S radiosarajevo.ba
Iako je Bosna i Hercegovina veoma bogata zmijama, statistički podaci govore da su rijetki slučajevi ugriza.
To je najviše zbog toga što se zmije plaše čovjeka i bježe od njega ako su u mogućnosti.
Ljudi najčešće stradaju berući ljekovito bilje, gljive i šumske plodove ili jednostavno sjedanjem na travu, a da nisu prije toga provjerili ima li koga u njoj iako je dovoljno samo običnim prutom provršljati po travi ili grmu i spriječiti neželjeni susret.
Psiholozi svrstavaju ofidofobiju (strah od zmija) među deset najčešćih fobija od koje pati trećina odraslih ljudi.
Koje to zmije žive na području naše zemlje?
Poskok je najopasnija i najveća evropska otrovnica. Ženke narastu oko 60 cm, mužjaci mogu narasti i do 100 cm. Mužjaci su pepeljasto sivi, a ženke su najčešće smeđe. Na leđima imaju karakterističnu “cik – cak” liniju. Na vrhu njuške nalazi se mali roščić. Nije agresivan ali ako se uznemiri počinje siktati i pokušava pobjeći, stoji na stranici Zavoda za hitnu medicinsku pomoć.
Često ga je potrebno jako isprovocirati da bi ugrizao. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1cm dugi, pa otrov može biti unesen u mišić što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Pošto se poskoci lako održavaju i razmnožavaju u zatočeništvu, oni se često koriste kao izvor otrova za proizvodnju antiseruma. Poskok se sreće u svim krajevima BiH do visine od 2000 m/nv.
Šarka se nalazi u cijeloj Evropi. Duga je oko 60 do 80 cm, te također ima “cik-cak” liniju uzduž tijela i znatno je manja od poskoka. Glava joj je šira i oblija, sa velikim okom crvenog odsjaja i karakterističnom bjelom prugom uz rub gornje čeljusti. Šarka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 2000 m/nv. Za razliku od poskoka ulazi i u vodu. Kod nas se javlja više podvrsta šarke:
Obična šarka je sivkasto smeđa sa tamnom vijugavom šarom oivičenom nizovima tačkica. Slična je poskoku, ali je manja i šarenija i nema roščić.
Crna šarka je potpuno crna. I ona ima vijugavu šaru. Naseljava planinska područja, ali nešto niže nadmorske visine. Može se naći na Velikom i Malom polju na planini Igman
Bosanski šargan je žuto smeđe boje sa isprekidanom leđnom šarom u vidu tamnih poprečnih pruga. Rijetko naraste iznad 40-tak cm. Hrani se skakavcima. Naseljava planinske rudine i čest je na Bjelašnici.
Planinska šarka je najmanja evropska ljutica. Prosječna dužina je 45 cm. Živi u planinskim područjima, iznad 1500m n/m južnim područjima BiH. Glava joj je malena i na njuški zaobljena, a oči su relativno velike, boja joj je siva ili žućkasto-siva, ljuskice na grlu i usnama imaju crne rubove. Leđna cik-cak pruga je vrlo varijabilna. Trbuh joj je svjetlo smeđ, tamno smeđ ili siv. Po temeljnoj boji vrlo je slična šarki.
Prva pomoć:
Otkloniti opasnost, provjeriti svijest, ostaviti žrtvu da leži,smirivati žrtvu kako bi se usporilo širenje otrova primjeniti imibilizaciju pod pritiskom zvati Hitnu pomoć i postupati po instrukcijama pratiti : dišni put, disanje ,cirkulaciju (puls), nivo svijesti…
Imobilizacija sa pritiskom:
Široki zavoj sa pritiskom, ostaviti ekstremitet u istom položaju, prvo previti ujedeno mjesto, krenuti od prstiju tj. kraja ekstremiteta, previti čvrsto, prema gore, pokriti što više.
P A Ž NJ A!
NE DIZATI ujedeni ekstremitet
NE STEZATI protok krvi
NE SKIDATI zavoj ni udlagu
U slučaju ujeda zmije na terenu, treba poduzeti navedene mjere prve pomoci, kontaktirati Zavod za hitnu medicinsku pomoć, tel: 124, radi daljih uputa te žrtvu odmah transportovati do najbliže zdravstve ustanove.
Ne dozvoliti žrtvi da se kreće, nego je treba nositi.
****
Još veće POZORNOST :
Narod je uvijek lako izlazio na kjraj sa akrepima iz prirode.
Ove nacionalističke zmije i bagra i truju ljude mržnjom i glađu, i sišu krv i dušu do poslijednjeg damara.
Za njih nema seruma.
Ali ima paklene vatre.
Ipak zmije i one i ove imaju jedan zajednički imenitelj :
Boje se vatre i u vatri će završiti.
Garant.
Džaba im majčine vreće sa opljačkanim narodnim blagom,pijačarsko fukarski ili robijaški mentalitet.
Neće im pomoći.