Pred ponoćna Galerija Bosne zemlje Božje milosti

  Ushićenje

 

 

Plodno tlo Piaf Igra

Plodno tlo                                                                     Pjaf                                            Igra

 

Vjerovanje  Ukroćena nevinost cvijet

Vjerovanje                                   Ukroćena nevinost                                       Plavi cvijet

 

Sleđeno nebo  Mudrost Crveni svijet

Sleđeno nebo                                          Mudrost                                              Crveni svijet

 

Vječna ljubav Žena trotoara Molitva

Vječna ljubav                                       Žena trotoara                                       Molitva

 

Tatjana Lukić – Zagrljaj

 

Lazaru

 

vedrim vremenom zamoren prerano

čekao si neveru ludi tren

kamen da se sa stijenjem zavadi

i tebi u prah zaleti

 

tebi je jeidnom

u ruci čežnjivo

iščekivalo dlijeto

 

zbnalo je nevrijeme šta čini

kada ti je pod prst željan skotrljalo

parče bijela mermera

 

ni pogled prvi nije klonuožprepozanste se ti i kamen

u tili čas

 

smiren prikrade se talas

vreo vaš zagrljaj da osmotri

o silni da na njemu uči

 

Ah , kakav , lijep dan

 

 

Dan je lijep i vedar.

Prethodnih dana nas je zima uplašila. Pomislili smo da se vraća da iskiše svoje . Izgleda da je otišla , a možda je svoje   odgodila  za neki drugi put. Provešće ona svoje. Kad tad.

Na koji način i kada ?

Mi to ne znamo. Nismo gatare.

Pitajte one is takozvane islamske zajednice. Oni su tata mata za sve. Tako im na neuki um palo.  Sihre i fetve bacaju, bajaju i kiše doziva.  Ako se neko drzne da mimo njih misli žigošu i anatemišu. Obzirom da su sa hanefijama u talu, uskoro bi mogli da ubijaju.

No,  o tom potom. Ako nam  Jedini Bog udjeli Milosti svoje moraćemo te samozvance  jopet protabiriti i muhure na djela  bricinog unuka, njegovog poslužitelja i njihove slugane . Muhur sad pa sad. Pa opet muhur sad pa sad.

Ne bojte se , neće nam nestati muhura. naši su jal od drveta jal od tuča. A ti su pojaki i poteški.

Kažemo dan je lijep. Nećemo žuriti pa reći krasan, jer sve je relativno. Nekom svane, nekom se smrkne.

Eto recimo na priliku , oni zlotvor ,  ona vukojebinjaška prokletinja, oni počkovički kasapin, oni zlotvrski jado,  se jutros probudio i namjerno ustao na desnu nogu. Džab – džabe mu.  Na stolu stoji ferman i tablete za smirivanje. Nisu se od juče makli. I ostaće mu pred nosom dok je vika i pučanstva. A onda će ići dalje . Bolje vam je da ne znate kakvo je to dalje.

Hoćete njegovo ime.kako vas nije stid, trećina insana sa one strane ljiljanovog grba se nalazi na tom spisku.Ali mi ipak mislimo na onog počkovića.

Čuli ste za Etnu i Vezuv? ma sigurno jeste. Niste vi takoi neuki kako vlast hoće da budete. E , središta tih  talijanski mora su male umiljate mace naspram onoga što ono đubrište od nečovjeka čeka.

Ferman mu kaže kako neljudi i zločinci završavaju.

Ferman mu kaže vidi kako si radio i sijo tako će ti biti na ovom svijetu. Samovanje u  pržunu dok ne dok ne rikneš. Pogrešno smo se izrazili. To je mahalska poetika za čestite insane. Trebali smo reći dok ne crkneš. Tako završavaju sve niškoristi  i ljudska bagra.

A na onom  svijetu te čeka vječni pržun. Ponesi puno losiona i leda,mada ti neće ni zere pomoći, čak da sve ledenjake dunjaluka uprti na kukavička leđa.

Tablete su za stišavanje tonusa i za eventualne odluke tipa tvoga  bracike Slobodana Miloševića. Pregršt u ruku i prije odeš u pakao. Ljekari ti spase čast i kažu zločinačko srce prepuklo.

Kad nekom smrkne, nekom svane. Eto gospođa Ljiljanka  Zelena dušom dahnula. Molitve su joj uslišene. Više je nikad onaj počković neće pomokriti. Dosta je njegovog bilo.Trideset godina je svakog jutra ustajala počkana,  do za vrata.

U stvari nas pogan Radovan Karađić ne insteresuje. I nikad nije. Mi samo sekund lake dišemo. Jedno zlo je je maknuto sa dunjaluka. Jeste da  njegova genocidna tvorevina još postoji, ali neka. Neka je. Opomena svijetu na šta je zlo spremno.

Tu genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku svaka haška osuda žigoše. Toliko je  zvaničnih osuda da cifra dostiže haman šestinu njenog  pučanstva. Kada bi se sve osudili broj bi se približio polovini po glavi genocidnog stanovnika .

Rakcije na katilov pržun , kao i sve reakcije na osude ostalih zločinaca genocidne tvorevine i šire.

Ne znamo zašto ljudi  uopšte  dižu džefu i reaguju.

Presuda je presuda i samo je druga sudska presuda može promjeniti , dok ona ne postane konačna.

Svi reaguju onako kako se to od njih očekuje.  I svi misle da elokventni, da pamet prosipaju i da su patrioti.

Ne, oni samo pokazuju da su glupi nacionalisti. I ovi i oni.  Zamazuju oči i kupuju poene  kod gladnog naroda kojeg terorišu i pljačkaju.

Pučke krvopije.

A obično pučanstvo, obično onaj dio od papanluka , nije bitno, gornjeg ili donjeg, kliče :

– Tako je.

Vjerujte nam ,   dan je  i dalje lijep i vedar .

U dilemi smo, možda se do kraja dana odlučimo i kažemo:

-Oh, kakav krasan dan.

A  život teče dalje.

Eh, kad bi život bio tako sunčan.

 

Marina Cvetajeva – Strpljivo

Kablovi VIII 

 

Strpljivo kao što se drobi kamen,
strpljivo kao što se čeka smrti amin,
strpljivo kao kad sazreva vest,
strpljivo kao što se gaji osvete žest –

Čekaću te. (prsti zgnječeni u pest:
tako monahinju čeka naloženik).
Strpljivo kao što rimu čeka svest,
strpljivo kao što prsti nokte nalaze,

Čekaću te. (oboren pogled,
zagrizem usne. Pločnik. Bista).
Strpljivo kao što bi milošta mogla,
strpljovo kao što se niže biser,

Škripni saonik, u odgovor vrata
škripnu: vetar s tajge zanemože.
Najviša je povelja predata:
– Smena carstva i ulazak velmože.

I u dom:
Nezemaljski broj,
ali moj.

Emili Bronte – Often rebuked, yet always back returning / Prevod na Bosanski

 

 

 

Often rebuked, yet always back returning

To those first feelings that were born with me,

And leaving busy chase of wealth and learning

For idle dreams of things which cannot be:

 

To-day, I will seek not the shadowy region;

Its unsustaining vastness waxes drear;

And visions rising, legion after legion,

Bring the unreal world too strangely near.

 

I’ll walk, but not in old heroic traces,

And not in paths of high morality,

And not among the half-distinguished faces,

The clouded forms of long-past history.

 

I’ll walk where my own nature would be leading:

It vexes me to choose another guide:

Where the gray flocks in ferny glens are feeding;

Where the wild wind blows on the mountain side

 

What have those lonely mountains worth revealing?

More glory and more grief than I can tell:

The earth that wakes one human heart to feeling

Can centre both the worlds of Heaven and Hell.

 

 

 

 

 Često ukoreni, uvijek se nazad vraćaju

 

Često ukoreni,  uvijek se  nazad vraćaju

Ti prvi  osjećaji , koji su sa mnom rođeni

I  traganje za  bogatstva i učenja napuštaju

Zbog  lakih snova o onome što ne može biti

 

Danas,ja ne tražim predjele sa sjenom

Njegovo beskrajno prostranstvo postaje turobno;

I raste vizije   , legija za legijom,

Donose nestvarnom svijetu  blizinu tako čudno.

 

Ja ću hodati, ne u starim tragovima herojskim

I  ne u stazama visoke moralnosti,

I ne među raznim licima visoko  uzdignutim

Zamagljenim oblicima daleke prošlosti

 

Ja ću hodati, gdje ću svoje prirode biti vodeća:

Turobno mi je od  drugog vodiča biti izabrana

Gdje sive jata u papretnim dolinama  se hrane

Gdje divlji vjetar duva sa planinske strane;

 

Šta  će nam to usamljena planina   otkriti

Više slave i više tuge nego što mogu izreći:

Zemlju koja budi jedno ljudsko srce za osjećanja

Moguću središnicu oba svijeta  i pakla i  raja.

 

Borci razjedinjeni

 

Mediji slave, vlast zadovoljno trlja ruke:

Čudna mi čuda!

 

Pola nepostojećih boraca na evidenciji demobilisnaih boraca su naštimale vlasti , upravo radi ovakvih situacija i izbora.

Mi nemamo spiskove i poimenično  ne znamo , ko je za proteste , a ko protiv.

 

Orkestrirano –  to su kvazi borci: trezoraši i podrumaši tipa B.Izetija,  pobjegulje i izdajnici Bosne,

i oni koji se i dan danas bore protiv boraca i naroda  BiH

 

Mediji i policija ignoriraju činjenicu da su demobilisani borci podnije zahtjeve za protesti, ali im nisu odobreni.

I evidentno je da su odjednom svi mediji postali ili režimski ili ćutke prelaze preko činjenice da sa javno urušava kredibilitet boraca na račun mira pogančerske, kriminalne i pljačkaške vlast.

Teško zemlji u kpojoj se mediji na strani vlastelinske bagre i fukare.

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 15 03

Ostrvo cvijeća   Blijeđe od blijeđeg

Ostrvo cvijeća                                                                           Blijeđe od blijeđeg

 

Prostranstva

Opsjednuta ruža                                            Prostranstvo

 

Bujanje     Zadovoljstvo

Bujanje                                                                                 Zadovoljstvo

 

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02


  

Crvena maglica                                                                            Plamen na orijentu

 

Umilna jesen

 

 

Svjetlost i nježne boje                                                    Nebeska prostranstva

 

 

 

 

 

 

 

Bradati izrodi

Opet je bradata zvijer zapucala i odnijelanove  nevine živote.

Može se zapucati i autom,i motorom, i bombom i riječima , kako to pijačarska fukara Dodik čini.

Tako to „ heroji“  rade.  Uzmu automat u ruku i po nevinima i nenaoružanima. Sjednu za volan pa na mesu nevinih šetača. To su slijedbenici one iste škole što po Iraku i Siriji krvlju nevinih prave nova mora.

Ove naše ubice su četnicima nalik i sljedbenicama Čarlsa Mensona.Po bradi i klanju nevinih.I po mozgu i kukavičluku.

Kad god ih na ulici sretnemo mi se trznemo i skamenimo.Podsječaju nas na klanja  bradatih zlih hordi koja su Bosnom harala od 1075. do 1996. godine. Ta smo klanja nekako preživjeli. Sada njhove poslove nastavljaju ljudi koji “pripadaju” našem narodu.

Ne pripadaju oni nikakvom narodu jer su izrodi i plaćenici.

Četnici natakare kokardu na glavu jer misle da su zavarali ljude da mozga imaju.Uzmu drvosječku sjekiru i kolju.Samo nevine i goloruke.I svete se za kosove i svoju šestovjekovnu ropsku bijedu. A njihovi sljedbenici ,razrooka fukara te genocide negira i normalno riječima smrt i nove pokolje zazivaju.

Čarls Menson žene slao u klanja.Djecu iz utroba vadile nežene,nemajke.Njemu ruke čiste i smije se manijačicama.Trunuči u zatvoru sve kliče joj kretenki majko mila.Kako ih je bilo lako na govoriti na klanje.Mozga nemaju ,pa to ti je.

Četnici imaju ooravdanje ,navršilo se šest vijekova Kosova.Mansona zli duhovi miliona skalpiranih i iskasapljenih Indijanaca tjerali na monstruoznost nestajanja.

Pitamo se kakvo opravdanje imaju ovi naši manijaci i glibonje što su ko maloumne pičkice zavedeni?

Šaku terorističkih dolara koju redovno primaju od svoje henfijske sabraće.A sabraća im  od američkog petrodolara živi i kolje; i krvave pirove dunjalukom bratskim prave.

Oni slušaju neku neupoznate okrvavljene zvijeri, koja u hladovini svojih petro dvora sedam žena miluje,ostale po volji siluje i kolju. I smije se budalama koji za njih krvave zločine obavljaju.

Sledimo se od pomisli da su”naše” bradate kreatue i horde zla tek na početku krvave odiseje.Toliko zla iu njima ima da  ono mora isplivati iz zvjerinja i pošast činiti.

Ko za šaku dolara od majke i oca okreće leđa i pljuje na njih?

Ko u bezumlju zboravlja Svetost svoje zemlje svoje  i čednost  grada  svoga.?

Ko slijedi kukavičke očeve zla?

Ko po nevinoj djeci svoje prelijepe Bosne zemlje Božije milosti smije udariti.

Odgovor su jednostavni.

Maloumnici mozga veličine zrna bibera.

Manijaci kojima ništa nije sveto.

Plačenici koji će za šaku dolara ubiti majku.

Ubice  koji svoju bijedu utapaju u krvlju nevinh.

Zvijeri kojima jalovi život jedinu radost nosi u smrti i tugi nevinih.

Bogohulnici koje je zlo zavelo.

Jedino opravdanje koje zvjerinje ima je što u Boga Jedinog ne vjeruju.

Oni vjeruju u tuđinske idole i dolare.

Kakva je to njihova  vjera kada na zlo poziva i u njega se kune?

Kakvo je to njihovo vjerovanje koje naređuje ubijanje nevine djece, bespomoćnih žena i nemoćnih,nenaoružanih ljudi.

To je vjerovanje izopačenih bradatih maloumnika kojima se hutama sprema.

To je zverinje vjerovanje zlih hordi i ubica koje vodi direktno u paklenu vatru džehenema.

 

Bosno

oprosti nam našu bol pored vaše vidamo.

Nekako nam lakše podnijeti i naše i vaše rane.