Ah, tamo gdje sam, tamo gdje prolazim, tamo gdje nisam
i ne prolazim,
nezasitna običnost svih lica!
Nepodnošljiva tjeskoba od ljudi!
Nepromjenljiv umor gledati i slušati!
(Nekadašnji žubor osobnih potočića, mojeg drveća.)
Htio bih izbljuvati sve viđeno samo poradi mučnine što
sam vidio,
želudac duše digao se zbog toga što postojim…
Fernando Pessoa – Ah, tamo gdje sam
Bookmark the permalink.