Marina Cvjetajeva – Trošnost

Vremešnost, u kojoj sagorjevam

sa ćutanjem posmatraš kletim,

ti si okamina- a ja pjevam.

Ti si obelisk – a ja letim.

I najljepši je maj procvali –

bezbačajan pred vječnošću svakom.

Ali ja sam ptica – i ne žali

što podliježem zakonu lahkom.

pB