Kad poželimo,
možemo sve učiniti
samo zažmirimo kao djeca
čak i dan ponoviti.
To je zaljubljenim bar lako
da
sasvim izvjesno
većme sam upucan bio
srce mi je oteklo ko lubenica
oči ko maglice
zasigurno zaljubljen
u tebe mila moja
a još te nisam sreo.
Trebala je biti nedelja,
što je bilo sasvim logično
nedeljim uvijek počinju nove ljubavi
i subotom
neradni su dani
um slobodno odluta
srce pruzima kontrolu
a ono je malo blesavo
samo o ljubavi sije.
Iako
svaki dan je dobar da se rodi ljubav
ona za čekanje vremena nema
i dan prvi – ponovljeni
je garant dobar
Mojsije ponovi zakone
ja dan
to je meni lakše.
Prvi dan te nisam sreo
a to je bila subota
sada se ta subota
trebala ponoviti
da bih te već prvog dana sreo
„Nije da nisam pametan“
hvalim sam sebe
očekujući barem mrmljanje :
a-ha.
ono izostaje
pa da
ti još u Bajku nisi kročila
time nogiram ono što sam malo prije rekao
„Kakvo logično razmišljanje“
danima poslije bih se razbacivao ja.
„Bistro,sasvim bistro , nije ti slično.“
zasigurno si peckala ti.
Prave osjećaje ne možeš upoznati bez pogleda
na svijet i vremena u kojima oni izviru
ni bez pogleda u prošlost
a budućnost jesamozadovoljna
zapravo ako si primjetila sadašnjosti zaista nema
postoji samo u jednom trenu
nešto izgovaraš
započinješ neki pokret
svaka izgovorena riječ
svaki mah
svaki izrečeni glas,
svako izrečeno slovo
treptaj dlačica iznad i ispod oka
mig obrve ili misli
sve je već prošlost.
Znači sadašnost ne postoji
biva onaj djelić sekunde
bez prezenta
ako sadašnjost ne postoji
kako se prošlost mogla desiti
na osnovu nečeg nepostojećeg
nepostojeće sadašnjosti.
Uvrnuto.
Tvrdnja da prošlost određuje našu budućnost
dodatno komplicira našu nepostojeću sadašnjost
na osnovu koje nastaje prošlost
koja nas određuje kao ljudske jedinke
u budućnosti.
sve je relativno reče naš drug Albert
uvijek postoji neka realnost
neka stvarmost
manje ili više surova ili lijepa.
Ta jedina ta željena stvarnost
koja je zbroj pojedeinačnih djelića sekundešto tvore sadašnjost
si ti mila moja
stvarnost premošćuje
spaja prošlost-sadašnjost-budućnost
ti si ta stvarnost
ta suma djelića mojih uspomena
bliskih a dalekih
prošlih i savršeno jasnih
a to je bit života
zar ne jedina moja
koja tek treba da dolepršaš
sa vanilinom sladoledom u ruci
u moju nepostojeću sadašnjost
i sasvim izvjesnu budućnost
radi sumnjive prošlosti.
Sve mu nekako miriše na podsvjest
nenadano izvire koloplet,
bujica spojenih slika
oživotvoreni ili protraćeni život.
U tom životu prošlost nas više ne treba
nas za nju ništa ne veže;
ni vrijeme,
ni ljudi,
ni događaji. Samo ljubav.
Tako bi trebalo biti.
U budućnosti oni će se rasuti
Stranama ovoga
drugih svijetova.
Još ti ni jednom ne rekoh mila moja
Nisam to zaboravio
Ljubavi moja.
Samo zato
a nisi ulepršala u moj život.
