Bleki – Moj Anđeo

 

Sretoh  čudesnu plavetnog sjaja ženu

svjetlošću dobrote obasjanu

bez imalo straha

pomislih

Anđeo

moj

 

zaboravih

usud

nježnosti slutnje

me more

ko svjetlost u tunelu

možda ne odim ća

već odletim srcu njenom

jedinom domu duše svoje