutim to je samo privid jer ona zna svoj usud.

U predjelu grudi gdje ustreptalo srce bezumno kuca i ludi; polagano i usporeno; sasvim polako i još usporenije; počinje da se nabada na oštrinu najvišeg trna. Tak kad osjeti prvu bol, kada prva kap krvi padne na hudo trnje ona počinje da pjeva.

Drugo trnje , poprskano krvlju, kao opečeno; se povlači i pravi prostor malenoj jer ona ga treba. Želi  u bušna pluća što više vazduha da usisava, za što više boli koja joj pomaže da pusti pjesmu ka nebesima.

Nastavlja da upija trn u svoje tijelo i ljubavnik njen joj dolazi do srca.

Sad je sve lakše i bolnije i njemu i njoj.

Njemu je bolno jer ljepšu i krhkiju ljubavnicu nije i više nikad neće imati. Lakše što ga ništa ne sprečava da se skroz zarije u maleno srce. Ipak to je njegov posao, posao krvnika, a i kasno je za predomisliti se.

Njoj je lakše jer je pri kraju puta i sada će moći osloboditi puni sjaj i ljepotu poja . Bolnije, jer će to trajati tako nježeno kratko da se nebo neće moći nauživati te ljepote.

Dok probija srce trnjem glas se pjačava , postaje i bolniji i nježniji ; ona se jače i još jače nabada  i nabada, trlja i trlja srce malo na veliki trn. Krvnik se ne  povlači i on je u ekstazi, već se predusretljivo predaje i srce do kraja probada.

Ona još ne umire jer srce još titra i polako, sasvim polako počinje da se gasi. Svjesna da umire ona pogledava ka nebu i poslijednja joj je želja da se tići njeni na vrijeme izlegu.

Takve su majke.

Umirući bol je prejak i nepodnošljiv. Iz grla , iz bušnih pluća iz probušenog srca izvire  pjesma ljepša od bilo kjoje znane. Samo joj poj nebeskih putanja i maglica ravan.

Taj poslijednji poj malenog bića je alelujah njenom Stvoritelju.

Pojem nam poručuje ;

ni jedna bol,patnja i žrtva nije velika kada se slavi Ljubav i Milost Ja jesam Jedinog.

Nažalost niko osim neba  nikad nije čuo taj vrisak, tu bol , taj vapijući jecaj. Ljudi su oglušili od one boli i krvi koje rade.

Tako ,bez svjedoka umiru i naše grlice.Niko da čuje njihov bol i vapaj izgubljene duše. A samo malo , sasvim malo ljubavi ,ljudskosti su htjele iskamčiti.

Zato je svijet; uskraćen za te nježnosti, tuge i pjesme;  ogrubio i u zlo se uputio.

Ljepote pjesme čini da  žrtva malene  i nije prevelika , jer Stvoritelj Milosrdni sa neba je raznježeno gleda i šalje joj anđele u susret, da je povedu u njegove rajske bašte, kraj njegovih dvore.

Sve što je lijepo skupo je i bolno se plaća, ali se još ljepšim vraća.

Dženis Džoplin i Margita Stefanović Magi su bile naše malene ptičice. Naše grlica bijele , što i kad su znale da umiru pjesmu i muziku predivnu su slale i poklanjale.

Taj škripavi, promukli ječeći, unjkavi i jecajući glas  toliko kristalno čiste ljubavi i ljepote, lijepe i nježne i neuprljane još uvijek titra u našim grudima. Njen dar, njen glas  isplakan od srca, bolan i plačan je zaključan u muzičkoj sehari trajnog nebeskog testamenta.

I one neshvaćene klavijature još tragaju za svojim putanjama koje će ih odvesti do nekog srca kome je ta muzika potrebna.

 

 

 

Aprilili – Naruženi smo

 

Pjesma dana

Mi smo insani. Svaki insan sanja. I mi.

Samo,  mi smo malo blesavi. Sanjamo, još i pride. I kad smo budni i kad ljubav vodimo. Dobro, moramo priznati to je malo urijedilo, mislimo sanjanje dok ljubav vodimo.

Ne mere više  čovjek kao prije.  Dvije stvari objene raditi, kontaš. Bilo je ili , ili. Mi se odlučili, za sada; odreći sanjanja.

Snove  uvijek možemo nadoknaditi. Ono drugo , ne.  Jednom fuliš natakario si se.

Pravilan izbor. Šta vi mislite?

Naše nam kažu:

-K'o da ste nas pitali?

Baš su fine. Usta im se pozlatila.

Od radosti , mi fesiće nakrivili.

Taki smo van mi. Veseljaci i malo takarli insani. Mislimo u glavu.

Ih , kaki ste. Nemojte nas za svaku sitnicu jamiti.

Glava je glava, mada ih ima koje nemaju mozga. I nemojte nas pitati koja glava nema mozga. Glava blentavog insana.

A mi tek sada skontali da smo blentiovije. Od sanjanja i onoga nismo stigli da mislimo. Odakle ti vrijeme frajeru. I tu je bilo: ili, ili i ili. Mi se odlučili da ne mislimo.

Kontamo za ono i snove je dovoljan i mali mozak. Nikad nismo bili sigurni , da li veliki uopšte imamo. Kako ćeš znati , ako si odlučio da ne misliš?

A one kažu da imamo velike. Šta ćemo, moramo im vjerovati. One se najbolje razumiju u veličine i tako te stvari, kao što su veliki i mali. Mozak , dakako. A razumiju se i u ono veliko i malo što nema veze sa mozgom. Ili ima. Šta ga mi znamo? Mi ne mislimo.

Kako smo skontali da smo blentovije?

Lako, ali kasno. Trebo da nas život mine. Ono skoro.

Od onoga i snova, nismo obraćali pažnju na sitnice.

Recimo , na riječi, ili datume.

Nama sve riječi iste. Iz jednog riječnika smo ih vadili. A dobri ljudi samo lijepe riječi rabe.

Datumi nam nisu trebali, jer smo se trudili da svaki dan bude isti. Sunčan i lijep. I vazda raspoloženi za ono u  ono.

Muško u žensko.

Joj , što ste vi pokvareni.

Mi mislili , raspoloženi za muziku.

A kako ćeš je slušati ako ne staviš ono u ono. Muško u žensko.

Uvijek smo imali jezičkih problema jer smo rođeni u mahali. Tamo insani ne govore ko ostali svijet. Tamo je ” ono ” utikač. A ” u ono ”  je utičnica. Prosto ko pasulj. Ako te neko ne razumije, ti mu kažeš stavio sam onu mušku u ono žensku stvar  i priključio gramafon .  Jedino kad prikljućiš  mušku aparaturu  u ono žensko moš čuti pjesmu.

Nažalost imali samo jednu ploču, iz nje se neka dere :

-Joj mamo mamice  crven fesić u dragana moga, joj mamo mamice.

Joj blesave ženske. Ja kakav će biti bona, nego crven. Ko je vidio da fesić bude recimo , modar ili crn.

I to se ponekad desi, pa čak i zelen ali poslije,kad čovjek ohane i zasjedne,i ako  ga je prignječio ili pricvrljio  malo prije i malo više.

Eto jesmo vam rekli da smo najrahatniji kad ne mislimo. Evo, sada ni sami sebe ne možemo anlaisati.

Čak ne znamo ni šta smo hotjeli rijeti.

No, bit je da one nama kažu:

-Mani se čoravog posla i puštanja te jedne jedine ploče. Ja ti mogu bolje i prirodnije otpjevati pjesmu i refren ponavljati koliko ti na um padne. I to usamo za tebe i na uho. Hoš tiho ili glasno , samo kaži. A mogu i vrištati da vaskoliki dunjaluk misli da me kolješ ili  tučeš.

I mi,  ko mahlukati naletimo na minu i nagarimo da slušamo kako one cvrkuću.  Namjestimo se , cigar u ruku , čokanjče u drugu  i čekamo. Ali one počnu izvoljevati.

-A jok nema pjevanja dok ne uključiš ono u ono, muško u žensko. I nama treba  poticajna energija.

I šta ćemo moramo. Nije nama mrsko. Ali , navade se grlice. Te nisu se upjevale, te jadna nota im izlećela  na falš, te zvuče ko pokvarena ploča. Visoko Ce im za oktavu niže , pa nije razilo čašu i tako dok se ne baildišemo.

Ako se  obandačiš , gotovo je,  bivaš naružen.

Vrlo hladno , svaka od njih, svakog od nas vako ruže:

-Ih ,kaki si. Ne mreš ni čestitih osam puta uključiti ono u ono i odslušati kako pojem najčuveniju opersku ariju na svijetu. Drugi put uzmi gramafon na krilo,uključi ono u ono i radi šta ti je ćeif.

Naruženi mi se pokunjimo i od tada gledamo kako da se naštelimo ida se ne baildišemo ,makar dok ne zapoje  dvadeset tri puta. To je Bosanska norma za obdan .

I ne volimo da nas iko kara. To je samo za ženske. Joj što ih mi volimo ružiti , nalet nas bilo. Ko neki neandertalci. A njima drago i samo se smiju:

Joj mamo mamice. Baš volimo da nas ove Blentovije  ruže.

 

 

 

Dogodilo se na današnji dan 01. aprila

Danas je  Nedelja 1. April / Travanj 2018.

Dani ove godine se podjelili: karta bez poratka 90 / pred kapijom 275. Ono travanj mu znači da se  trava    travnja, hoće se reći razmnožava. Jesu puno pametni. Trava to radi ko insan. Kad god joj ćeif i ha ima malkice Sunca. Neko bi reko Sunce joj  ljubavnik. Nije boni, Sunce joj katil.

No manimo šupljanja i krenimo na posa’ :

527.-Bizantinski car Justin I imenovao je Justinijana I za suvladara i nasljednika.

1459.- Vjenčali se posljednji bosanski kralj i kraljica, Stjepan Tomašević i Jelena Branković (Mara).

1572.- Ustankom protestanata protiv španskog kralja Filipa II Holandija počela borbu za samostalnost. U narednim decenijama, sa Engleskom, Holandija vodila borbu za prevlast nad morima i kolonijama protiv već oslabljene Španije.

1791.- Pod optužbom da je paktirao sa dvorom ubijen francuski političar i pisac Onore Gabrijel Viktor Riketi de Mirabo, najbolji govornik Francuske revolucije i jedan od glavnih zastupnika interesa trećeg staleža. Djela: “Esej o despotizmu”, “O pruskoj monarhiji pod Fridrihom Velikim”.

Nije bitan razlog, bitno je skloniti konkuranta. Pitajte Staljina, on je to usavršio do malicioznosti.

1814.-U Londonu su instalirane prve lampe plinskog uličnog osvjetljenja.

1815.- Rođen nemački državnik i političar Oto fon Bizmark, prvi kancelar ujedinjenog nemačkog carstva, poznat kao “gvozdeni kancelar”. Predsedavao Berlinskim kongresom 1878. na kojem su evropske sile uspostavile nov odnos snaga na jugoistoku Evrope, kada je osujećena namera Rusije za stvaranje velike Bugarske, a Srbija i Crna Gora stekle međunarodno priznanje.

A Bosna ko Bosna , patronat Vatikana kaže u robstvo kod Austrougara.

1868.- Rođen francuski pesnik i dramski pisac Edmon Rostan, koji je u jeku naturalizma s velikim uspehom oživeo romantični teatar. Njegov “Sirano de Beržerak” osvojio publiku i održao se na repertoarima svetskih pozorišta do danas.

1873.- Rođen je ruski kompozitor, dirigent i pijanista Sergej Vasiljevič Rahmanjinov, čija su djela sinteza evropskog duha i ruske narodne osjećajnosti. Komponovao je opere, simfonijske kompozicije i druga djela, ali se najoriginalnije izrazio u klavirskim kompozicijama /kao što su “Rapsodija na Paganinijevu temu” za klavir i orkestar i četiri klavirska koncerta) i solo pjesmama. Iz Rusije je emigrirao 1918. i do smrti 1943. je živio u SAD.

1918.- U Velikoj Britaniji osnovano Kraljevsko vazduhoplovstvo.

1920.- Rođen japanski glumac Toširo Mifune. Svetsku slavu stekao tumačenjem uloga samuraja, posebno u filmovima režisera Akira Kurosave.

1924.- Nemački sud osudio Adolfa Hitlera na pet godina zatvora zbog pokušaja puča u novembru 1923, ali ovaj već 20. decembra amnestiran. Hitler u zatvoru napisao knjigu “Majn kampf”, u kojoj je izneo koncepciju o “novom poretku” i rasnoj nadmoći Nemaca.

Jeste li primjetili. Babe nacija moraju makar malo okusiti svjetovnog pržuna. I u Bosni je bio taki slučaj. Ali mi nikad nismo vjerovali robijašima.Pogotovu povratnicima.

1924.- U Kruševcu je rođen jedan od najboljih jugoslovenskih glumaca i komičara, Miodrag Petrović Čkalja.

Ostvario je veliki broj uloga na filmu i u TV serijama. Najbolje uloge ostvario je u serijama “Servisna stanica” (1959), “Ljubav na seoski način” (1970), “Kamiondžije” (1972), “Vruć vetar” (1980) i “Kamiondžije 2” (1983), kao i u filmovima “Orlovi rano lete” (1966), “Bog je u mro uzalud” (1969), “Paja i Jare” (1973), “Avanture Borivoja Šurdilovića” (1980) i “K

Poslednju godine života proveo je tiho, zbog genocidne politike zvaničnih vlasti Srbije povukao  se iz javnog života. Javno se angažovao 2000. godine u predizbornoj kampanji demokratskih snaga. Umro je 20. oktobra 2003. godine u Beogradu . Slava mu.

1927.-Pojavio se prvi magnetofon.

1929.-Rođen je češko-francuski književnik Milan Kundera.

1933.- . U Nemačkoj počeo progon Jevreja bojkotom njihovih poslova i blokiranjem bankovnih računa.

Večina onih večih bakovnih salda su davno proslijeđeni van njemačke. Izrailjski kapitalisti su znali šta se sprema i na vrijeme uradili bježaniju ljudstva i manija.

1939.- Okončan trogodišnji građanski rat u Španiji u kojem je poginulo više od milion ljudi, a više od pola miliona izbeglo iz zemlje. Španija narednih 36 godina bila pod diktaturom generala Franciska Franka.

1945.- Iskrcavanjem američkih trupa na japansko ostrvo Okinava počela poslednja etapa u prodiranju savezničkih snaga prema Japanu u Drugom svetskom ratu. U operaciji učestvovalo 183.000 vojnika, 1.727 aviona i 1.321 ratni brod. Borbe u kojima je poginulo 7.000 američkih i 100.000 japanskih vojnika okončane 2. jula. ( B-92)

1945.- Američke trupe u Drugom svjetskom ratu počele su napad na japansko ostrvo Okinava, koje je branilo 140.000 Japanaca. U napadu je učestvovalo više od 450.000 Amerikanaca, 1.321 ratni brod i 1.721 avion. U borbama je poginulo 110.000 Japanaca i 12.000 Amerikanaca, saveznici su izgubili 36 brodova i 763 aviona, Japanci 16 brodova, uključujući tada najveći ratni brod u svijetu “Jamato” i 7.830 aviona, a Okinava je zauzeta poslije tri mjeseca žilavog otpora. ( Abraš Medija)

Iskrcavanje Amerikanaca na Okinavu smo predstavili dva pura. Dva hroničara daju svoje viđenje događaja. Podaci im se uveliko ne slažu. Zako vam je to sa hroničarima.  Kad god možemo mi ih ispravljamo, ali ne pije vode.

1946.- Prvom omladinskom radnom akcijom u posleratnoj komunističkoj Jugoslaviji počela izgradnja železničke pruge Brčko-Banovići. U izgradnji 90 kilometara pruge učestvovalo 60.000 mladih iz cele Jugoslavije.

1947.- Dobrovoljnim omladinskim radom počela izgradnja pruge Bosanski Šamac – Sarajevo.

Ej, nekada. Bratstvo i jedinstvo. Ko šiša bilo šta ,trebalo da se stvore uslovi da golje i niškorist preuzmu vlast radi pljačke i teroriziranja naroda. Najlakše se to čini na manjim parcelama.

I još nešto. Nije  baš  sve bilo dobrovoljstva. Barem za neke omladinace. Dobar dio je morao prisilno okajavati grijehe otaca.

1948.- Počela je sovjetska blokada Berlina.

I nastala je čelična zavjesa i ustoličen hladni rat.

1952.- Umro je mađarski pisac Ferenc Molnar, tvorac publicističkog stila u mađarskoj literaturi, koji je romanom “Junaci Pavlove ulice” stvorio klasično djelo omladinske književnosti. U pozorišnim komadima iskazao je izuzetnu tehniku i duhovitost. Ostala djela: drame i komedije “Liliom”, “Vuk”, “Gardist”, “Crveni mlin”, “Čudo među brdima”, “Labud”, “Olimpija”, “Igra u dvorcu”.

1968.- Umro je ruski fizičar Lav Davidovič Landau, jedan od najvećih u 20. vijeku, otac sovjetske škole teorijske fizike, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1962. Preživio je 1962. tešku saobraćajnu nesreću, poslije koje je više puta proglašavan klinički mrtvim. Zasnovao je termodinamičku teoriju faznih prelaza u čvrstom tijelu, teoriju tečnog helijuma blizu apsolutne nule, teoriju kombinovane inverzije, teoriju dvaju neutrinskih komponenata, predvidio pojavu drugog zvuka, obogatio teoriju superprovodljivosti, otkrio nove zakonitosti u ponašanju provodnika, unaprijedio kvantnu teoriju polja i fiziku elementarnih čestica i kosmičkih zraka. Sa ruskim fizičarem Iljom Lifšicom napisao je kapitalno djelo “Kurs teorijske fizike”. Ostala djela: “Elektroprovodljivost metala”, “Teorija polja” (s Lifšicom), “Kvantna mehanika” (s Lifšicom), “Statistička fizika” (s Lifšicom).

1970.- Beogradski radio Studio B počeo emitovanje programa iz zgrade novinske kuće “Borba”.

1975.- Predsednik Kambodže Lon Nol pobegao u Indoneziju pošto su Crveni Kmeri opkolili glavni grad Pnom Pen.

1976.- U Parizu umro nemački slikar i vajar Maks Ernst, jedan od osnivača dadaističkog pokreta u Kelnu. 1924. u Parizu prišao nadrealistima i postao jedan od najistaknutijih predstavnika tog pokreta. U savremeno slikarstvo uveo nove tehnike, kolaž, fotografiju i frotaž. Rođen 1891.

1983.- U zemljotresu u Kolumbiji više od 500 osoba izgubilo život, a više od 1.500 povređeno.

1996.- Spajanjem banaka “Micubiši” i “Tokio” u Japanu stvorena najveća svetska banka.

Ako niste znali, Japan je postigao ekonomski bum koji će rijetko ko moći prevazići, samo zato što za vojne potrebe nisu izdvajali ni cvonjka. E vala, jesu ih lijepo kaznili za genocidna  zla u II svejtskom ratu.

1996.- Bivši zapovjednik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), general Tihomir Blaškić doputovao u Haag.

1999.-U vazdušnim napadima NATO na Jugoslaviju srušen Varadinski most na Dunavu, u Novom Sadu.

Ne znamo što je NATO srušio most u Novom Sadu. Nemaju pojma o geografiji. Vojvodina nije u Srbiji, već malo sjevernije.

2001.- U Beogradu uhapšen bivši predsednik Srbije i Jugoslavije Slobodan Milošević, pod optužbom da je tokom desetogodišnje vladavine zloupotrebljavao položaj i time pribavio ličnu korist i korist za Socijalističku partiju Srbije. Miloševića vlasti Srbije u junu iste godine predale Međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu.

2001.-Američki špijunski avion sudario se s kineskim lovcem iznad Južnog kineskog mora, posle čega je američka letilica prinudno sletela u kinesku vojnu bazu Hajnan. Posle izvinjenja Vlade SAD, Kinezi 13. aprila oslobodili 24 člana posade.

2002.- U Republici Srpskoj uhapšen i izručen Međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu bivši oficir Vojske RS Momir Nikolić, optužen za genocid nad muslimanima u Srebrenici 1995.

2002.- . Izraelski tenkovi i buldožeri upali u više palestinskih gradova na području Zapadne obale.

To je ustaljena praksa genocidnih cionista. Prvo tenkovi pokolju narod, a onda ih bageri poravnaju. Nema tijela, nema zločina. Ako ne vjerujete iskopavajte. UN posmatrači kažu da je to OK.

2003.- Presuda Haškog tribunala kojom je Biljana Plavšić osuđena na 11 godina zatvorske kazne, zbog ratnog zločina u ratu u BiH 1992.-1995, postala je pravosnažna.

2003.- Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH usvojio je po hitnoj proceduri Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina.

Nigdje ne piše da nije obavezna za genocidnu tvorevinu Republiku srpsku, ali se njene vlasti tako ponašaju, slijedeći ratna iskustva i uputstva zločinačke SANU.

2016.-HAG preinačio odluku i oslobodio Radovana Karadžića i Republiku Srpsku  svih optužbi za posjedovanje ljudskosti i humanosti.