U kantunu male kale
skršenih djetinjh srdaca
ljubav se skupila i plače
izbora nema
umrijetiu mora
dvoje malenih okrenuli joj leđa
i u nerazmu svome
ponos podigli do neba
most razdora izgradili
ni jedno ubavo siroto da popusti
ne vide u slijepoći uma
i nabijeđene nevere
da krvarim i polovim se
u ime nevinosti njine