Autor
Hajro Šabanadžović
Grad čednosti – Mahalaši na kub Noć
Dječak Trio
Život Nijemi svjedoci
Golet Cvijeće
Sunčan dan Tuga
Grm Nevinost bez zaštite
No comments
Daily Archives: 21. Januara 2026.
Ne čusmo se odavno , prijatelju moj / Monteno – Gitaro moja
Nismo se odavno čuli prijatelju moj
Nemam ti ništa za reći a to ne znaš
Na zapadu ništa novo još uvijek ubijaju
Na istoku još manje tamo krvare
Na sjeveru nikog briga imaju dolare
Na jugu ljudi i dalje umiru od gladi
Svijet i se dalje oglušuje na krike očaja
Svijet i dalje nevinost blati
Svijet i dalje ne zna tajne i moć tanga
Svijet i dalje ne zna ljubavnu čežnju a je nosi Tišina i sni
Znam , prijatelju moj poručuješ mi
Nije bitno sanjaru moj
Svijet je pun grlica kojima pomoć treba
Svijet je pun ljubavi onih koje ubijaju
Svijet je čarobni vrtuljak ljubavi
u kome sanjari prvi ispadaju
ali uzmeš stih, sliku ili gitaru
naše oružje kojim ljubav kujemo
i pjevaš
gitaro moja …
a pjesma se budi
a srce boli a srce boli
Prijatelj sa gitarom i sanjar zajedno
(a o čemu bi drugom)
Zajedno smo , pjevali i snili o ljubavi
Zajedno smo Pjevali Sarajevo ljubavi moje
Zajedno smo ljubav šaputali Grlicama milim
i nije nas bilo sram
a ne mogu oni ubiti prijatelju moj
koliko mi možemo voljeti i sanjati
Zajedno smo voljeli i ljubav snili
do neba do zvijezda
i još dalje
do Boga Jedinog Milostivog
Kemal Monteno – naš Prijatelj
https://youtu.be/QaTJKtO0VaE?si=oJF5n4CGw6vCSvdH
Godišnjice.
Sretne ili tužne.
Ljudi ih pamte , obilježavaju.
In memoriam godišnjice. Za neuke ljude su tužne , a ne bi trebale biti.
Velikom čovjeku Kemalu Montenu je jedanaesta godišnjica što nije među svojima, među nama , na ovom prelijepom Bosanskom dunjaluku.
Koliko je bitno što se niko nije sjetio da posjeti njegovo poslijednje počivalište.
Ni najbliži.
Nije naše da razmišljamo o tome.
Kemal Monteno ljudina bi se ljutio na ta prizmena razmišljanja.
Da je još uvijek među nama , na jučerašnji dan , skupio društvo Meleka i poeta , Jenis, Magi, Davora , Bodu , Đoku, Arsena , Vtini… i odveo ih u Miris dunja.
Ne bi mogao na Vrelo Bosne, umro je u nezgiodan čas , ali poetski u svom stilu. Hiljadu pahulja bijelih… jedne noći u decembru…
Pogriješio je malo, bio je 21, januar 2015. kada je rekao:
Umoran sam ti grade, Sarajevo ljubavi Moja i Bosno , Zemljo moja i ženo ljubavi jedina , moram malo počinuti.
Sklopio je oči , tiho , nježno i usnio. Kažu vidjeli su prelijepu svjetlost koja je poletjela ka nebu.
Takva je bila i muzika kojom nas je decenijama radovao.
Kao i njegova duša , znate onu Dušo moja ili onu o Lidiji.
Nevinost i dobrota prije svega.
Tiha , nježna , snena , prelijepa i svetlosna , vesela ili tužna , a ljubavna, uznosila je srca svih nas ka nebu.
Bilo bi tu svega , valja ova , ića i pića , i prije svega …
A šta ste vi mislili?
Ljubavi , žena i muzike.
Sve što je Kemal Monteno radio bilo je iz ljubavi.
Njegove se ljubavi znaju.
Sarajevo Grad čednosti, Modra rijeka naše mladosti, Bosna zemlja Božije milosti i
Žena , to preidvno nebesko biće Žena, i ljudi svi ljudi bez iznimke.
Kada kažemo ljudi govorimo o ljudima, ne o onima koji to nisu.
Gledamo i ježimo se.
Uzeo bi gitau u ruku pogledao u Pjevača, on bi mu klimnuo i čuli bi se zvuci…
Zvuci koji nas i danas nježe. Bole.
Takav vam je bio Kemica . Pjesnik i vjesnik ljubavi.
Hvala ti Veliki Dobri Čovječe.
Kemal Monteno – Na Kraju Grada
Sarajevo Grad ćednosti
Streh na kraju grada
Na kraju grada u tisini
setamo ispod starih lipa
tiho je tiho a meni se cini
mjesec srebrnu muziku sipa
Na kraju grada mirise juli
i nocno nebo zlato toci
mene tvoj topli dodir zbuni
sretan se utapam u tvoje oci
Rekla si ljubav i sve je stalo
za srecu treba znaj tako malo
za srecu treba tren u trenu
zena covjeka i covjek zenu
Za srecu treba kao i tada
lipe i juli na kraju grada
mjesec sto sipa zlatne boje
za srecu uvijek treba dvoje
Sad opet setam ispod lipa
i trazim juli na kraju grada
nema te nema a snijeg sipa
i nesto u meni pada i pada
Rekla si ljubav i sve je stalo
za srecu treba znaj tako malo
za srecu treba tren u trenu
zena covjeka i covijek zenu
Za srecu treba kao i tada
lipe i juli na kraju grada
mjesec sto sipa zlatne boje
za srecu uvijek treba dvoje
In memoriam – Kemal Monteno – Priča o Lidiji
Četrdeset devet godina poslije nastanka pjesme Lidije Kemal je odlepršao poput pahulje bijele.
Koga će čekati?
1966. godine Montenova je Lidija napustilla Sarajevo da se nikad više ne vrati u njega.
Sjećam se tog vremena s kraja šezdeset pete i proljeća godine poslije. Jedan golobradi mladić, skoro dječak sa jedva izraženim ožiljkom na preklopu desne strane brade i vrata je dolazio u moju ulicu. Moja ulica nosi ime jedinog mladobosanca koji nije skinut sa popisa nepoželjnih nosioca imena ulica.
Još uvijek kao da gledam Lidijine valovite guste plave, skoro riđe ,kose koja je padala preko ramena. Narod bi rekao ruse kose curo imaš, daješ li ih ti. Kemi ih je dala na kratko , a on je pretvorio u vječnost. U modi su bile kovrđe, mnogo kovrđi. Čini mi se da je tada Monteno nosio tarzanku. Tatrzan nikad nije bio , osim po emocijama. Lidijina kosa je uokvirivala okruglo lijepo lica posuto sitnim pjegicama , koje kao da su isticale živahne modrozelene oči, u čijim se dubinama Kemal zasigurno gubio.
Zamislite Širli Meklein sa nijansu-dvije svjetlije kose. Dobro i oblo građena, naginjala je punoći. Visinom, Kemi idealna partnerka. Lidijia je bila očeva ljubimica i on, samo što nije postao kapetan, je bio veoma strog po pitanju momaka.
Moja ulica se dodiruje na dva mjesta sa ulicom u kojo je Lidija živjela. Više gornje tačke Monteno je uvijek stajao u društvu sa mojom vrlo blaženom komšinicom Antonijom K. Ona je bila i glavna kurirka u bajci – tu na kapiji noći. Lidijina majka, teta Ruža kako smo je mi zvali, je bila drugi posrednik ljubavi – tu nadomaku grada.
Preko puta Lidijine zgrade, koju smo mi zvali oficirska stanovala su Braća Vukašinović;Milić i Vukas i sestra im Mara sa roditeljima. Malo više Mojsije i dcoje vrata više ovo blebetalo.
Monteno je bio strpljiv i u društvu čestite Antonije je satima znao čekati i osluškivati odlazak Lidijinog oca na posao. Volio bih da je zbog Montenove strpljivosti ime Lidijine ulice, kasnije krajem devedesetih preinačeno u Čekaluša, ali nije.Raniji naziv je bio na listi onih koje su nepodobne u novom rasporedu snaga.
Kada bi tata otišao na posao, slijedećeg trenutka ste mogli vidjeti kako dvoje djece držeči se za ruke bježe uz Sumbul Avde, kroz Himzarinu , preko Višnjika, pored kuće Meše Selimovića, pored nage kamene sarajevske afrodite sliakrice Ubavke G., iznad bolnice do onih ledina, bašči, đardina i tratina na kojima je poslije izgrađeno naselje Breka.
Tu na domaku grada,u osami pomalo smotani Monteno bere ljubučice, bagreme, jorgovane, ruže,zumbule…ovisno o stađunima i poklanja ih Lidiji koja veze vjenćiće. Jedan za njega,druga dva za mamu i sebe.Ocu šipak,normalno. Rjeđe je brao poljsko cvijeće jer je ono ostavljalo mirise koji ne odgovaraju mirisu cvijeća kojim je oficirski stan, ponajviše Keminom zaslugom obilovao.
Monteno je tih dana zbog Lidije učio svirati gitaru;uz gitaru ide i stih i rima.
Uobičajeni razgovor djece koja se vole,a koja skoro da pojma nemaju o mnogo toga; završavali su na brzinu kradenim poljubcima. Lidijia je na dar dobiljala poneki nevješti stih. Tada bi se Kemo crvenio ko boliglava, ona se smijala, mazno izvijala i bockala ga:
“To ti o meni.”
“Ja kome ću , bonićko.”
Kemi oko srca toplo, rumen zalazećeg sunce mu se na lice smjestio. Dan za danom voljelo se dvoje mladih. Ona je svirala klavir , a Monteno bi njegove zvuke slušao pod prozorima njenim.
Pa opet bijeg. Pa cvijeće, pa poljubci, sad vičniji, nježniji i duži, što milovanje zovu. Pa duša , pa gitara, nekad poslije i klavir , pa pola stoljeća pjevanja do neba.
Romeo Monteki nalikuje onom Kemal Monteno i oba su italijanskog porijekla. Lidija se rimuje sa Julija. Lidijinog oca smo zvali kaput,jer smo ga viđali u šinjelu tokom cijele godine. Prezime Kapuleti je nalik na kaput.
Tata je saznao za ljubav. Uvijek ima dežurnih ažbaha i dušmana. Ljubav se nije dala i bol samo tužna bol ženska i muška je trajala sedamdeset i dva dana i nije nikad prestala.
Izgledalo je da je sve stalo u jednu pjesmu,možda i u mnogim od mnoštva uglazbljenih stihova Keminih. Zlobnici kažu da su ga te prve ljubavi iznevjerile. Ni to nije tačno.
Lidija je morala napustiti grad, time i Montena. Bilo je to jedne noći kad hiljadu pahulja bijelih pada i sa njima se gasi svaka Kemina nada.
Bila je oficirska kći na ivici maloljetstva. Oficiri su morali trčati za službom, tata za kapetanskim činom. Bila su to vremena kada su djeca morala slušati roditelja. Uz to tata nije volio da njegovoj princezi neko u osami pjeva, ‘nako za svoju dušu.
Mnogi su ubijeđeni da je Lidija bila Kemina prva ljubav. To jednostavno ne može biti istina. Njegova prva ljubav je bilo Sarajevo – ljubavi moja, to uopšte ne znači da i Lidija nije bila prva.
Iduće godine , tu u centru grada, zbio se sudbonosnbi susret . Hladnoću rastanka hiljadu pahulja bijelih pelijeva u toplinu jedne noći u decembru. Decembar zauvijek ostaje u Keminom srcu.
Sarajevo nikad ne ostavlja svoju djecu.
Mnoga djeca ga napuštaju i zaboravljaju blagodati, život i ljubavi koje im je poklonio. Ti nisu dostojni velelepnog dvora , Grada čednosti. Neki shvate pogrešku, u tujini im se srce slomi pa se vrate slomljenih krila. Ima i onih koji se stide svog bijega. Ne treba se stidjeti svoje trenutne slabosti.
Kemale Monteno ti nikad nisi napustio svoj grad, nisi ni mogao, tvoj grad te nikad puštao nije, a ti ga nisi mogao izbaciti iz srca. Neko će pomisliti da si ti od onih o koje se Grad čednosti ogriješio, ali nisi.
Evo molimo te ; Mak, Meša, Pjevač, Indexi, Sarajevo i sva njegova iskrena dejca:
“Monteno oprosti nam. Bio je to nesporazum. Ti si jedan od onih Kamenih spavača – Skamenjenih svjedoka da je u Bosni i Sarajevu uvijek vladala ljubav, a samo tren, malo duži je bio rat.
Četrdesetdva mjeseca ubijana su njihova djeca, nemilice, neštedimice na očigled onog zlog svijeta. Ti ga nisi htio ostaviti samog. Što bi reko Davorin Popović:
“Šta bi bilo sa mojim Sarajevom da sam ja otišao. “
Ti si mislio isto. I mnogi od nas.
Božja milost i čednost njemu mile djece ostaviše Bosnu i Sarajevo u životu.
Neki ljudi, oni zli odoše iz Grada čednosti. I neka su. Nastaniše u bližim i daljim predvorjima. Tako je i trebalo da bude. Ovi Leheba rod i prijetelji se vratiše. Bolje da nisu. Dovedoše svu silu onih kojim su Bosna i Bog strani, Grad čednosti još straniji. Dakle dođoše oni koji sa Bosancima i Sarajlijama nemaju dodirnih tačaka. Ti počeše širiti kužni bazd zla sličnog onome od koje se Palata branila, odbranila i na kraju zlo abortirala.
E’ da znaš, ti mediokretiti Te ,a ne tvoje Sarajevo, otjeraše i skoro sve ti oteše. Nisi jedini. I mnogi drugi su nastradali na isti način kao ti.
Onih koji zlo rade o vakat će proći, i oni se o svom zlu i jadu se zabavili.
I Lidija, i Branka i sve one divne žene zaljubljene u ljubav i tvoju gitaru i pjesme uvijek ste u srcima našim.
Doviđenja Monteno,
Sršćemo se opet.”
P.S.
Nadam se da mi nećeš zamjeriti ovu indiskreciju.
I još se nadam da će mi oprost dati Jedna noć iz decembra i dama iz te pjesme.
Dama koju je naš Monteno volio, uz gitaru, vino i kamin, pjesme snio i ljubav vodio.
Lidija
Tu, na kapiji u noci
mi smo poceli tu
tu, na domaku grada
mi smo trazili mjesto
Sva si drhtala ti
vjetar je ljuljao noc
cesta bila je prazna
rijeci smo gubili mi
Ref.
A vjetar sad nam
njise i ruke
u svijetu mi smo
sami sad
Lidija, ako sutra ime
zaboravis moje
sanjaces one dane
kad smo lutali sami
Svaki suncani dan
koji doneses ti
meni znacice zivot
novi zivot za nas
Desanka Maksimović – Bliži se, bliži,leto
Bliži se, bliži,leto;
u duši već ga slutim.
Pomalja zlatnu kosu
u zrelim njivama žutim.
Zrikavci su mi rekli
koje u putu sretoh:
“Bliži se, bliži leto.”
Bliži se, bliži leto.
Pomalja usne rujne
u bulkama crvenim.
Mirisu livade bujne
i polja i šumarci
koje u putu sretoh:
“Bliži se, bliži leto.”
Bliži se, bliži leto.
Kao sjajna carska kruna,
zlatna mu svjetluca kosa
rumenih svitaca puna.
Svi su mi oni rekli
kad ih u putu sretoh:
“Bliži se, bliži leto.”
Non , pasaran! Bez izuzetka . / Igrokaz na dan 21.Januar/Siječanj
Danas je Srijeda 21.Januar / Siječanj 2026.
I pazite molim vas koje li slučajnosti! To je ujedno dvadeset prvi dan Januara , cjelkovite i nedjeljive 2026.
Dani lete ko listići gregorijanskog kalendara koji još uvijek važe.
Još 344 dana je do kraja ove sezone.
Šta znamo, papa samo donese bulu i može sve prekrajati. Fino sebi natakarili:( Gospodari) grada i svijeta.
Ili ako ne razumijete Bosanski jezik – mere i na Latinskom ( Dominus) Orbi et urbi.
Ovo dominus se vremenom sakrilo , da bi se iz sjene provlačilo i podrazumjevalo.
I tako ako kažu Orbi et urbi , pape se pozovu uglavnom na prežvakane gluposti i misle da su podarili pamet svijetu. A uglavnom su to licemjerna svetogrđa i bogohuljenja.
Pratite dešavanja u Vatikanu i vidjećete Sodomu i Gomoru, u pravom smislu.
Prepoznaćete Bludnicu sa sedam bregova iz Otkrovenja.
Osjetićete seni milijardu pobijenih Indijanaca, Afrikanaca, Maora, Aboriđana, Azijata, Bogumila,Patarena,Protestanata i svih onih koji nisu po mjeri arijsvke crkve, kako obezglavljeni defiliraju Trgom Svetg Petra i optužuju.
Ali silnike nije briga ; nikad bila.
Svoje licemjerne igre i krvave ratove nastavljaju, plašeći , zavađajući i istrebljujući narode, samo da bi ostali Domine.
Možda i mogu na ovom svijetu, no pržun i vatreni pokrovi i plaštovi se brižljivo i pomno spremaju za sve njih.
Bez izuzetka.
Što bi poete rekle:
-Kad tad. No , pasaran! Bez izuzetka
U prevodu:
-Pakao je bahpravedniji pravedni zakon za bludicu sa sedam brijegova!
Islam se pocijepao na pravce ( sekte) i u Bosnu, hoće belaj da uvale
Iz Arhiva
ONI NAMA, MI NJIMA
Pravci u Islamu su razdor i Bogohuljenje
(i ne budite)
(ni) od onih koji su svoju vjeru razjedinili i postali stranke.
Svaka se stranka veseli sa onim šta ima (misleći da slijedi istinu).
/Kur'an 30. Poglavlje Rum (Rimljani) Ajet 32./
Jedan Poslanikov Sunnet prenosi jedan razgovor Muhameda A.s. i nekih od njegovih ashaba (prepričano):
Postavljeno je pitanje kako će ashabi raditi među narodom,pravdu dijeliti i svoje dužnosti obnašati.
Muhamed A.s im je rekao:
-Po Kur'anu.
-A ako se Kuran časni nije eksplicitno odredio po pitanju o kome se uputa traži?
-Po Sunnetu Božjeg poslanika.
-A ako ni to nije dovoljno,šta onda?
-Vi se vratite Allahu,dželešanuhu i Kur'anu časnom,uputa će sigurno doći.
Ovaj Sunnet daje obrazac razmišljanja i djelovanja muslimana kao pojedinca i kao zajednice:
Allah Jedini,Kuran Časni i Sunnet.
Tačka.Kraj.Nema više.
Neki drugi Sunnet je zabilježio da je Muhamed A.s. sa zabrinutošću i tugom konstatovao da će se Islam podijeliti na frakcije i da će one iskrivljivati značenje i tumačenje Kur'ana. Bojao se da bi razdor među muslimanima mogao biti kraj izvornom i čistom Kur'anskom islamu.
Muhamed A.s. je bio Božji prorok i njegovo predviđanje se obistinilo.
A.Islam se podijelio u tri osnovna pravca (za sada):
-suniti su se podijelili na 4 + 2 frakcije/sekte
-šiiti na 3 + 5 frakcija/ sekti
-haridžiti 8 frakcija/sekti
To je ukupno tri(3) pravca i 22 frakcije/ sekti.
Kažu da ima jedan hadis u kojem Muhamed A.s. kaže da će se islamski umet podijeliti na 73 sekte i da će samo jedan milet dospjeti u Raj,ostali će propasti.Taj hadis se predviđa da će se stanje muslimana pogoršati i mnogi će propasti,pogotovu oni mali narodi.
Mi ne bismo htjeli biti ni u jednom pravcu ili frakciji.Mi više volimo hladovinu nego pržun.
Još uvijek nismo utvrdili izvornost prethodno pomenutog hadisa.
Čitamo kako ljudi pričaju o tom,hadisu, komentarišu ga,tomovi riječi i slikovnih zapisa se vrti na mrežama.Papagaji.
Istraživali smo,nismo mogli sve pa smo možda nešti i propustili.Skepticizam je dobra stvar;isto kao i neukost.Bolje biti skeptik i neuk nego papagaj.
Dok nam neko ne nacrta u kojoj se zbirci nalazi taj hadis koji govori o rascjepu isalama, mi ne možemo vjerovati ljudima na riječ.Ako nešto pišete a hoćete da vam se vjeruje vi navedite izvor ili bilo šta što može potvrditi kredibilitet onog što potvrđujete ili prodajete.Nema više:znaš onoga on rekao;čuo sam od onoga koji je onom reko… pa tako došlo do mene.
Nema veze bio on :prof.dr.mr.pr.pog.rog.hom.dir.pred.Iz.Izeti.Izet F.izet N.reis.hodža.
Svi su oni plaćenici.Neko ih plaća,jaše i unajmljuje.Nikad narod, iako je sav njihov hajr sa narodske grbače.
Sve što je Muhamed A,s. prorokovao se obistinilo.
Ako mnogo citirani hadis postoji večini muslimana se ne piše dobro,pa ni ovim tzv.bošnjačkim.
Zvijer neumorno radi,ali pravce,frakcije,sekte i klanove nije briga za zvjerinje smutnje i krvava dejstva.Oni su se među sobom zavadili.Mnoge od njih Vatikan,amer i zapad plaća.
Siniti protiv šiita,šiiti protiv hanefijskog mezheba.Hanefije protiv hanefija(talibani i iSIS),suniti i šiiti protiv haridžita i sve ukrug.Da su se oni među sobom riječima zavadili ni po jada.Reklo bi se: umni ljudi uvijek moraju na čistac stvari izvesti,pokazati i dokazati da onaj drugi nikako nije u pravu.I tako dok ne stignu do sektaške podjele broj sedamdeset tri (73).A došli su,kao pomoć Vatikanu, ameru i zapadu i Isis je stigao.Tako sada muslimani imaju više sekti od čifuta (71) i krstjadnima (72).
Pravci i frakcije se oružjem,bombama,otrovom i mržnjom među sobom bore.Udario musliman na muslimana.Kur'an kaže muslimani su braća.Oni koji se među sobom bore ne mogu biti braća.Ili su zle zvijeri ili hule na Boga.Večina njih tvrde da su „ilmije“ – učeni ljudi. Ima među sukobljenim zavedenih, prisiljenih i nevinih.Njih će Allah pomoći.
Onim „učenim“ ljudima (ilmijama – kako im u “iz” bh tepaju) i njihovim vođama;koji se na Allaha, Kur'an časni i Muhameda A.s. i njegov sunnet pozivaju i kunu; stalno promiče ono glavno:
Allah,Kur'an i Muhamed A.s.,i sunnet.
A.
Njihove uzvišenosti i časnosti jednoglasno poručuju:
„Božji čovječe ne treba ti tumač dovoljni smo ti mi. Potpuno se predaj Bogu Jedinom i pomoli se u osami i tišini, zaviri u svoje srce i Bog Jedini Milostivi će ti dati i poučiti, oči otvoriti, srce obradovati, sluh dati i dušu umiriti. Ne treba ti tumač do li Bog Milostivi.“
Samo je Božija vjera ispravna Božija. Samo ono što je Bog Dobročinitelj rekao i naumio je istina.
Samo će se rijeći i obećanja Boga Silnoga obistiniti.
Ali „učeni“ ljudi vas ne uče tome, oni vas u torove zbijaju i svaki svojim znakom žigošu.
Žigosati čovjeka, insana, to je na Boga hula.
Ubiti nevinog čovjeka je je još veće Bogohuljenje, Među najvećim. Isto kao mučiti i silovati nemoćnog i bijednoga i onoga koji je u vašoj vlasti. Mi smo mislili da je riječ Božja dovoljan razlog, da sve ljude izvuče iz nečije vlasti.
Vidimo ljudi GA ignorišu; na sramotu im bilo. ON je naredio da se sve piše i pamti.
Ima divne pomagače; milostive, milosrdne, nježne i nemilosrdne. Po dva tri para krila imaju.
Nježni, milosrdni i milostivi prema Bogu predanim, iskrenim, čestitim i dobrim ljudima.
Nemilosrdni prema bezbožnicima, bogohulnicima,l icemjerima, ubicama, silovateljima, pljačkašima, tlačiteljima,vlastodršcima i sluganima.
Anđeli ne ostavljaju nikoga bez zaslužene nagrade. U to nikako i nikad ne sumnjajte.
Sekte i frakcije se dalje dijele na mnogo podsekti i klanova. Ukupan broj sekti nije utvrđen.
Svaki od pravaca, frakcija, sekti, podsekti i klanove imaju svoje viđenje Kur'ana i njegovog tumačenja. To tumačenje Kur'ana ima malo dodirnih tačaka sa izvornom Božjim riječju i učenjem Muhameda A.s.
Časni Kur'an se tumači kako vodećim ljudima i vlastima odgovara. Sve u dnevno političke svrhe i prema zamislima vlasti. Vlast je kupila hodže osiguravši im blagostanje mimo ostalog naroda. Zato hodže svojim tumačenjem Kur'ana obezbjeđuju kredibilitet vlastodršcima.
To znači : v l a s t i h o d ž e ne dozvoljavaju tumačenje Kur'ana na način koji bi bio štetan za vladajuće klike,”reise” i hodže.
Nas ne interesuje niti jedan od tih pravaca, frakcija ili sekti, niti njihova učenja .Ne zanimaju nas ni vlastodršci, reis ili hodže. To su se oni kojima je Bog Milostivi i Silni poklonio svjetlo, pa ga ugasio.
Nama je žao iskrenih, čestitih ljudi koji su zavedeni, natjerani na slijepu poslušnost ili im se uskraćuje izbor vjerovanja. Oni su prisiljeni, Bog Milosni će im oprostiti..
Pročitajte, Kur'an će vas obavijestiti šta se dešava onima koji se odmaknu od Božjeg učenje pa se podjele u pravce i sekte i slijede neke svoje ili tuđe pravce i sekte. Nikako ne bih pravcima i sektašima bio u koži, jer rečeno je:
„Zaista ti nemaš ništa s onima
koji su se pocijepali u svojoj
vjeri i podjelili se u skupine.
Konac njihovih poslova pripada
samo Bogu,a On će ih obavijstiti
o onome šta su radili.“
( Kur'an , 6.poglavlje El – En'am /domaće životinje/ ajet 159.)
B.
Kojim to putem tabana i papkari naša domaća, takozvana islamska zajednica
„Islamska zajednica BiH“ promovira i oglašava učenje hanefijskog mezheba za pravac kojeg se bosanski muslimani trebaju pridržavati.“
Ako ne znate Hanefiski pravac slijedi manjinski dio muslimana svijeta. – manje od 18%.
U uvodnom teksta ustava “iz” navodi se Hadis Allahovog poslanika koji kaže:
„Ostavio sam vam dvije stvari, ukoliko ih se budete pridržavali, nećete nikad zalutati: Allahovu Knjigu i moj Sunnet.“
Unošenje ovog Sunneta u tekst ustava je bilo sasvim poželjno i opravdano.
Ali…(uvijek ima to neko maleno,troslovno i(ali) višeslojno ali)
Odbor IZ sam sebi skače u stomak.
Ustav IZ čl.8.stav 2. glasi:
„U tumačenju i izvršavanju ibadetskih islamskih dužnosti u islamskoj zajednici primjenjuje se hanefijski mezheb.“
-(ovo islamskih Iz je morala ubaciti da neko slučajno ne bi pomislio da se radi o čafirskim,čifutskim ili pagnčerskim dužnostima – pismenost i riječitost prije svega)
Tres.
Bum.
Tačka.
Doslovno i bukvalno:
“Islamska zajednica BiH” riječima jedne jedine rečenice se odvojila od Božjeg užeta.
Tvorci ustava se od užeta dvojiše i živi ostadoše. Ako je poznavati Silu Univerzuma neće dugo.
Moramo podsjetiti neuke (ovo neuki ne odnosi se na vjernike već na učene ljude-ilmije):
– Pet (5) osnovnih Ibadetskih dužnosti su u Kur'anu toliko iscrpno i jasno objašnjena i protumačena da im ne treba nikakvo novo tumačenje.
To nije naše mišljenje,to je mišljenje svih komentatora Kur'ana,prve četiri generacije.
Već od pete generacije počinju mimoilaženja i pogrešna tumačenja Kue'ana i učenja Muhameda A.s.Muslimani su počeli da se dijele na sunite i šiite,
Abu-Hanefija pripada VI ili VII generaciji komentatora Kur'ana koji su skrenuli sa izvornih tumačenja Kur'ana.
Hanefija je i prvi koji je unutar sunita skrenuo na frakcionaško djelovanje.
Dakle hanefijski mezheb nije ni pravac u islamu.
Hanefijski mezheb je frakcija nekog učenja koji polazište ima u Islamu,ali ne i u Kur'anu.
-Hanefijskog mezheba pravca su se odrekli i čuvari svetog grada Meke i svetišta Ćabe. Oni opet pripadaju nekoj drugoj islamskoj sekti
U poglavlju III Nadležnosti ” rijaseta”…čl.17 “rijaset” ,stav l. je napisano (od riječi do riječi).
„Kao najviši izvršni organ Islamske zajednice,Rijaset obavlja slijedeće poslove:
-Stara se o cjelokupnom vjerskom životu i ustavnoj utemeljenosti svih djelatnosti u IZ po načelima šerijata ,a prema tumačenju hanefijskog mezheba.“
(Nabrajaju se ostali poslovi,no oni nam u ovom momentu nisu interesantni,ali da ćemo se vratiti na njih svakako hoćemo,ako Bog Milostivi dozvoli)
Dakle rijaset mora dati muhur na svoj ustav i ustoličiti hanefijski mezheb za frakciju kojoj se Bosanski muslimani trebaju pokoravati. Idolopoklonici bi rekli obožavati.
Dakle “islamska zakednica BiH ” sama sebe strpava u idolopoklonike.
Sigurno je sigurno,samo ako je osigurano.Tako je i ne može biti drugačije.
Nisu imali prijeke potrebe!??
Da se razumijemo, lično nemamo ništa protiv hanefija ili hanefijskog pokreta, niti bilo kojeg vjetrovanja, pravca, frakcije, sekte, klana i religijske zajednice, pa bili oni jevrejskog, hrišćanskog ili islamskog porijekla. Svaki pojedinac ili zajednica imaju pravo na vjerovanje i način vjerovanja.
Kuran Časni je dao najuzvišeniju, nasmisleniju i najtolerantniju misao u povijesti religija, od postanka čovjeka do dana današnjeg :
– U Allahovoj vjeri nema prisile.
Ako vjerujemo u Kuranske Ajete, a vjerujemo:
„Ko smo mi da osporavamo nečije vjerovanje ili nevjerovanje, način na koji će ili neće vjerovati? Ne želimo naturati ili ubjeđivati ispravnost nečijeg mišljenja?
Svako ima pravo da vjeruje kao što ima pravo da se kreće i da bude krweten ili ne.
Mi samo želimo da se nama dopusti isto pravo. Bog Mudri nam je darovao i odredio to pravo.
Mi samo hoćemo da vjerujemo u Boga Silnoga bez posrednika.
Učenje hanefijske frakcije su u Bosnu donijeli Turci kad i Islam. Za četiri vijeka ga ustoličili za glavno vjerska učenje i tumač kurana. Glavni pobornici abu-Hanefije/ hanefijskog pravca su Turci, Iračani i Avganistanci.
Turci spadaju među najveće iskrivljivače Kuranskih istina. Poznati su kao vjekovni talčitelji malih naroda. Jedan nikad nisu prestali,iako su genocid na nim izvršili.Sada za nagradu imaju najrigoroznijeg i najstrašnijeg sultana Erdogana I.
Iračane su vodili bezbožnici,.Kada im je kazna došla ponovo su se podjelili na sekte i ratuju. ISIS je koji masakrira svoj goloruki narod je njihov izum, ostvaren po nalogu SAD. Podjele su duboke i nepremostive.
Avganistanci su ogregezli u sektaštvu i makovima i nikad više neće moći dogovoriti ni o čemu, a najmanje o religiji.
Turci,Iračani i Avganistanci ,kako stvari stoje teško da će ikad imati mira.Možda ako se se svo okrenu iskrenoj Božjoj vjeri,bez sektaštva.
Bosna više nije ni turska.Nikad nije bila ni iračka ni bilo čija.U Bosni ne žive Turci i Iračani.
Bošnjačka vlast i “iz” bh ma velika vrata uvlače turke,iračane,arape i njihova frakcionaška vjerovanja u Bosnu.
Sada bi mi trebali da vjerujemo ono što su nam zavojevači nametali ili nameću.
Idite pa se liječite, ali ne u našim ludarama. Naše nisu specijalizirane za „hajvanska“ ludila i bjesnilo.
Pun je svijet bezbožnika i „hajvanskih“ ludara.Tamo idite ili se vratite odakle ste došli i tamo se liječite i svoje vjerovanje prosipajte.
Dalje prste od Bosne, i stranjska i domaća pogan.
Bosna je Bosna.
U Bosni živi Bosanski narod koji hoće da misli svojom glavom.
Bosanci hoće da sami svoju sudbinu kroji
Bosna se pod hitno mora odreći okova i naslijeđa primitivne prošlosti i još nazadnije sadašnjosti,koja joj se uporno promovira i sprema.
U Bosni ravnopravno žive katolici,pravoslavci,muslimani,jevreji,romi i ostali.Boj Milostivi je tako odredio.
Bosnu ne smiju da interesuju bilo kakvi pravci,frakcije i sekte ili ljudi koji su se odmakli od izvornog vjerovanja u Boga Jedinog i podjelili u vjerovanju izopačivši ga.
Ne interesuje nas ni njihov šerijat.Njima njihov šerijat, nama naše iskreno i predano vjerovanje.
„Koga Allah uputi na pravi put,
on je upućen,a koga On skrene sa
pravog puta,sigurno im nećeš naći
prijatelja mimo Njega.I Mi ćemo
ih proživiti na Sudnjem danu na
njihovim licima slijepe,nijeme i gluhe.
Njihovo prebivalište je pakao.
Kad god se gasi, Mi ćemo im povećati vatru.“
/Kur'an 17.Poglavlje El-Isra (noćno putovanje) Ajet 97./
Život nam nevjerničke i bogohullne hanefije i „islamska zajednica“ uveliko kroje i uvode.To neće moći . Hanefije,“islamska zajednica“ i šerijat nisu i ne mogu biti Bosna i njen Ustav.
Šta radi „bosansko“ zakonodavstvo, sudstvo, tužilaštvo, inspekcije, sudije, zakodavci, tužioci i inspektori?
Cijela Bosna bi se mogla nahraniti od primarnih i sekundarnih budžetskih priliva vanrednog dohotka kažnjavajući pogančere i njihove haram poslove.
Njima njihov posao,nama naš posao.
Bog Silni sve vidi zna.
Po pravdi presuđuje.
Teška je kazna njegova.
To se odnosi na sve one koji zlo Bosni misle, pljačkaju je, dijele, otimaju i ne rade svoj posao kako treba.
Teško vama i teško. Nekima i najteže.
Iskreno predavanje Bogu Jedinom, skrušenoj molitvi ,časnim riječima Kur'ana i vjerovanje tumaču tih riječi , Božjem poslaniku Muhameda A.s. to je sve što želi pravi Bosanski musliman. I šansu da radi i bude čovjek dostojan svojih molitvi i Boga Silnoga.
Onima u Bosni koji nisu muslimani Bogom Mudrim (Kur'anom) i Ustavom BiH, je zagarantovano slobodbno ispovjedanje vjere po njihovim svetim knjigama.
Svako vjerovanje mimo ovoga je hula na Boga Milostivog.
Ko je taj, čime je, da prostiš , taj neko zaslužio da se njegovo tumačenje poredi ili stavlja ispred Allahove riječi ,Kur'ana ili Sunneta Muhameda A.s.
Odakle bilo kome pravo da frakcionaška/sektaška tumačenje uvodi i natura bilo kome, a pogotovo nama u Bosni?
Nama koji nemamo ni genetskih, kulturoloških,jezičkih ili bilo kakvi drugih zajedničkih poveznica sa neznabožačkim hanefijcima ne treba njihovo nevjerovanje.
Odakle bilo kome pravo da u Bosnu zove Talibane,mudžahedine,ISIS i druge hanefijske zlotvore.
Bosancima ne trebaju njihovi zločini ,droge i monstruoznost.
Mi hoćemo samo mir/ selam Božiji.
Bosna je jedinstvena, samostalna, divna i neponovljiva.
„Islamska zajednica“ hoće da isporuči Bosnu u blato i mržnju Hanefijaca :talibana,turaka,iračana i ISIS-a .
To raditi je hula na Boga Milosrdnog.
Nemojte se pravdati sa riječima to stanje smo zatekli (od turaka) i mi ga samo slijedimo.
Ne vrijedi ni opravdanje mi slijedimo učenje pravaca/sekte/frakcije za koje smatramo da je ispravno.
Odluka o tome šta je pravo i ispravno tumačenje je donešena prije pravaca ili sekti.
Presuudu je donio Časni Kur'an.
I u džahilijetu su bezbožnički odličnici i vrači (sveštena lica) govorili :
„Zatekli smo naše očeve i pretke u našem vjerovanju i mi ne smatramo da je to išta loše.“
I ebu Leheb, otac zla i plamena je tako govorio.
Pa ih je snašlo to što ih je snašlo. A to nije ništa dobro.
Mi želimo da pripadamo samo Božjem užetu, a ono je najljepše, najčvrće i jedino ispravno.Mi se samu u Boga pouzdajemo,on je naš jedini Učitelj i Zaštitnik. Mimo Njega nama ne treba niko.
Vi koji ste se pocijepali u vjeri , idite svaki svome ocu Abu-u i njegovom učenju. I Abu Leheb je bio otac i imao svoja nauk, pa crk'o k'o hajvan.
Pa vi vidite šta vam je raditi.
Tema je već načeta.
„Teško nevjernicima od žestoke kazne!
onima koji daju prednost ovozemnom
životu nad budućim svijetom i dovraćaju
od Allahova puta i žele ga iskriviti.
Takvi su u dalekoj zabludi.“
( Kur'an , 14.poglavlje Ibrahim ajet 2./dio/ i 3.)
Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03
Autor
Hajro Šabanadžović
Grm Žutih ruža Oblaci nad modrom rijekom
Zimski osvit Usamljeno klizalište na jezeru
Čedno srce Ranjeno srce
Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02
Autor
Hajro Šabanadžović
Čudoređe Svijet krugova
Pejsažna kvaratura krugova Svijet boja
Razigrani vrt Iskričava čednost