Bleki – Zlatni ključ

 

Putem hodim
razigran razigran
mjesec mi se smješi
srebrenim kristalima obasjan
veče miriše na nas
prelijepa od snenosti tvoje
mjesec veče i ja
mislimo na tebe
dušo moja dušo moja
tobom nasmijani
vidimo da  rasplićeš kose
čežnju da nam šalješ
ko će od nas srce da ti  krade

magla nam se ispriječila
kako doći do čardaka
srca tvog srca tvog
zlatni ključ  ja ti nosim
u srcu svom srcu svom
a se ljubav  njime  zove
pa je evo tebi vjetrom šaljem
da otključaš dvore tvoje
da me čeka da me čeka
duša mila duša tvoje
da ti dođem da ti dođem
da te ljubim da te grlim
nestašluke da ti kradem
razgovore da mi daješ
srca tvog srca mog

 










											
Bookmark the permalink.

Komentariši