Čupavi stvor, bez nogu,
Ali vanrednog trka!
Lice mu od velura,
A boja lica mrka.
Katkad u travi bude!
Na grani, katkada,
S koje, u pliš obučen,
Na prolaznika pada!
Sve to u ljeto. Al kad Vjetar
Puk Šumski uznemiri –
U damastni se stan zaključa –
U Svili se šepiri!
Onda, izroni sproljeća,
Finiji od gospoje!
Na ramenima krila mu,
Jedva prepoznaš ko je!
Zovu ga Gusjenica!
I ja! No ko sam to ja
Da divnu tajnu Leptira
Iskažu usta moja?