Frka Frkica
Peta epizoda IV dio
-Ajd, ne budalesaj. Koji grijeh.
-Kako nije. On dvadeset godina, ja trideset tri. Zavukla ga još devet. Kakve smo mi budućnosti imali. I taj zavajet moj. Još veći grijeh. Ja osim Boga nisam smjela nikog voljeti.
-Što si ti naopaka.Bogu Božija ljubav, njemu tvoja zemaljska ljubav.Prosto ko pasulj.A godine. Ko ih šiša. Njemu nikad nisu bitne godine. Niti bilo šta . Samo ljepote i bjelina duše. I iskrenost i ljubav.A u tebe bogami toga ima , kolko ho'š. Kad te vako gledam, ima te bona na sve strane. A ti o grijehu. Kako bona neće zgriješiti. I ja bih , namah, da mi kojim slučajem naraste.
-Lako je tebi mila pričati i šaliti se.
-Aha jako lako.Ti ga imaš , i još kukaš.Šuti bona , nemoj dušu griješiti.Lijepo vam je, volite se. I zašto nikad , ni jedno od vas dvoje nikad ne pominje čedo vaše, Nadu.
Ona pizdunka razvali plkat ko godina. Ja vala morala pitat. Jes’ mi Dobri rek'o ne pitaj ni za živu glavu, ali meni niko nije mogo ništa zabraniti. A smatram da nije red nepominjati vlastito dijete ko da ga Bog nije nikad dao.
Plače ona , ne smiruje se. Ja je grlim i tješim.
-Pusti bona ,plač. Smiri se. Pričaj mi , biće ti lakše.
Jok, ne pomaže. Ona ne plače, ona reve.
Ne znam kako je smiriti. A i ja se ne mogu sabrati.Plače i vrišti, Bože moj.
….
Tu je Frkin rukopis postaje nečitljiv. Do kraja dnevnika. Požutjele stranice. Valjda plakala dok je pisala. Moraćemo da ga polako restauriramo. Slovo po slove, nema druge.
Sada smo u belaju. Potrajaće.Kako nastaviti dalje.
Odlučili pustiti nešto vezano za Frku iz dugih pisanija, dok ne prebrodimo krizu teksta.
Odlučili se za jahače, oliti bjelavski konzilij.
Oni jašu Mojsije harmonike baca
Uvod
Članovi konzilija i ašik ljube su se pitali zašto su imali toliko zajedničkog ; a bili tako različiti. Nije to ništa neobično, objašnjenje je jednostavano. Svi su djeca Grada Čednosti, osim jednoga, i pola druge . Taj jedan nas je i prvi naspustio. A druga zauvijek.
Grad je, kao i sve u Univerzumu imao svoj ritam i ustrojstvo. Bila je to galaksija za sebe , zasnovana na suživotu zasebnih jedinica , nekoncentričnih krugova u okviru glavnog kruga. Taj glavni krug je bio Grad čednosti, Božiji hram.
Grad čednosti je imao predvorje šireg opsega i poprilične površine. Unutar njega plivala su četiri dijela koji su i uopšte nisu nalikovali na krugove. Dijelovi su imali različita obilježja, značenja, brzine i jasne razlike, vjerovalo se nebitne po značaju. Površine i granice manjih krugova nikad nisu bile jasno određene; bile su podložene promjenjivom zakonu putanja, kretanja i gravitacije
Prvo se desio Vječni . On se nije desio,on se zatekao i poslije bi samo rekao budi i ono biva.
A to što se bivalo je toliko čudesno da se nije moglo riječima opisati.
Zatim zaplesaše zadivljujuće maglice. Uvijek su svojim sjajem privlačile Zemljane. Sada, kada ih je Huble učino dostupnim svakom domu shvatamo svu ljepotu Božjeg stvaranja i milosti.
Od njih nastaše zvijezde i kreću u njima određene putanje. Oko sebe skupljaju malena čeda koja put leptira plešu oko njih. Ponekad je sjaj i toplina zvjezda toliko prvilačna da male iskrice samo nestanu.
Jedna od zvijezda postade naše Sunce. Ono rodi svoj svijet putanja. U tom svijetu zapliva plava, krhka safirna djevojčica Zemlja. Utrobu jej neki zli džin iz zasjede razdera. Zaskoči je i silova i dok je vrištala i vrištala,đin joj dio utrobe otkide.
Taj dio pobježe zvijeri i uz majčine se skute svi . Uvijek je nedonošće ostao i majci nerazdvojan pratioc. Mjesecom ga i trabantom majčinim nazvaše. Njemu žao jer on je majčin sin i zato ona tuga u pogledu njegovom. Zbog toga iz njega tolika sjeta izbija i ka majci pliva. Ta čežnja, ta ljubav u mraku sija i majčino srce najbliže nebo noću osvjetljava.
Historija nema tog sjećanja kada se to desilo. Prekratko je ljudsko pamćenje; tek nešto, par sekundi se nabada. Ne tako davno par stotina godina prije počeše im se oči otvarati.
Ljudi su uvijek bili ko dva oka razroka. Jedno čisto, iskreno u Boga i ljubav vjeruje. Dugo slijepo, zverinje zlo i smrt zagovara.
Zato je Milostivi Bosnu dao. U njoj Modru rijeku , izvor života. Zatim je Bog Jedini po Bosni mnogo cvijeće posadio, da bi ih i druge modre rijeke životom i mirisima napajale. Jedan od tih cvjetova – nama najljepši – je Božji hram : Grad čednosti.
U njemu se prvo rodila prelijepa vila Varoš ; Bosna Saraj’ ovasi. Čedna vila, kako je rasla i samo se dijelila, bez da je itko dodirnuo. Po godinama skoro bliznakinja joj, rodila se Mahala.
Dugo,vjekovima poslije nenadano i bahato se uselio Haustor. Mjesta više nije bilo pa neki drugi pagani oteše predvorje i opkoliše Grad čednosti. Tako nasta Sarajevo.
U centru velikog kruga – a to je bio Grad, nalazio se najmanji i najstariji od ona četiri.
Taj krug je označen kao Varoš.Prelijepi spoj takarli prošlosti,trena sadašnjosti i nepoznateali sigurno tandarli budućnosti.Svaki vakat će utisnuti svoj pečat. Valeri pretpovijseti ,istkani rimskim mostovima i sjenama mrtvih,pohodiće orijent i velove čežnje.
Plavetnilo Zemlje,Grada i Modre rijeke uvijek će privlačiti one sa strane.Od zlih se znalo odbraniti,one progonjene je u zagrljaje ljubavi prihvatalo.To je plavetnilo Božiji dar Bosanskoj čednosti koji se ne prekida.
Varoš širenjem postade Čaršija. Usporeni, ozbiljni, strogi, neumoljivi i odlučni sudac. Žila kucavica izvjesnosti i blagodati. Nezavisno od žiže javnosti donosi svoje odluke o svemu vezanom za dobrobit, dobrotu i čednost grada. Odluke nisu bile obvezujuće ali su se poštovale, od davnina. I uvijek je bilo; ono što Čaršija kaže to je ispravno.
Druga krug ili oblast se zvala Mahala. Ona je nastala odmah poslije Varoši. Teško je definisati njen oblik. U počecima je to bio centrični krug unutar koga je berbrižno spavala varoš, potom Čaršija. Vremenom, razvojem Grada Varš se podjelila na Čaršiju i Mahalu.
Mnogo kasnije stvoreni su Haustora i Predvorje. Čaršija nije nikad promijenila svoj magični izgled. Mahala je poprimala oblik debele elastične potkovice.
Granica Mahale su na vanjskim dijelovima bile sasvim jasne i određene. Opkoljavale su krug Mahale sa tri strane: istoka, juga i sjevera.Unutrašnje granice prema Čaršiji nisu bile jasno definisane i bile su sklone promjenjivim postavkama zakona relativiteta.
Granični pojasevi su bili izmješani bez jasnih tampon zona, tako da je mahala uglavnom dopirala i do centra Čaršije. Mahala je ponekad izgledala kao krug koji liči jajetu ili kao polumjesec u fazi kasnog mlađaka.
Ponekad činilo da su Mahala i Ćaršija bili djelovi jednog kruga obojenog u dvije boje. Stvarnost im je odredila istovjetni tok Različitosti među njima nije izazivalo nikakvih sporova ili netrpeljivost.
Ćaršija i Mahala su bili , slobodno se može reči, sasvim odgovorni i bliski suradnici, možda u najprijateljskijim odnosima među krugovima. Vaistinu Mahala je bila i svjedok i savjetnik Ćaršiji.
Varoš, kasnije Čaršija i Mahala su imali dva lica: dnevno i noćno. Mahala je vujek bila Mahala Čaršija je je ponekad bila Ćaršija,posebice kad su se jedna drugoj obraćale.
Danju se radilo, trgovalo, zarađivalo, bogatilo, siromašilo, propadalo i hamalilo. Bogu jednom se molilo u mnogim prelijepim zdanjima podignutim u njegovu salvu.
U Čaršiji je snivalo pola od hiljadu đamija, zapadna katedrala i samostan, dvije istočne crkve i samostan. Bila je to tu i sinagoga i danas je, i hram je obnovljem, dvije uloge ima.
Mahala je držala drugu polovinu džamija i ezana. Tek pokoju crkvu, katedralu i samostan. Kažu strmo, neimari nisu svikli građevine na strmini dizat. Budale.Kako džamije izdržaše sve potrese i ratove.Ono ratove,ne baš sve.Ali su sve obnovljenje i nove izgrađene.
Trebali su mnogo velelepno crkveno zdanje u mahalu zazidat ; pa dvije ljepote i jedna korist sjedinit. Dvije ljpote: mahala i crkva, jal sinagoga. Korist: još jedan svijedok ,još jedan Kameni spavač da nad Gradom čednosti bdije.
U Ćaršiji su bili smješteni svi najbolji hoteli mnogo hanova , hamama i bezistana, restorana i kafane i gasulhane. Mahala je imala svoje birtije i bircuze, ali i prelijepe vidikovce, hastahane i česme ,hiljadu njih.
Treći krug se manje više nalazio na zapadnoj strani Varoši i Mahale. To nije bio čisti krug, bio je više eliptičan, podsjećao je na ogromni dječiji balon u prvoj fazi puhanja. Zvao se Haustori. Haustori su imali vrata okrenuta i prema mahali i prema ćaršiji.
Taj krug je nastajao u novije vrijeme, između one dvije velike kataklizme i nastavio se naglo širiti poslije drugog kada je ozvaničeno njegovor ime.
Za vrijeme druge kataklizme većina njihovih stanovnika je katastrofalno skrenulo sa kurseva ljudskosti i čednosti. Na nagovor susjeda iz drugih podneblja počeše sijati zlo. Mnogi su nepovratno izgubili potporu mahale i čaršije. Poslije druge kataklizme grad je očišćen od haustorskog smeća.
Haustori su umislili da su postali vlasnici grada. U Hastore su se tada ; po direktivama iz drugih centara moći ; počeli doseljavati uglavnom bezbožnici: komunisti, olimpijci, preobraćene ustaše i četnici, otpadnici kriščanstva i islama , kao i prozapadnjaci,odnosno pobornici truhlog zapada.
Uskoro su „pročaršijce i promahalaše“ redovno slali na mentalnu ispravaku . Zbog dijagnosticiranih stanja koja su varirala imeđu dvije glavne dijagnoze, morali su biti izolirani i odstranjeni od svoje najuže okoline.
Dijagnoze:
-Nazadni jer su vjerovali u Boga Jedinog.
-Antikomunistički i nad komunistički elementi jer nisu htjeli pristati na ateizam i klanjanje idolima.
Mnogi mahalaši i ćaršijci su na liječenja dvođeni u nepoznata odredišta. To su uglavnom bili izolovani i skoro nedostupni goli kameni otoci. Pod uzavrelim pržunom u ponom sjaju sunca bolesnici su imali mnogo materijala za svoje fizički i metafizičke aktivnosti koje su bile osnov oporavka.