Ruža života moga
u vinogradima jorgovane brala
visove srca svoga
jesenje cvijeće meni poklanjala.
Zima je nenadano došla
sunčanim valima nošena
centofilija je moja otišla
mrakom večeri pokošena.
Vulkan bješe u nama
nestalo je proljeće ono
moja je mila sada sama
i ono vrelo ljeto sretno.
Sunce naše tiho more miluje
Potok nad oblacima samuje
ranjeni đardin bol tuguje
umrlo je milo dijete moje.
Bjelina je nad ružama
Moje ljubavi umiru
praznina je u sjenama
svake nade zamiru.
Ne mogu više plakati
sve jubavi mile me lagano satiru
ne mogu više sanjati
grlice malene jedna za drugom umiru