Daily Archives: 28. Januara 2026.

No comments

Galerija Zamak Yossamin II

  By Galerija Zamak Yossamin, Galerije

**

Iz Dnevnika i Galerije autorice Yossemin V.

**

Beskonačnost
Cvijetni svod

Raspsjevani leptir

**

Tobom u mislima






prolića svakog, još dok san bija mal





bra san ti cviće,





penja se na najvišu liticu





dobavit ono šta na vr stine 





cvita i nije me





bilo straj





 










stavija bi ti svaki dan





ispri vrata





drugu kitu cvića





pa bi se sakrija





i s ponistre milo gleda





kako se sliglaš uzet





moje jubavi





dare





 















mislija san  resteš za me





ja bidan





i pazija da prolazin ulicon





kad tebe nema,





jer me bija straj da se ne spetljan





da ćeš vidit na meni koliko te volin





a volija san





više nego žedna zemja vodu





gori uvr gomila di sunce najjače zviždi





 










letile su  godine na ponistri di san te gleda





kako rasteš





smantan i smušen dok mater ne bi rekla





„ajde Ive više ča s te ponistre,





ma šta čučiš više na njoj…”





 










a Ive bi najradije





gleda doli u te





di robu pereš i na špage višaš





 





činilo mi se





nekad





da i ti mene milo pogledaš,





a ondaje cili svit bija moj





pa bi pivajuć iša s mašklinon i motikon





a na te mislija





 










puno san te godina





s te ponistre gleda,





a i ti mene sve češće odozdala





pogledavala i





sve je bilo lipo





ka u nekoj priči





punoj ljubavi





  










a





onda san te pita,





ma tvoji me nisu tili





radi skandeli s mojin čačon





a





ja san ti živ umra, taj dan





i više se nikad naliticu





više kuće nisan popeja cviće ubrat,





nisan moga





 










i





sad sidin u konobi,





gledan





kad ćeš banit ceston s ono tvoje dvoje dice





šta drugi jin je čača,





a ja bi život da,





da san ja





pa se vratin u ono vrime





kad si robu prala





na  špage višala da se suši,





a mene skrivečki milo





pogledavala





a cili svit je bija moj,





 










pa pijen





uz mašklin, motiku





s tovaron





polako uzbrdo





i tobon





u mislima

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Omar Hajam – Rubaije 106 i 112
			

						

				  By     Magazin, Umjetnost   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


 


 


Čovjek i svijet


 


106.


Niko nije zavirio, otkad ovaj svijet posta,


Za sudbine zastor, mada kušalo je ljudi dosta.


Sedamdeset i dva ljeta ja danju i noću razmišljah.


Ali ništa ne doznadoh, neriješena tajna osta!


 


112.


Kakve nosi događaje ova noć – ne pitaj,


Za sve ono što dolazi pa će proć – ne ptaj.


Ti ovaj čas upotrijebi kao dobru zgodu:


Što je prošlo ne spominji, što će doć – ne pitaj!


 


 


 


 

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Simon & Gurfunkel – Sound of Silence /   Lyrics – Prevod na Bosanski
			

						

				  By     Muzika   			

			
		
		

			  
						
												

						













Sound of Silence


 


Hello, darkness, my old friend


I’ve come to talk with you again


Because a vision softly creeping


Left its seeds while I was sleeping


And the vision


That was planted in my brain


Still remains


Within the sound of silence


 


In restless dreams I walked alone


Narrow streets of cobblestone


Beneath the halo of a street lamp


I turned my collar to the cold and damp


When my eyes were stabbed


By the flash of a neon light


That split the night


And touched the sound of silence


 


And in the naked light I saw


Ten thousand people, maybe more


People talking without speaking


People hearing without listening


People writing songs that voices never share…


And no one dared


Disturb the sound of silence.


 


“Fools,” said I, “you do not know


Silence like a cancer grows.”


“Hear my words that I might teach you,


Take my arms that I might reach you.”


But my words like silent raindrops fell,


And echoed in the wells of silence.


 


And the people bowed and prayed


To the neon god they made.


And the sign flashed out its warning


In the words that it was forming.


And the signs said: “The words of the prophets


Are written on the subway walls


And tenement halls,


And whisper’d in the sound of silence.”


 


Zvuk tišine


 


Zdravo, moja  tamo,stari prijatelju


Dolazim opet sa tobom popričati


Jer je viđenje, blago užasavajuce


Ostavilo svoju klicu dok sam spavao


I viđenje


Koje je usađeno u moj mozak


Ostaje i dalje


U zvuku tisine


 


Hodim  nemirnim snovima


Uske ulice popločane kamenom


Ispod bljeska ulične lampe


Preokrenuo sam kragnu od hladnće i vlage


Kada su mi oči probodene


Sa bljeskom neonskog svijetla


Koje je presjeklo noć


I dodirnulo zvuk tisine


 


U golom svijetlu vidjeh


Deset tisuća ljudi, možda više


Bez razgovora ljudi pričaju


Bez slušanja ljudi čuju


Ljudi pjesme pišu koje glasove nikada ne dijele


I nitko se ne usudi


Remetiti zvuk tišine


 


“Budale,” rekoh,”vi ne znate


Tišina  kao rak raste,


Poslušajte moje riječi možda naučite


Primite moje ruke i možda dosegnete moju moć


Ali moje riječi,nalik tihim kišnim kapima padaju


I odjekuju zdencima tišine


 


I ljudi  se klanjaju i mole


Neonskom Bogu kojeg stvore


I znak je iskrio  upozorenje


U riječima koje je tvorio


A znaci su rekli:”Riječi proroka


Su ispisane na zidovima podzemnih zeljeznica


hodnicima zgrada


I šaputane u zvuku tisine.”


,