Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XXXI)

Autor

Hajro Šabanadžović

 

 

Lebdeće ruže

 

Djelić bosanskog neba

 

Cvijetna milina

 

More more

 

Noć svjetlosti

 

Muzika sa Slike

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

Nevera se velika sprema

odagnaj kišu

rosom dotakni

bijelu ružu

boji li se  moj pupoljak  krhki

mirisima ljubavi naše

u đardinu naših snova

 

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XXX )

 

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Sretan rođendan

 

Prohujali snovi

 

Lelujava nježnost

 

Trešnje i poljsko cvijeće

 

Govor srca

 

Svileni đardini

 

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

 

Sasvim sigurno

uvik

nepostojeće vrijeme

radi protiv nas

 

bježim iz ovog svita

u zemlju azura

gdje nema sati

a masline cvatu

nebeskim mirisima

i sve postaje L'jubav

 

 

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XXIX )

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Govor cvijeća

 

Jesenji nemiri

 

Ljubomora i sumnja

 

Plava šuma

 

Čarobni svijet lotosa

 

 

 

Stari jedrenjak

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

ako

voljeti je gruijeh

želim

da nas spale na lomači

plama

tijela koja sagorjevaju

u dodirima

na putu ka vječnosti

 

 

 

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XXIV)

 

Autor

Hajro Šabanadžović

 

 

Savršena ljubav

 

Ljubičasta rapsodija u plavom

 

Crveni dan

 

Mjesečina i maglice

 

 

Plamen na orijentu

 

Proljetni velovi

 

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

 

Sutonom čežnivim

behari donesu

šumove mora plavetnog

upijam mirise tvoga tijela

mramornog

 

 

Beskraj – Galerije Yossemin

Autorica Yossamin V.





UH!

I opet UH!

Terra sve više ponire pod teretom narazuma humanoida i njihovih činjenja i nečinjenja.

Kriza morala i religije ,blago rečeno , olovno sivom težinom  boji današnjicu,škropeći  je krvlju i mogućom apokalipsom.

Pučanstvo nijemi na sve šta se dešava i ne reaguje.Kao da su im sasječena krila slobode i ljubavi.

Zaboravili su ljepotu i savršenstvo Božijeg stvaranja ,milosati i ljubavi.

Yossemin nije!

Ona otvoreno,beskompromisnu negira beznadežnost današnjice i  kistom upire  u sve ono što je tišti, ali na sebi svojstven način.

Ne polemiše,niti se svađa.Jednostavno  ignoriše sve što je ružno , zlo i gnusno , sve što unižava savršenstvo Božijeg stvaranja i  dostojanstvo Njegovog miljenika i odabranika na zemlji;vjerovatno i u Univerzumu.

Njen odgovor na jad i bijedu savremenog trenutka  je ljepota, sklad, iskričavost, savršena iznijansiranost boja i misli, filigranska izbrušenost i usklađenost detalja – do savršenstva.

Istančani i vrlo ritmični ,skoro muzikalni kolorit  koji ostavlja bez daha,je okvirni  ram za stvaranje besprijekornih kompozicija.

Njene slike su jasne, izričite , ubjedljive  i autoritativne, nadasve autentične i ne obaziru se na moguće  kritike i  i eventualne nesuglasice, ili negodovanja.

Ona je sva uronjena u onostrano tako blisko ljudskim osjetilima, novo a mistično ,u beskraj i nježnost  ,u harmoniju i ljepotu.Čutavo  njeno biće je okrenuto ljepti,   univerzumu i prirodi ,u  savršenoj simbiozi  ljubavi , boja i prostora. Njeno traganje za što jednostavnijim izrazom koji će oslikati ono što se riječima ne može kazati ,niti umom pojmiti, traje bez prestanka.

Stilsko tehničke postulate koje omogućavaju  oblikovanje beskonačnosti svijetova sasvim su  u skladu sa vrlo visokim estetskim premisama i standardima koje Yossamin kao iskonsku datost nosi u sebi.

Vrlo kritički,ponekad subjektivistički pristup realnom svijetu nimalo ne zamagljuje njenu  umjetničku objektivnost u stvaranju novih svijetova; krojenih po Božijem naumu i čovjekovoj mjeri.

Čini se da Ona  poimanje  sadašnjih svijetova u svojoj zbilji  lomi na parčiće , od njih izdvaja simbole i krhke niti . Simbole pretvara u djeliće potrebne za stvaranje novog niza  fragmenata  i sekvenici na čijim će temeljima , nizanjem i umnožavanjem nastati novi univerzumi.Nitima povezuje i popunjava sve moguće pukotine.

Zbunjuje lakoća skoro filmskog  reproduciranja sekvenci , istovjetnog  umjetničkog i  estetskog senzibiliteta i njihovo postupno i harmonično , skoro pripovjedno interpoliranje u nedjeljivu cjelokupnost kompozicije kojom hoće da   prezentira ono što promatrač obično ne može sebi  da predoči.

Kada se kaže beskonačnost / beskraj –   pomisli se na nešto što se ne može obuhvatiti jednom slikom, jednom vizijom ili jednokratnim , matematičkom formulom, opisom ili pogledom.

Kada vam Yosamin prezentira svoju beskonačnost /beskraj, pomislite  kako se sve može lako shvatiti i prikazati ako se slijede zamisli i naputci savršenog Božanskog djela uhvaćenog okom i kustom izuzetno nadarene umjetnice.

Yossaminin „ Beskraj „  je u stvari djelić beskonačnog univerzuma koji je ona pretočila u jedan jedini kadar ,u  veoma složenom ali savršenom nizu prelijepih sekvenci koje se ponavljaju i nikada ne prestaju da se nižu.

Od na momente crne , pa tamne , do skoro bijele ljubičaste boje iznijansirano obzorje  nosi tišinu i blagi , ali metodični  šum zviježđa. Te svjetlosne refleksije koje se  smjenjuju daju dubinu koja se se širi i nestaje tamo negdje iza slike.

Ili to nije to!?

Možda je to samo privid kojim Yossamin pokušava da prikrije svoju ljubav prema Zemlji , i da ne odustaje tako lako od njenih ljepota.

Možda je  „Beskraj“  djelić njenog prelijepog mora, mora vječnog,mora Jadranskog,gledanog sa nekog kavala,podnoi maslina.

Noć je vječnim zvježđem posuta. More blistavo i treperavo , u svojoj kristalnoj čaroliji tiho šumi , možda neveru ili jug ispod zviježđa, ljepote nebeske sprema.

A otočje,  u tihoj noći prepunoj iskrica, boja  i spokoja ,sni mirnim snom, dok Milost univerzuma nad njim bdi.

U donjem desnom uglu nasuprot nekog  otoka (Čiovo?) ,možda poluotoka (Marjan?) nedostaje samo jedan vitki  jedrenjak ,možda gajeta ili bracera ,srebrenkasto ljubičaste ili bijele boje sa dva treperava  jedra i kormilom u ruci prelijepe žene , tek toliko da se osjeti svježina  i iskonski mir tihe jadranske noći.

Sada za trenutak ostavimo snove o moru , gajeti i pogledajmo sliku u njenom izvornom značenju.

Jednostavno, posmatrač ima osjećaj da se iza slijedećeg zatona, iza slijedećeg morskog prostranstva, iza slijedeće maglice ili zviježđa naslućuje i izvire  novi niz neizrecivo lijepih sekvenci koje grade beskonačnost.

Tehnika stvaranje iluzije beskraja ,kombinovanjem nijansi „hladnih“ boja : ljubičaste i plave, pa čak i zelene  , koje su u biti  vrlo statične , i njihove pretvorbe u toplinu , iskričavost , promjenjivost , dinamiku  i reverzibilnost „foto“ selvenci koje tvore  i vode sliku u   krajnju jednostavnost , je dovedena do savršenstva,raspršivanjem beskončnog niza sićušnih zlatnih iskrica koje sjene „oblake“ zvijezdica i zviježđa.

Odjednom , kada dođete do daha ,shvatite da beskonačnost dobija jasne obrise. To je univerzum , koji se u stvarnosti ne može pojmiti,ali u Yosseminoj slici on je jasno definisan.

Kao što vidite , Yossemin ne gubi vrijeme u lamentiranju nad realnim svijetom.Za nju je on nepodnošljiv i bolan.Ona ga je morala srušiti,odbaciti ,poderati na parčice i stvoriti svoj idealni svijet , a koji u svojoj nadnaravnoj jednostavnosti i savršenstvu  nema ni jedne jedine pukotine , ni najmanje  greške.

Ono što posebno fascinira je to što se  estetske vrijednosti ne utiskuju direktno i konkretno,već se sekvence indirektno ,povezanim nizom utisaka i otisaka evociraju u oku posmatrača . To je čitav jedan koloplet simbola i sekvenci koji bljesnu kao jedinstvena slika , ponovo sastavljenog ,prelijepog,  gotovo idealnog  svijeta , koji peristira tamo negdje u  Beskraju .

Činilo  nam se da smo vidjeli sve ono najbolje  što je likovna umjetnost mogla dati , ali pred  opusom beskonačnosti čudesne Yossamin ( i drugih djela  sa kojim ćemo vas neki potonji put upoznati) , shvatimo da je ona jedna od začetnika/ca nove ere u slikarstvu , koju ćemo nazvati apstraktni impresionizam sa natruhama ličnih ekspresija.

Nismo vidovnjaci , ali znamo , još mnogo čudesnih i nestvarnih slike beskraja ,Mora Jadranskog i jedrenjaka, i drugih čarobnih nizova i svijetova će nenadano isplivati na pozornicu likovne umjetnosti.

Uskršnja trilogija

Može biti umjetnički rad priroda
Krijes na žalu
Može biti umjetnički rad drvo i priroda
Uskršnje svitanje

Može biti ilustracija
radost Uskrsa

Uskršnja trilogija


 Patos predaka utkan u porodičnu tradiciju , dobrim dijelom određuje bivstvo svake jedinke. Sentiment nastao na toj ostavštini je duboko ukorijenjen u svaku poru svih nas. U zavisnosti od naše spremnosti da se vraćamo vrijednostima koje naslijeđujemo , a koje nikad ne blijede i ne gube ni sjaj , ni   izvišenosti ; toliko smo srećni i ponosni na naše djetinjetvo, naše pretke i  naše upomene.

Imati  znanje , kreativnost  ili bilo koju drugu  mogućnost da ta sjećanja i osjećanja  izrazimo i nenametljivo prenesemo na potomstvo ili podjelimo sa drugima  je nemjerljivi dar Bogom dat.

Nakon slike Crveni sljez , mir i vječnost , kao logičan slijed , Galerija Yossemin se javlja sa novom tematskom Uskršnjo  blagdanskom trilogijom :

-Krijes na žalu

-Uskršnje svitanje

-Radost usksa

***

1.Krijes na žalu

Prema  obrednom  narodnom vjerovanju vatra je veliki izvor moći. Za kršćane je  simbol mučeništva, ali i vjerski žar i pobjede svjetla nad tamom.

Pred nama je  tipičmi Uskršnjii krijes  na Veliku subotu koji  je izmješten  na neku  nestvarnu plažu .

U prvi mah pomislimo da se to  umjetnica vratila u mladost i  pjesak Baćvica, kada je mladost , dozivajući ljubav , na plaži palila krijesove i preskačići ih tjerala demone iz i oko sebe, dozivajući ljubav.

No, nestvarna  ljepota plaže , plam vatre koja svojom svjetlošću obasjava  plavetno more koje se gubi u svom violetnom beskraju i neodređenom nebeskom crnilu , smješta  kompoziciju  na neku od idiličnih  kaštelanskih plaža-

Velika subota je dan tišine i bdijenja , beskrajne tišine i molitve  , kad sve nijemi pred nadolazećim  čudom koje se osjeća u vazduhu. U Noći bdijenja ili “majci svih bdijenja“ (Sveti Augustin ),  se slavi cjelokupna povijest hrišćanskog spasenja .  Krijesom završava  Veliku subotu. Obično oko krijesa vri od naroda , posebno  mladosti, jer svećenik pali uskršnju svijeću u ognju koji obasjava crkvu.

Ali umjetnica izbjegava populističku zamku i kao da nam želi reći da je kuća Gospodnja tamo gdje se skupe vjernici , mole se i slave Bogu, izmješta scenu na morsko žalo.

Sad već mitska slika Krijes na žalu , u svojoj dostojanstvenosti i uzvišenosti , svojom tišinom u kojoj  vatra skoro ne pucketa , nas vraća u nepovratno prohujalo  doba naše   mladosti , kad sve je bilo čisto i naivno   , obojeno nevinom beskrajem i  Božanskim mirisima mora i neba, a duša izgarala od želje da se vine u taj čudesni  beskraj Božankog stvaranja i ljepote.

2.Uskršnje svitanje

Vazmeno bdijenje još nije završeno. Duboka tišina je svuda okolo. najistrajniji bdiju, umorni spiju. Ipak sve je zamrlo.

Umjetnica baca pogled na krajolik i bojom bilježi rađanje Uskršnjeg dana.

Svjedoci smo trena , kada se tanka crta u smjeni  noći i  dana zalediila. I na slici i u stvarnosti.

Kažu da postoji taj tren , taj treptaj kada sve stane , sve zamre , kada dašak vjetra zastane u krošnji drveta , kada ptice izgube glas, kada vali izgube šum, vode prestanu da teku ,a miris Neba nadjača svaki šum i pokret , svaki osjet u nama.

Još kažu da je to trenutak kada se otvara nebeski prolaz da se Anđeli  uspinju na nebo , poslije uspješno ili manje uspješno obavljenog posredovanja , i vrate se domu svome , ma gdje to bilo.

A mi kažemo sretnica je ona koja ima hrabrosti i znanja da zabilježi taj trenutak.

 Nije mrkla  noć , svijetli dan dan još manje. Ovo nestvarno svitanje je dodatno oplemenjeno izborom boja i kontrasta. Paučinasta trava od limunove , do boje brnistre kao da plete maglu oko krivudavog potoka i drveća koje tvori neveliki šumarak.

Proljetno svitanje. Ni java , ni san. Iz te sumaglice probija se pejsaž obasjan nježnom roskastom, treperavom , imaglicom kao odsjaj sunca koje trenutak poslije treba da se rodi.

U tihom svitanju ovom ,kojeg malo koji smrtnik ima priliku za života da vidi , skrivena je tajna nadolazećeg uskrsenja .

Uskrs  , tako blizak , umilan i molitvama dozivan , mnogim stanovnicima Zemlje blagoslovljeni dan , može da se javi i podari svoje blagodati janjadima Božjim .

3. Radost uskrsa

U eto nas , tamo kraj onoga što smo čitavu noć čekali !

Radost Uskrsa .

Nismo mogli dočekati da se boje sklone i osuše , da se nered stvaranja skloni , morali smo vam odmah , bezuslovno i nepretenciozno predstaviti novu čaroliju cijenjene umjetnice.

Eksplozija vedrih i nježnih boja , razigrana umjetnička ruka , veseli , kratki i nestašni potezi kista , suze radosnice , bremenitost i bogastvo izraza čini umjetničko djelo jedinstvenim i nedostižnim.

Nismo se htjeli zaletati i onako na prvu zapisati opažanja.

Oni nama hvale :

Julije Knifer, Edo Murtić,Marijan Jevšovar , Ivo (Ivan) Šebalj , …,Vatroslav Kuliš, Igor Rončević ,Zlatko Keser, Duje Jurić…,Gordana Bakić,Koraljka Kovač…

Ma , hajte molim vas! Mora da se šale . (Provjerite) / Svaka last svim pobrojanim umjenticima , ali sve je stvar umjeća , intelekta , mašte i vještine odabira, ili što bi se pučki reklo :

” Sve je u lakoći pokreta ruke i mekoći kista.”

Da , da ! U lakoći pokreta ruke i mekoći kista.

To je Radost uskrsa.

Veseli koloplet radovanja , raznobojnih ukrasnih i tucanih jaja , dječije cike i mirisa uskršnjih kolača , pučke igre i mladalačkog smijeha , obojeni svjetlošću sunčanog dana svojom umilnošću i uzvišenošću ispunjavaju srca nadom da je ovaj svijet predivno mjesto za življenje .