UH!
I opet UH!
Terra sve više ponire pod teretom narazuma humanoida i njihovih činjenja i nečinjenja.Kriza morala i religije ,blago rečeno , olovno sivom težinom boji današnjicu, škropeći je krvlju i mogućom apokalipsom.Pučanstvo nijemi na sve šta se dešava i ne reaguje.Kao da su im sasječena krila slobode i ljubavi.Zaboravili su ljepotu i savršenstvo Božijeg stvaranja ,milosati i ljubavi.
Yossemin nije!Ona otvoreno,beskompromisnu negira beznadežnost današnjice i kistom upire u sve ono što je tišti, ali na sebi svojstven način.Ne polemiše,niti se svađa.Jednostavno ignoriše sve što je ružno , zlo i gnusno , sve što unižava savršenstvo Božijeg stvaranja i dostojanstvo Njegovog miljenika i odabranika na zemlji;vjerovatno i u Univerzumu.
Njen odgovor na jad i bijedu savremenog trenutka je ljepota, sklad, iskričavost, savršena iznijansiranost boja i misli, filigranska izbrušenost i usklađenost detalja – do savršenstva.Istančani i vrlo ritmični ,skoro muzikalni kolorit koji ostavlja bez daha,je okvirni ram za stvaranje besprijekornih kompozicija.
Njene slike su jasne, izričite , ubjedljive i autoritativne, nadasve autentične i ne obaziru se na moguće kritike i eventualne nesuglasice, ili negodovanja.Ona je sva uronjena u onostrano a tako blisko ljudskim osjetilima, novo a mistično ,u beskraj i nježnost ,u harmoniju i ljepotu.
Čitavo njeno biće je okrenuto ljepoti, univerzumu i prirodi ,u savršenoj simbiozi ljubavi , boja i prostora. Njeno traganje za što jednostavnijim izrazom koji će oslikati ono što se riječima ne može kazati ,niti umom pojmiti, traje bez prestanka.
Stilsko tehničke postulate koje omogućavaju oblikovanje beskonačnosti svijetova sasvim su u skladu sa vrlo visokim estetskim premisama i standardima koje Yossamin kao iskonsku datost nosi u sebi.
Vrlo kritički,ponekad subjektivistički pristup realnom svijetu nimalo ne zamagljuje njenu umjetničku objektivnost u stvaranju novih svijetova; krojenih po Božijem naumu i čovjekovoj mjeri.Čini se da Ona poimanje sadašnjih svijetova u svojoj zbilji lomi na parčiće , od njih izdvaja simbole i krhke niti . Simbole pretvara u djeliće potrebne za stvaranje novog niza fragmenata i sekvenici na čijim će temeljima , nizanjem i umnožavanjem nastati novi univerzumi.Nitima povezuje i popunjava sve moguće pukotine.
Zbunjuje lakoća skoro filmskog reproduciranja sekvenci , istovjetnog umjetničkog i estetskog senzibiliteta i njihovo postupno i harmonično , skoro pripovjedno interpoliranje u nedjeljivu cjelokupnost kompozicije kojom hoće da prezentira ono što promatrač obično ne može sebi da predoči.
Kada se kaže beskonačnost / beskraj – pomisli se na nešto što se ne može obuhvatiti jednom slikom, jednom vizijom , matematičkom formulom, jednokratnim opisom ili pogledom.Kada Yosamin prezentira svoju beskonačnost /beskraj, pomislite kako se sve može lako shvatiti i prikazati ako se slijede zamisli i naputci savršenog Božanskog djela uhvaćenog okom i kistom izuzetno nadarene umjetnice.
Yossaminin „ Beskraj „ je u stvari djelić beskonačnog univerzuma koji je ona pretočila u jedan jedini kadar ,u veoma složenom ali savršenom nizu prelijepih sekvenci koje se ponavljaju i nikada ne prestaju da se nižu.Od , na momente crne , pa tamne , do skoro bijele ljubičaste boje iznijansirano obzorje nosi tišinu i blagi , ali metodični šum zviježđa. Te svjetlosne refleksije koje se smjenjuju daju dubinu koja se se širi i nestaje tamo negdje iza slike.
Ili to nije to!?Možda je to samo privid kojim Yossamin pokušava da prikrije svoju ljubav prema Zemlji , i signalizira da ne odustaje tako lako od njenih ljepota.
Možda je „Beskraj“ djelić njenog prelijepog mora, mora vječnog,mora Jadranskog,gledanog sa nekog kavala,podno maslina.
Noć je vječnim zvježđem posuta. More blistavo i treperavo , u svojoj kristalnoj čaroliji tiho šumi , možda neveru ili jug ispod zviježđa, ljepote nebeske sprema.A otočje, u tihoj noći prepunoj iskrica, boja i spokoja ,sni mirnim snom, dok Milost univerzuma nad njim bdi.
U donjem desnom uglu nasuprot nekog otoka (Čiovo?) ,možda poluotoka (Marjan?) nedostaje samo jedan vitki jedrenjak ,možda gajeta ili bracera ,srebrenkasto ljubičaste ili bijele boje sa dva treperava jedra i kormilom u ruci prelijepe žene , tek toliko da se osjeti svježina i iskonski mir tihe jadranske noći.
Sada za trenutak ostavimo snove o moru , gajeti i pogledajmo sliku u njenom izvornom značenju.Jednostavno, posmatrač ima osjećaj da se iza slijedećeg zatona, iza slijedećeg morskog prostranstva, iza slijedeće maglice ili zviježđa naslućuje i izvire novi niz neizrecivo lijepih sekvenci koje grade beskonačnost.
Tehnika stvaranje iluzije beskraja ,kombinovanjem nijansi „hladnih“ boja : ljubičaste i plave, pa čak i zelene , koje su u biti vrlo statične , i njihove pretvorbe u toplinu , iskričavost , promjenjivost , dinamiku i reverzibilnost „foto“ sekvenci koje tvore i vode sliku u krajnju jednostavnost , je dovedena do savršenstva,raspršivanjem beskončnog niza sićušnih zlatnih iskrica koje sjene „oblake“ zvijezdica i zviježđa.
Odjednom , kada dođete do daha ,shvatite da beskonačnost dobija jasne obrise. To je univerzum , koji se u stvarnosti ne može pojmiti,ali u Yosseminoj slici on je jasno definisan.
Kao što vidite , Yossemin ne gubi vrijeme u lamentiranju nad realnim svijetom.Za nju je on nepodnošljiv i bolan.Ona ga je morala srušiti,odbaciti , poderati na parčice i stvoriti svoj idealni svijet , a koji u svojoj nadnaravnoj jednostavnosti i savršenstvu nema ni jedne jedine pukotine , ni najmanje greške.
Ono što posebno fascinira je to što se estetske vrijednosti ne utiskuju direktno i konkretno,već se indirektno ,povezanim nizom utisaka i otisaka evociraju u oku posmatrača . To je čitav jedan koloplet simbola i sekvenci koji bljesnu kao jedinstvena slika , ponovo sastavljenog , prelijepog, gotovo idealnog svijeta , koji persistira tamo negdje u Beskraju .
Činilo nam se da smo vidjeli sve ono najbolje što je likovna umjetnost mogla dati , ali pred opusom beskonačnosti čudesne Yossemin ( i drugih djela sa kojim ćemo vas neki potonji put upoznati) , shvatimo da je ona jedna od začetnika/ca nove ere u slikarstvu , koju ćemo nazvati apstraktni impresionizam sa natruhama ličnih ekspresija.
Nismo vidovnjaci , ali znamo , još mnogo čudesnih i nestvarnih slike beskraja ,Mora Jadranskog i jedrenjaka, i drugih čarobnih nizova , svjetova i cvjetova će nenadano isplivati na pozornicu likovne umjetnosti.
