Autor
Hajro Šabanadžović
Noć Svijet maglica
Ona pod velovima plava Bebica
Potok žuti Proljeće
Nježno tkanje ljubavi Plavetni đardin
Ribe 1. Ribe
Ples mjeseca i vala Ostrvo ljubavi
Rose 1. Ruža 2.
Ruža 2. plavetnilo Ruže i suze
Iz zbirke – Ja ljublju vas , navsegda
A da si se prikrala
jastuk moj oslušnula
istinu bi saznala
i meni hudom sebe dala
opraštam rađanju svom
plakati ne mogu ni bojama
i kada ona odlazi
ostavljajući mi mirise
svoga cvijeća prekrasnog
a držah ga u đardinu
obljubljenog ljubavlju i snima
sjećanja se roje
čudesne svijetove boje
tako nekako
sneno a lako
ja Svjetlost sanjam
ljubav moju
od jasmina nježnih
i nestašnih vala plavih
satkanu u moru tuge
i sleđenom srcu mome
Rađanje
Boje
Ljubav
Centofilije
Nestašni val
More more
Sleđeni vodopad
Svako malo spotaknu nas sjećanja koja vode ljepotama stare nam Majke Jugoslavije.
Nije bitno , privid ili ne ; voljelo se i družilo.
Život se slavio.
Pjevalo i tugovalo.
Svi smo bili isti.
Napopravljivi romantičari.
Zaljubljeni u ljubav.
Ljubav je značila: Prelijepe žene , mirisni đardini , vino pija nano Sarajlije i sevdah.
Nismo marili za bilo šta drugo. Nismo imali vremena.
Odakle ti vrijeme frajeru.ba.
Trebalo je sve to posložiti i osvojiti.
A bome i često odbolovati.
Lijeka je bilo.
Snovi i nova ljubav .
Joj , mamo mamice …
A bilo nam je lipo.
A bilo je milina.
Joj meraka u večeri rane.
Ceven fesić u dragana moga , joj nano nanice…
Negdje pri vrhu nosilaca derta i sevdaha je bio Toma Zdravković.
Pa poslušajte neke bisere iz njegove prekrasne niske.
Ima tu za svakog po nešto.
Grlice mile , ako vas neka pjesma gane nismo mi krivi , naša ljubav je.
Ostala je samo uspomena
Ispod palme na obali mora
rastaju se dvoje sa suzama
vec je zora pocela da rudi
ona place, on je nezno ljubi
Ref.
Ona place, on je nezno ljubi
za njih dvoje vise srece nema
od sutra ce samo jedno leto
da ostane samo uspomena
Tu na pesku pocela je ljubav
samo more pricu zna o njima
do juce su oni srecni bili
sad su samo suze u ocima
Dotak'o sam dno zivota i pakao i ponore
ali ti mi dusu uze prokleti zenski stvore
pa zbog tebe nemam mira
u snovima ni na javi
Refren 2x
Kako da te muko moja
kako da te tugo moja
kako da te srce moje
za trenutak zaboravi
Duboko je, daleko je ja osetih svu gorcinu
dotak'o sam dno zivota
sad verujem u sudbinu
ali tebe vise nema u snovima ni na javi
Refren 2x
Sibali su moju dusu i orkani i tornada
ali ti mi dusu uze prokleta zeno mlada
pa zbog tebe nemam mira
u snovima ni na javi
Refren 2x
Umoran sam od života
Umoran sam od zivota, umoran sam od kafana
umorno je srce moje, umorno
jer na njemu lezi rana, dugo vec
stare rane iz mladosti, sto su ostale
Refren
Zatvorite sve kafane nek se moja dusa smiri
da zalecim srcu rane, sto me bole
da ne slusam violinu niti onu pesmu njenu
sto je nekad meni pevala
Hej kafano, muko
hej zivote, moja tugo
Hej kafano, muko
hej zivote, moja tugo
Necu svama da se druzim hej pijane moje noci
idite od mene sada cigani
neka ona drugom peva, kao pre
neka drugi o njoj sneva kao nekad ja
Refren
Crno vino crne oči
Daj mi da pijem
nocas tugo
nepitaj gdje sam
i skim bio
nali mi samo
crnog vina
odavno nisam
pijan bio
Ref. 2x
Crno vino
Crne oci
sve je crno
oko mene
tek ponekad
njene oci
u plamenu
zatrepere
Oprosti tugo
same teku
te suze sto sam
dugo krio
nepitaj sta se
sa mnom zbilo
nepitaj skim sam
nocas bio
Ref. 2x
Crno vino
Crne oci
sve je crno
oko mene
tek ponekad
njene oci
u plamenu
zatrepere

Negdje između sna i jave
Njen univerzum
Nježnost i more tuge
Slike i prevod – Hajro bleki
*
Odjaroum / Dođi domu svom
Սրտանց արի, քո սերն եմ էս հյուրընկալ օջախում,
Ազնիվ սրտի հուր սիրո, հիշատակ կա օջախում։
Մի՞թե սիրտը մութ է քո, չէ՞ որ դու իմ աստղն ես,
Անհուն երկնի շողն առած, կենաց սիրտ կա օջախում։
Դե արի շորորա,
Տաղ ասեմ նազերիդ,
Օջախս տխուր է առանց քեզ, նազելի,
Ախ, աչքս քո ճամփին խամրում է, ի՞նչ անեմ,
Ախ, սիրտս կարոտից մարվում է, ի՞նչ անեմ։
Լեռնական է իմ հոգին, աստղերի հետ կխոսի,
Մոտ և հեռու ոլորուն, ճամփեքի հետ կխոսի,
Հոգուս հավքը միշտ քեզ հետ՝ երազի մեջ կխոսի,
Քո հուր սիրուց չմարող վառ կրակ կա օջախում։
Ինչքան էլ որ խիստ լինի ձյուն-ձմեռը էս տարվա,
Ինչքան էլ որ ուշ բացվեն ճամփաները գարունքվա,
Կրակները սրտերի չեն մարի, չեն մոխրանա,
Ինչպես կրակ մի անմար, վառ կմնա օջախում։
Արագիլը գարունքին գալիս, գտնում է բույնը,
Հազար շյուղեր նա բերում, նորոգում է իր բույնը,
Աշոտ, դու էլ էս գիշեր կառնես աչքերիդ քունը,
Թե սիրածդ սրտաբաց գա ու մնա օջախում։
Dođi kući
Dođi kući Mili , volim te toplom dušom svojom
Iskrenog srca sjajem ljubavi , sjećanja se vraćaju
Da li ti srce treperi jer ti si zvijezda moja
Nebom bez dna mjesec podigao zdravicu , moje srce je sa tobom
Hajde dođi meni mili , domu svom
pjevaću ti pjesme
Usamljena sam bez tebe Mili , moj dom je tužan
Oh , moje oči na cestama tuguju , šta da činim?
Oh, moje srce žudi za dodirima,šta da činim?
Planino moje duše , govoriću do zvijezda
Blizu ili daleko , zavojitim cestama govoriću
U dubokim čežnjama uvijek sa tobom, govorim u snu
To je vatra što gori svijetlim sjajem tvoje neiscrpne ljubavi
Bez obzira koliko je teška snježna zima , ove godine
Bez obzira koliko je kasno na blatnjavim proljetnim cestama
Požari srca ne blijede , ne gase se
Ako se plam vatre stiša , svjetla su ti uvijek upaljena
Roda proljećem dolazi , pronalazi gnijezdo
Donosi tisuće grančica , popravlja svoje gnijezdo
Ljubavi dođi mi, odmori mi oči umorne , u domu mom
Želim da mi milošću dođeš i ostaneš zauvijek
/ Blentovija nije došla , garant! - opaska prevodioca /
Iz Zbirke – Ja ljublju vas, navsegda
Autor
Hajro Šabanadžović
Sanjar
Njena ljubav je kao modrozelena rijeka
Ljetna ljubav
Uzburkano podvečerje
Rijeka vjernosti
Muzika stara
Kad me zbrkana tuga u srebreno čelo strefi
sjetim se tihih podmoskovskih vječeri
jednog davnog zaljubljenog ljeta
kada osviti i sutoni bjehu jedno
blagorodni nijemi svjedoci
očaja bez mnogo riječi
znadoh tada reći samo
djevuška ja ljublju vas
i dala mi da je ljubim
i još štošta
u tami
samo naših
podmoskovskih večeri
u trošnom Kaštelu bez sna
kraj kristalne rijeke valima zakletve
smejala se srcem čednim
dizala obrve tugom
uzvraćala nadom
navsegda
uh
iskrom bez povratka
usudom čelične zavjese
silom razdvojiše to
neizbrisivo i djetinje
ja ljublju vas
navsegda
i evo
cio život poslije
u krhkom srcu mome
još uvijek plešu
i djevuška i rijeka
anđeoskom ljepotom
sjaje
muziku
ljubav
kao eho
kao san
prelijepog života
zauvik okovanog
rijekom vjernosti
moja snena duša
još uvik
drhtavo rumori
u podmoskovlju
u nezaboravu
taj prelijepi san
iskovan u jecaju
u boli
plavetnog neba
talasa beskraja krik
ja ljublju vas Asja
djevuško moja
ljepoto mila
navsegda
Curi od jutros od četiri-pet,
rešilo nebo da potopi svet.
Nad gradom danima vise iste kulise.
Poliva kiša al to joj je zanat,
ma sve mi je ravno k o severni Banat,
manje više, i sa kišom i bez kiše.
Vreme se vuče k o teretni voz,
gde li večeras da pomolim nos?
Klasika: “Konobar, un cafe macchiatto”. Pa da.
Prolazi vreme, al to mu je manir,
i sve je to plitko k o plekani tanjir.
Izeš sliku, nigde jedra na vidiku.
O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.
Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, čudo moje.
Veče se klati k o prezreli klip,
teška vremena, a ja težak tip
– gravitacija začas uzima svoje.
Slab sam ja igrač za subotnje gužve,
al shvatam pomalo te pokretne spužve:
neko pijan lakše život odrobija.
O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.
Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje.
Sustajem, odustajem, pritiska me kao pegla.
Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo legla.
Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla.
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla.
O, daj okreni…
sustajem, odustajem…
taj ringišpil u mojoj glavi…
Kad se svo to vrime istopi
ka i hostija pod jezikom
kad mi samo ura ostane
pomirena bicu sa sobom
Prvi koraci su najtezi
posle idu sami od sebe
s kamenjen i s cvicen isto je
naucis se odat’ s oboje
Ni rici nikome ne dugujem
i u svit cista srca putujem
i na kraju, sve to sta nam ostane
su lipe godine
Ni rici nikome ne dugujem
i mirna svaku uru svetkujem
sada znam da sve sta triba samo je
gutljaj duse i kap vode
razumim sve, ali ne razumim jude
Prvi koraci su najtezi
posle idu sami od sebe
s kamenjen i s cvicen isto je
naucis se odat’ s oboje
Ni rici nikome ne dugujem
i u svit cista srca putujem
i na kraju, sve to sta nam ostane
su lipe godine
Ni rici nikome ne dugujem
i mirna svaku uru svetkujem
sada znam da sve sta triba samo je
g utljaj duse i kap vode
razumim sve, ali ne razumim jude
.
Joj, ljudi da ne vjerujete !
Kakvih smo se novogodišnjih fora nakačili?
Ma ljudi časni i nečasni ne morate nam vjerovati ali ovi 3. Januar / Sječanj je treći dan 2026.
Koje li koincidencije!
Šta su do sada radili teoretičari zavjera. Kako ovaj sumnjivi detalj nisu primjetili.
I još nešto . Pada u Subotu. merete milsit , reći dan pada u subotu , a a tek je produženi vikend. Koje li nevjerovatnoće? Za zabezeknutost koliko slučajnosti. Da samo znate koliko je trećih janura odabralo Subotu za svoju bazu. Oli neki drugi dan u tjednu. A ovi treći zapo u baksuzni dan , kako tupe neuki hadumi. Njima je svaki dan baksuzan. Nakrivo rođeni. Đe će ba dan koji se rimuje sa ljepota biti nesretan. Ono mere , ali samo onima koji ne znaju šta znači ljubav.
Ne možete zamisliti šta je ova godina naumila. Postaje sve sumnjivija . Otklanja vam dan viška.
Još ako bude pado snijeg , ili još bolje bude ne padao, to bi tek bilo vrh mraka. To bi bio znak da će ova godina biti berićetna.Ono narvski , kako kome.Ko je bliži izvoru love, njemu je stoprocentno lakše prigrabiti paklensko gorivo.
A ako snijeg padne, službe za čišćenje neće biti spremne kao ni prethodnih trećih januara.
Pa , recimo ako se do kraja godine stvarno zbude 362 dana , to će biti katastrofično. Opšta teorija zavjere. Odakle pučanstvu svake godine lova za isti broj dana. Zato fer godine svake godine povlače sa scene mnogo pučanstva da bi ostali imali više šansi za preživljavanje.
Saznaćemo tokom dana , abakus nam se pokvario, a kompjuteru crkle baterije, ne možemo izračunati. Kanafu ispucali da stavimo lance na gojzerice. Probali na prste nešto nam se računica ne slaže. Nekad nemamo dovoljno prstiju, pođeđe ih ima viška. Sve zavisi u šta ih turamo.Recimo u neko tijesto ili tome nečem nalik..
Sve kontamo da nam neko nije podvalio prestupnu .
Ma ne godinu, nisu godine naivne da ih neko može podvaljivati.
Mislimo na prestupne demokratije.
Eto recvimo u Banja Luci je udruženi zločinački poduhvat da se vrati Dodik/Cvijenović demokratija tipa Nikolaj/Elena Čaušesku ili pak Pinoče. Ali to nije tematika 3. Januara . To je tematika gušenja, silovanja, hapšenja i ubijanja vlastitog naroda. One nevlastiti su davno istrebljeni.
Ne mre se disat od trgolavate nacionalističke fukare.
Nemamo mi ništa sa pljačkašima , peremo ruke.
A onda se jednim strahom veže drugi.
Vanjski faktor.
Uvaliće nam imbecili zemlju ravnu kao plohu, a nećemo ni osjetiti.
Pa onda vanzemaljci nam prijete invazijom.
Ko da nam naših pržunastih vanzemaljaca , koji nam na suho deru kožu, nije dosta.
Poslije toga će nam cijelu godinu prodavati bubrežnjake , da Bosna nije Bosna , oliti Bosanskanego je kroatjanska, srbaljska i turska.
Sa ovom ,potonjom kretenskom bedastoćom ćemo lako.
Samo im kažemo idite u hrvacku, srbljansku i osmanlijsku prćiju pa tamo budite šta želite.
Možete biti ” građani “drugog i trećeg reda.
U Bosni zemlji Božije milosti rezervisana privremena prebivališta, samo za građane bosanskog roda – za BOSANCE, Bogu mile ljude i ljude dobre volje-
I vi nama ne vjerujete da je sve to za nevjerovati.
Vrlo neljucki.
Što bi poete rekle:
-Mač ima dvije oštrice kada đavo dođe po svoje.
U prevodu:
-Časni ljudi izvrše harikiri, pogan se pravi da ne zna da wu pogan i fukara, i narod ih otpuše ili ih neminovnost vodi u pržun.
Iz arhive
Salvador Dalije i posthumno ovjekovječio glupost mase , kako je to i za života radio. Vjerovatno se sada u grobu gromoglasno cereka. Normalno , ako mu to dozvoljava slobodno vrijeme koje provodi u društvu sa Franciskom Frankom, Adolfom Hitlerom i Benitom Musolinijem
Glupost mase je obrnuto proporcionalna inteligenciji pojedinca je stari mahalski aforizam, sa dubokom i istinitom satirično filozofskim konotacijom.
Nemamo mi problema sa Dalijem i njegovom umjetnošću.To je zapisano u leksikonima , enciklopedijima i drugim historijskim spisima.
Dali je samo jedam vrlo mali ospkurni čovjek , koji je svojim kontraverzama činio sve da svoj ego stavi u prvi plan.
„ Svakog jutra kada se probudim, najveću radost mi pričinjava spoznaja da sam: Salvador Dalí .“
I masa je to klimakterično pušila, iako je čitavog života prezirao masu i običan , prost puk.
Dali je :
Čovjek kome je jedino bilo stalo do samog sebe.
Čovjek koji bio na strani fašista i monarhista , i otvoreno se divio i ulizivao monstruoznom diktatoru Franka, kada je čitav slobodarski svijet bio na strani španskih revolucionara.
Čovjek velika kukavica i izdajica koji je ostavio prijatelje i domoljube da se bore protiv svosvjetskog fašističkog zla.
Čovjek kome su se gadile ideje španskih revolucionara o slobodi i jednakosti svih ljudi.
Čovjek koji je pobjegao iz Španije kada je počeo građanski rat i nastanio se u blagodetima Pariza.
Čovjek koji je pobjegao iz Pariza u Holivud , kada su Nijemci umarširali u Francusku.
Čovjek kojeg je Orwell kritizirao da je “pobjegao kao štakor čim je Francuska bila u opasnosti.” Dodajući sljedeći komentar:
„Kada se približava europski rat, on ima samo jednu preokupaciju: kako naći mjesto s dobrom kuhinjom, a iz kojeg može brzo pobjeći ako se opasnost previše približi.”
Čovjek koji je za šaku dolara Amerikancima prodao svog najboljeg prijatelja i dugogodišnjeg saradnika Luisa Bunjela.
Čovjek koji se preoteo ženu svome nadrealističkom uzoru pjesniku Polu Elijaru .
Najednostavnije :
Dali je čovjek savitljive kičme koji je radi ličnog probitka i slave duvao u tikvu sa bilo kim i gazio preko leševa.
I sada ukrajem druge decenije 21. vijeka dolazimo do masovne nerazumne ekstaze.
Pojava španska serija La Casa de Papel ( u prevodu Kuća od papira) je prošla nako i nako, uzlazno stagnirajuće.
Svjetsku promociju preuzela je Netflix, Inc. Američki pretplatnički striming servis i produkcijska kompanija. Kada je Netfliks počela producirati i postavljati na svoje mreže La Casa de Papel zaraza se počela širiti svijetom.
Koje li neukosti i bedastoeće :
Pljačkaši koji se skrivaju iza crvenih maski ( i odjeće ) sa likom španskog umetnika nadrealizma, Salvadora Dalija , baš i nije neka mudrost i problem.
I „Vrisak „ je imao svoju šaljivo monstruoznu masku .
Čitamo:
„U pripremi je još jedan ples na temu iz popularne serije “La Casa de Papel“ (Money Heist).
Crvene kapuljače i maske sa likom Salvadora Dalija postale su simbol bunta, revolta i otpora širom svijeta. Kada se tome doda partizanska pjesma “Bella Ciao” – kreće najezda adrenalina, budi se masovno nezadovoljstvo života u podijeljenoj stvarnosti, svijetu dvostrukih aršina i istina koje uvijek imaju dva kraja, a običan čovjek uvijek izvlači deblji…“
Međutim , predstavljati i slaviti Dalija kao protivnika modernog kapitalističkog društva i nekakvog antiheroja kao „ simbola bunta, revolta i otpora širom svijeta „ je blago rečeno licemjerno ispiranje mozga širokih masa.
Nije nam jasno kako degutantno i morbidno poigravanje sa umom pučanstva širom prolazi nijemo , bez ijedne trunčice protivljenja., bunta ili barem nelagode.
Spajiti crvenu boju i partizansku pjesmu “Bella Ciao” sa likom degutantnog i krajnje nehumanog fašiste Salvadora Dalija i izazivati euforuiju tim nespojivim glupostima je znak fašističkog slijepila , umjentičkog i etičkog neukusa , ali i moralnog morbiditeta sveukupnog političkog i sociološkog posrnuća današnjice.
A prihvatanje tog izazova izaziva veliku sumnju u razum, znanje , obrazovanje i inteligenciju zavedenih širokih masa.