Kasnije mnogo kasnije,za olimpijadu ih pošlo ko budalu novine.Ali o tom potom.
Vrijeme da ispričamo ovo o budali i novinama.Imaju dvije tri verzije,ali ova je prava. A možda vam ispričamo sve. Nikad nam se ne zna.
Frka se skršila,udala i odmakla od konzilija. Ne može se ništa vratiti na starom. Kad jednom ibrik rikne, pa sve da je i zlatan, nikad više ne mere biti ko novi. I vječito curi ,a i se ne može popraviti. Tako i Frkino srce. A i tijelo.
Srce jauče , cvili . Lijeka nema .Boli je tako da bi se namah ubila. A opet život na momente bude podnošljiv.
Nastavila ona dalje. Ne kaže nastavila živjeti. Već samo sam nastavila dalje i tijelo neljubljeno tegarim. Moje tijelo je obljivljivano, ali ga nije ljubavlju zalijevao onaj koji mi damar ušo . Ušo i sakrio se u neki kutak,ne mofu ga istjerati.
Kosa je je odlepršala,nježno,nečujno i lako.Takva je i ona bila. Prelijepo kristalno tkanje vazdušaste ljepote. Prekrasni tih anđeo velikog srca.
Frka i Kosa kao da su bile tabu tema za konzilij.Kao da nisu ni postojale.Niko ni riječi da progovi o njima. Jedino bi Lenji nekad progovio.
-A.A-a.
To ih je boljelo. Jer bi tada slike grunule među njih i oni bi bili osupnuti težinom prisutnost.Kažu tuč je težak.Nije. Lagan je ko mrvica hljeba koju dživ-dživ ukrade golubu ispred nosa.A tako su se i one nama ukrale. I još lakše od toga.
Kad padne to A-A-a, to je ko da se na vas navali hilljadugodišnja kvrgava maslina,pa nit vas je ubila ,nit možete disati ispod nje.
Kad va upuca to najlenje A-a-a, to vam znak da bježite jer vam se um muti odstida, čežnje i ljubavi.
Kad vas upuca to najrječitije A-A-a vi se ne možete izmaći od te pogibelji koja um u čvor veže od bola,kajanja i ljubavi.
Ta tri : A-a-A, nas zarobe i mi gledamo mile likove kako nam se smjieše i mašu.
Frka se smiješi frkičavo, jermenski vatreno, ali toliko nevino i dječie nestašno. Čovjek poželi da taj pogled privije na rane u srcu, koje nikako ne zacijeljuju i nikad više neće zacijeliti.
Kosa se smjiši anđeoski nevino i blago,kao da je ona ono plavičasto tkanje neba koja nam nosi jutarnja rosa.Čovjek poželi da u njoj umije bolnu dušu koja više nikad preboljeti njihov nestanaka neće.
One su naše družice i poprimile su dosta naših nestašluka.
Kada padne to nezvano A-A-a, one se samo pristave nsred đardina ,ispred šedervana,čija druga desna česma,malo nahero stoji ,baš ko Frkina desna dojka.
Kosa je u prozirnoj bijeloj anteriji sa svilenim azurnim vezom .Digla je ruke ko breza krošnju.Onako vitka,visoka,ali puna i obla podsjeća na nevinost i tugu.U rukama joj dvadeset purpurnih i plavih velova za svako proživljenu godinu njenu.
Nije niko reflektor upalio , a ona bliješti kao primadona Taida, u svome Aleksandrijskom dvoru, popločanom bijelim mramoreom..
Ljubomorne komšije vrište:
-Gasite te reflektore u tim bestidnim đardinima.
Nadvila se Kosa nad Frku , kao svetionik nad krvavom bujicom koja oko njega pleše.Frka u širokoj talasastoj rubinovoj anteriji ,otvorenoj na trbuhu da ne smeta da iz njega ispliva čežnja čočeka Jermenke slomljenog srca.
Mojsije je zaprepašten,ruke mu same tittraju zaj neki prelijepi ciganski čoček,koji nikad ni čuo ni svirao nije.
Harmonika satima svora.Kosa satima ka spomenik stoji,blista i velovima leprša.Frka je oluja , Frka je leptir koji oko svjetlosti pleše.Zeleni i žuti velovi njenu rubinovu anteriju pretvaaraju u dugu, kojoj Kosa svoje purpurne i azurne velove baca.U tom plesu boja dva mila lica radost gledaocu nose.
Nijemi svjedoci su tužni.Znaju sve će sve nestati ako samo pomisle na njih dvije.I oni ne milse ništa,samo bolna srca protišću čakijama da iz grudiju ne izete.Zato su im srca puna ožiljaka,a duše krvave.
I tada, neko samo suzu jednu suzu kane.Svjetla se ugase.Tišina i tajac i ona težina teža od tuža ih pritisne.Tako ih pritisne da se satima ,nemogu iskobeljati ispod te ljepote i uspomena.
Otkako su njih dvije otišle sve se poremetilo.
Lijeni zanijemio.Samo ona tri a.Izgovara.ne bi ni njih,ali akanjem ljepotice priziva.Više mu ni Mala guza toliko ne pristaje u ruci.Krivica je velika.
Mojsije ne baca harmonike,ali više i ne svira.To je gore nego da ih baca.Kad ih baci ima nade da će se nabaviti nova i da će zasvirati.Ovako ova bijela ,ko nevinost u celofan umotana ,netaknuta stoji.Ne glasa se.Zlata je samo malo zamišljenija,ali veselost ne gubi.Vrijeme je je njen neprijatelj.Nema ona vremena za tugu.
Ome nema,Kosa mu se desila.Odletjela grlica dok je on budalesao.Konta gdje je pogriješio. Tegari dijete krivicu bez krivice.Niko nije kriv.
Herco se stisno uz Lelu Jelu Jelenu,zarovio glavu u njenu čvrstu bistu i tamo suze skriva.Više se ne plaši da će ga herc strefiti.Kad je mogo pregrmiti nestanak grlica milih,svašta on može predeverat.I predeveraće.Leli Jeleni Fraka nedostaje možda ponajviše.Frkin je bol bolio kao da je njen.To je dobro,okusila je bol.Trebaće joj da utomi okus svoga.
Deba nikog ne pominje.Mi znamo koju to nikoju ne pominje.A boli ga ,sva mu jetra krvava.Dobro je to, skuplja se krv.Trebaće mu mnogu više nego što ga tijelo može sakupiti.
Dobri ,opet,načisto zvizno,niko ne zna ni što,ni zašto ni kako.To se tako reda radi kaže.Samo mu dune.Šuti,cigar za cigarom pali,polako puši i otpuhuje,ali cigar za cigarom.Drinu bez filtera obično dimio.Giganske one jake ni da pogleda, od zadnje noći svilenog sreberenog šala,rozaklija i ribizli.
Ni kurvoazije više lizno nije.Razdvojio tu riječ i otada Azija za njega ne postoji,niti je ikad kročio na to tlo.Azijke njemu jednom jesu.Za olimpijadu su dvije kročile u njegov dom.
Herc bi ponekad znao lanut,Otkako ga Herc strefio, pušio one sa filterom,sedam in pedeset.Za druge govorio one bez gaća.
Joj,bezobraznika.Deba ga ružio i učio ga pravilnom muškom izgovoru:
-Cigare bez filtera su cigare bez kurtona ili žena bez…
Ali bi ga Mojsije uvijek prekidao i nije mu davao da završi poetiku.
Tako se Deba vremenom profinio.Skoro.Kopkala ga ona četiri dana ,spavanje u komadu.Ima osjećaj da je nešto sanjao.I ko da mu se iskre neke počnu javljati,ali ništa.Iskrivca ko iskrica,Sad je ima ,pa je opet nema.
Od kako su Kosa i Frka Frkica odlepršale Dobri je ko mahnit zviždao. Znao uskoro će Lela Jela jelena,pa onda Zlata.Hane se sama odmakla.Uvidjela da od Dobrog nikad inženjera neće biti.
Svi mislili zvizno.Zamijenili on i Lenji uloge.Sve češće je Dobri Lenji i sve više šuti,a Lenji sve više Dobri i nježnosti ganja i progovara. I on zvizno. Progovorio načisto u dvadeset petoj godini.Za ginisa je to.
Samo što Dobri uvijek nešto zviždi,zviždi i opet zviždi..
Ponekad bi nabavio one Ž'tan Frkinu ,nekad Ten gold cigarilos ili bi samo doveo neku
od pjevaljki iz meanu da mu Pjevaju Mito bekrijo što mi ne dođeš ili Lelo,Jelo Jeleno iako se Herco sa životom rastaje i ne dolazi.Nekad bi donio kurvoazije i vekju ,ali kurvoazije niti on niti bilo ko nije otvarao.
Oma nas je prvi napustio.Mislimo figurativno,još nije prešao na viši nivo.To što ništa ne vidi, ko opatica u mrklom mraku, kad traži gumenu zaštitu za noćno pomagalo,nije ništa najsmrtonosnije.Može se riknuti i bez naočala,ali malo teže.
Kad se ono Kosa na ahiret preselila Omi se srce stislo ko južni pol i sjeverni pride.Suzu nije pustio ,samo mu brkovi škrguću. I nesto.Nije nigdje išao,već se u osamu povuko i tako četeres dana.Istekla korota,vratila se porota i rekla:
-Nije kriv.
Njemu lakše u u mozgu,do duše nije mogao prodrijeti ,zakopala se u ledenim pustarama polova.Ne može je naći.
Oma nas ostavio i prestao da se druži sa nama.Kaže neće posla sa djecom da ima.Prve sjedine ga obile.A garav ko grk bio.Imao očeve pjege, a jermensku dušu.Veliku ko Trebević i Hrasno brdo.Ali sada kod njega zima vlada pa ne razlikuje planinu od Željinog stadiona.