Zapadni genetičari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrđuju i genetske analize posljednjih sedam godina. Ovu zanimljivo otkriče ovih dana objavio je portal Bosnahistorija.com pod naslovom Genetsko porijeklo stanovništva Bosne i Hercegovine. S obzirom na naučni pristup i objašnjenje ove teme, tekst prenosimo u cjelosti.

“Dok u svijetu gotovo svi narodi tvrde da znaju svoje historijsko porijeklo, u zemljama bivše Jugoslavije, a pogotovo u Bosni i Hercegovni, vode se rasprave ko je ko i odakle je došao, te koji narod po tom osnovu ima pravo na dominaciju.

Početkom devedesetih godina hrvatski su historičari, u želji da dokažu kako Hrvati nisu isti sa Srbima i Bošnjacima, otpočeli potragu za neslavenskim korijenima. Pojavile su se na desetine publikacija o tome kako su svi Hrvati došli s iranske visoravni. Pronađeni su grbovi, slični nazivi i mnogi drugi elementi koji su trebali potvrditi teorije velikih seoba i iranskog porijekla Hrvata.

S druge strane, srpski su historičari uvjeravali, ne samo svoje, već i druge narode bivše Jugoslavije, da su svi oni Srbi, samo različite vjere, te da nema sumnje da su nam svima Rusi braća po krvi. Dokaz za to je bio slavenski jezik kojim pričaju svi stanovnici bivših republika. Sve školske knjige u bivšoj Jugoslaviji su ovu teoriju zabetonirale u glavama naroda.

Najteže je bilo Bošnjacima. Njih su prisvajali i Srbi i Hrvati. Čak se išlo do besmislice da su Bošnjaci turskog porijekla. Sve su činili da kod Bošnjaka stvore averziju i kompleks niže vrijednosti, što su donekle i uspjeli, a što djelimično još uvijek traje kod nekih pojedinaca. Na nesreću Bošnjaka, bosanski Srbi su imali svoju maticu Srbiju, a bosanski Hrvati Hrvatsku. Tražeći svoj identitet, Bošnjaci su se sredinom devedesetih godina, a i prije, pokušali identificirati sa Bogumilima i time biti nešto što nije ni srpsko ni hrvatsko, već autohtono bosansko, dakle vezano samo za Bošnjake. Razlog je bio taj što je islam došao tek početkom Novog vijeka, dakle stotinama godina poslije katoličanstva i pravoslavlja.

Ubrzan razvoj genetike u posljednjih desetak godina, zasigurno će neke razočarati svojim neoborivim dokazima o njihovom porijeklu. Seobe Slavena, iranski korijeni, bratstvo s Rusima, veza s Turskom – sve su to teorije kojima se već uveliko klima pod nogama.

Jedna od studija o genetskom porijeklu stanovnika bivših Jugoslavenskih republika realizirana je u suradnji sa: Institutom za antropološka istraživanja u Zagrebu, Medicinskog Univerziteta u Skoplju, Kliničkog centra u Beogradu, zatim Estonskog Biocentra pri Tart Univerzitetu, Medicinskog Univerziteta u Prištini, Medicinskog Fakulteta u Tuzli, Kliničke Bolnice „Bijeli brijeg“ u Tuzli, Domu zdravlja u Zagrebu, te Škole medicine u Edinburgu – Škotska.

Kako bi rezultati bili što bliži realnoj situaciji na terenu, uzorci su sakupljani i testirani u svim gradovima bivše Jugoslavije.

Genetske grupe, koje su analizirane u ovom istraživanju, su sljedeće:

J (J2e*,J2e1,J2,J2f1) – Ova haplo grupa je Anatolskog porijekla, najvjerovatnije je došla sa osmanlijama na Balkan/Europa (prema Wikiediji haplotipovi su geni koji se ne rekombiniraju i nemaju svoj par na drugom kromosomu. Sve takve gene na Y kromosomu i mitohondrijskoj DNK (mtDNK) nazivaju se haplogrupama odnosno haplotipovima). Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 1,9 odsto, Bosna i Hercegovina 1,4, Srbija 8,0, kosovski Albanci 16,7, Makedonci 12,6 i makedonski Romi 1,8 odsto.

E (E3b*,E3b1…itd.) – Ova grupa se nalazi na cijeloj jadranskoj obali, Italiji, Grčkoj, Albaniji i graničnom regionu. Najveći procenat se nalazi kod kosovskih Albanaca. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 5,6 odsto, Bosna 10,14, Hercegovina 8,9, Srbija 21,25, kosovski Albanci 47,4, Makedonci 24,06 i makedonski Rromi 29,82 odsto.

K* – Ovaj haplotip pripada Hunsko-turskoj grani, a korijen ove grupa je u Mongoliji, najvjerovatnije donesen sa Hunima u Evropu. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 0,9 odsto, Bosna i Hercegovina 2,84,

Srbija 7,08, kosovski Albanci -, Makedonci 1,27, makedonski Romi -.

R i R1a – Slavenskog porijekla; ovaj tip je sa Crnog i Kaspijskog mora najvjerovatnije sa “kurgan-kulturom” došao u Europu. Najčešće se nalazi u Rusiji, Ukrajini i na Baltiku. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 34,30 odsto, Bosna 24,60, Hercegovina 12,06, Srbija 15,93, kosovski Albanci 4,42, Makedonci 15,19 i makedonski Romi 1,70 odsto.

R1b – Nosioci ove grupe se susreću najviše u zapadnoj Evropi. Najveći procenat je na špansko-francuskom području, a također velik procenat u Velikoj Britaniji i Irskoj. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 15,70 odsto, Bosna 1,40, Hercegovina 3,55, Srbija 10,62, kosovski Albanci 21,10, Makedonci 5,06 i makedonski Romi 1,75 odsto.

I – Ovaj haplotip postoji samo u Evropi, za razliku od svih ostalih haplotipa. Zato se smatra da je u Europi i nastao kod prvih Evropljana između dva ledena doba, prije 30-35000 godina.

I1a – Najveći procenat ovog tipa se nalazi na Skandinaviji i Islandu. Ovaj haplotip u Velikoj Britaniji nazivaju i Vikinger marker.

I1b* – Ovaj haplotip se najčešće (najveći procenat) u Bosni i Hercegovini nalazi i okolnim zemljama, pri čemu sa udaljavanjem jako (naglo) opada. Naprimjer, u Hrvatskoj blizu Slovenije nalazi se samo 20 odsto ovog tipa.

Jedna podvrsta se nalazi na Sardiniji.

Za sada je ovo otkriče zapanjujuće, jer do prije pet godina niko nije ni znao ni slutio da izvan Skandinavije (Vikinga) ima još nasljednika prvih Evropljana.

Procenat ove grupe u stanovništvu (I*+I1a+I1b*+I1c): Hrvatska (kopno) 37,0 odsto, Bosna 53,65, Hercegovina 70,91, Srbija 36,28, kosovski Albanci 7,96, Makedonci 34,17, makedonski Romi 5,26 odsto.

Najinteresantnije od svega leži u činjenici da je I1b grupa u Bosni i Hercegovini zastupljena sa visokim procentima. Do sada niti jedna takva koncentracija nije zabilježena u Evropi.

Zapadni genetičari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrđuju i genetske analize posljednjih sedam godina. Pojavljivanje haplogrupe i na teritoriji Velike Britanije, Francuske i kod Kelta, pripisuje se Vikinzima koji su se spuštali i ratovali na ovim teritorijima, a koji su u sebi nosili naše gene i tako ostavili genetski trag iza sebe. Ova grupa dominira, osim u hrvatskoj i u bošnjačkoj, te i u srpskoj populaciji BiH.

H – Ova haplogrupa je nastala u Indiji i najvjerovatnije sa Sintima i Romima došla na Balkan. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) -, Bosna i Hercegovina -, Srbija 0,9, kosovski Albanci –, Makedonci –

i makedonski Romi 59,6 odsto.

Na osnovu ovih istraživanja može se reći da je 34,3 odsto Hrvata slavenskog porijekla(haplotip R1a), 25 odsto Bosanaca su slavenskog porijekla a 12 odsto Hercegovaca, dok je samo 15,93 odsto Srba slavenskog porijekla (što obara u potpunosti srpski mit o njihovim slavenskim korijenima i bratstvu sa Rusima).

Procenat muškaraca koji pripadaju anatolskom (turskom) porijeklu je sljedeći: 1,4 odsto Hercegovaca, 1,9 odsto Hrvata a osam odsto Srba je anatolskog (turskog) porijekla. Ostalih 7,08 odsto Srba nose haplotip K (hunsko-turski).

Prije nego što se počne govoriti o “teoriji zavjere”, valja znati da su ovi podaci sadržani u studiji zemalja (i institucija tih zemalja) koje su u učestvovale u ovom istraživanju. Ovi podaci su tek početak tipiziranja stanovništva i, vjerovatno, biće nekog pomijeranja ovih brojeva, doduše ne u nekoj značajnijoj mjeri, jer će upravo pomenuti biti i ostati kao osnova.

Ovo je također dobra osnova kojom se ruše svi “mitovi” o velikom srpstvu, hrvatstvu, slavenstvu, avarstvu…koji – kako se sada vidi – ne odgovaraju stvarnim činjenicama.

Jednoga trebamo biti svjesni, u Bosni postoji šest različitih haplotipova, u Hercegovini 11, Hrvatskoj 12 i Srbiji 13. U ove dvije posljednje države ne dominira nijedan haplotip, pa se nijedna od ove dvije zemlje ne može pozvati na čiste korijene, jer su kao i većina europskih zemalja mješavina iz različitih krajeva porijekla. Jedino, i samo, stanovništvo BiH posjeduju, kao što je rečeno na osnovu rezultata istraživanja, najveći procent samo jedne haplogrupe u cijeloj Europi i ovu genetsku izolaciju do objavljivanja ove studije (a i drugih) niko nije smatrao mogućom, i nigdje u Evropi se ne pojavljuje na tako velikoj površini.

Na kraju važna napomena: Bosanci i Hercegovci ovdje nisu prikazani kao tri etničke grupe, nego kao cjelokupno BiH stanovništvo uopće.”