Autor
Hajro Šabanadžović
Modra rijeka
Sleđena rijeka
Krajolik izvora Modre rijeke Požari nad Modrom rijekom
Krvavi velovi nad Modrom rijekom Đardin pored Modre rijeke
Visovi Modre rijeke Blagoslov Modre rijeke
Plemeniuto nebo Modre rijeke Mjesec i Modra rijeka
Modra rijeka brod ljubavi Modrozeleni vodopad
Jesenja rapsodija Smaragdna fantazija
Ljubavna fantazija Cvijetna fantazija
Mjesečevi cvjetovi nad Modrom rijekom Modra rijeka vjernosti
kruže oko nas biljke
-leptir oprezan i star
ne preboljesmo čovjeka kraj sebe
vodu negaženu netaknut grumen crnice
ne odboljesmo nepremošten mrak
ne smije žarač
kama ne smije na nas!
rane vrele rastvorene
svim silama odvaraćamo
od svojega krtila
zuje nad čulima
jadi nekušani
mrznu boljke
bez bolnoga
jecaj u smijeh prekrajamo
vedrine nam imijeće
tek snom katkad razliježe se ridaj
kažemo sneni to nevera prozor razbija
nije ništa rže ždrijebe pred vratima
to nas na se samo podsjećanje sveti
muzika podsjeća na tebe
dah duše slike tvoje nosi
boje mi na tvom liku plešu
riječi u srcu zastale
a krvari na dlanu tvome
odjekuju imenom tvojim
na usnama uvelim
što glasa ne puštaju
jer nema anđela moga
obriši tugu mila
kap suze mi pošalji
i pleši samo pleši Jedina
sretna sretna mi bila
Đorđe Balašević (Novi Sad, 11. svibnja 1953. – Novi Sad, 19. veljače 2021.)
*
*
Dobri Božiji rob, Čovjek, Đorđe Balašević nas je napustio.
Nenametljivo i ležerno kako je živio.
Neminovnosti se događaju.
U svojoj neminovnosti Usud je velikodušan.
U svojoj velikodušnosti je pravedan.
U pravednosti nema izuzetaka.
Svi ljudi su isti.
*
To je je jedan od osnovnih zakona Univerzuma.
*
No , ljudi su sebični i nesmotreni , tom odlazećo daju posmrtni pomen,
ponekad bez mjere i ukusa,dobar ili loš, svejedno je
Oni koji vole su neutješni.
A ne bi trebali biti!
Svi odaze danom kada im je ime zapisano.
ili ako ima dovoljno lijepih uspomena da može mirno na počinak poći.
*
Balašević je sve svoje snove ostvario i odsanjao za života.
Iako se trudio živjeti po vlastitim mjerama , u životu su mu se desile i neke stvari koje on nije želio prihvatiti.
Nisu ga slomile, ali se umorio i jednostavno zaspao, odlučio otići tamo gdje ga ništa više neće boljeti i čekati na voljene i na neke druge ,dobre i velike ljude nalik njemu.
*
A opet, postoji nepisano pravilo,kada odlaze veliki ,dobri ljudi svi se utrkuju ko će iskazati svoje “osjećanja i žal” izreći velikim, pompeznim,grandioznim riječima. Bez obzira da li su ga voljeli ili mrzili.
Samo da bi se utrpali u dnevne vijesti i mit o velikom čovjeku.
Balašavić je jednom rekao da je život ona crtica na epitafu imeđu godine rođenja i smrti.
Da vidimo šta ta crtica na epitafu Đorđa Balaševića kaže:
Vrijeme teče brzinom svjetlosti.
Život pokušava da ga prati ali ne uspjeva,jer mnoge stvari se ne dešavaju našom voljom.
Onda treba učiniti nešto nesvakidašnje;usporiti život,pjevajući o životu.
Pjevajući o žovotu ,zapravo, pjeva se o ljubavi i dobroti.
Ležerno jednostavno iskreno.
Život ne trpi filozofiju.Život je vječna borba za opstanak.
Tmurnu svakodnevnicu treba razvedriti , pjevajući o trenutku koji jeste, upirući pozornost na nju , ali i rugajući joj se :
“Glupirajući se”. Lagano i konstantno. Uporno iz pjesme iu pjesmu.
I čitavo vrijeme pjevajući o ljubavi .
O zviježđu u kojem će sresti nju.Sanjajući ljubav.Živeći ljubav.
Uprskos svemu i svima kojima je život bofl roba lošija od one na buvljaku.
Ima jedna pjesma drugih dobrih i velikih ljudi;maestralnih Indexa,
koja između ostalog kaže:
*
“Šta sam radio sve ove godine
o čemu pjevam
trideset ljeta*
Prvih deset o ljubavi
o ljubavi drugih deset
i još deset o ljubavi
i još deset…
*
A Balašević je , eto, pjevao o ljubavi 44 godine.
I kad nije pjevao o ljubavi on je ljubav slavio.
*
Otišao je veliki i dobri čovjek.
Umro je , kako je i živio.
Veselo i ležerno.
*
Zadnje sate je proveo uveseljavajući ljude koji su se grčevito borili za njegov život.
Poznavajući ga, mislimo da je bio svjestan da mu smrt stoju nad uzglavljem.
*
Amđelu smrti se nikad nije rugao.Poštovao je i bio pomalo tužan zbog nje..
Bilo mu je žao što mora prevedno raditi posao koji svi neuki ljudi
mrze.
*
Znao je da će biti velikodušna prema njemu.
*
I bila je .
*
Sretno veliki dobri čovječe. Kreni na put mirno i tiho , tamo gdje Anđeli i dobri ljudi obitavaju.
*
Krhka ružo
Mila
Prijateljice , Ljubavi, Miljenice, Čedo moje,
Krhka ružo, Princezo,Malena,Prelijepa ženo
Mnogo sam ti tepao
još više mazio
Oprosti mi
Nisam bunovan , ni u groznici ( pretpostavljam).
A opet ne znam šta pišem?
Pismo. Oproštaj. Dodatak testamentu
Ovi dana sanjah smrtnost , zaboravljenu još od rata.
Nisam je se uplašio. Prigrlio sam je.
Prije nego me dodirnu dobrota tvoja rado bih je prigrlio.
Otišao bih na onaj proplanak, sjeo ispod nekog stabla.
Onog mog trešnjinog nema. Zlobnici ga nestadoše.
Ali ih ima od divljih jabuka i krušaka.
Našao bih i koju djevičansku ljubičicu da mirišem
Pričao sam ti, sretnik sam ja.
Poželio sam mila tamo da odem. Da me niko ne nađe.
Bilo bi proljeće .
Maj , juni ili neki mjesec naš.
Sjeo bih.
Sastavio bih ruke na stomaku , ne na grudi.
Grudi su mi prebolne.
I zbog kašlja i prošlosti.
Prste lijeva ruke ljubavi bih ukrstio sa prstima , desne ruke one od dobrote.
Postajući smrtan , shvatih i zbog tebe me bole grudi mila.
Gledao bih u plavetno Nebo i bio u dilemi.
Gore ili dole?
Gore je privlačno i spokojno.
Gore me čekaju.
Predvečerje je.
Moj najdraži dio dana. Kao i veče. Kao i jutro . Kao i podne.
Zapravo moj najdraži dio dana je čitav dan.
Suncem ili mjesecem obasjan. Čak i kad obalci plove meni je svaki dan najljepši.
Tim prelijepim danima ja snove i ljubav polažem.
Kažem , predvečerje je.
Nedaleko od mene Modra rijeka je okupana suncem koje u njoj ponire ,
da traga za novim danom .
Za mene , moje snove i ljubavi.
U momentu zlaćana sjena miluju zakutke mojih očiju .
Iz njih se po poljani prelijevaju snovi i likovi meni najdražih bića.
Iskre na ljubičicama ,kao odbljesci snova u svijetlosti dana koji nestaje ,
vodeći mene u vrijeme koje odavno nije sa ovoga svijeta.
Onda bih ugledao jednu jedinu kapljicu rose , kako mi na ruku polako klizi,
miluje me, ko grlice dah. .
Okrenem dlan , nježno polako , prihvatim je.
Kap blista u ljepoti duginih boja, tako čedna i moćna.
Kapljica a život.
I još vidim , u njoj se kupa tvoj lik.
Ukočih se.
Pa ja još imam neke stvarčice za obaviti, ovdje dolje.
Još u meni snova i ljubavi ima.
Moram , makar još koji dan prboraviti dolje.
I dolje mi se nadaju.
Odjednom se smrtnost malo od mene udaljuje.
Ali ja je vidim. Nije daleko. Prelijepa je i anđeoski čedna.
Blista puna ljubavi kada mi kaže:
-Nemaš ti još mnogo vremena maleni. Pazi šta ti je raditi!
Ne znam šta joj reći.
-Ja ništa ne znam osim ljubav poklanjati , ljubav voditi i o njoj sniti. Ali hvala ti, i molim te oprosti meni grešnom.
Smrtnost klima glavom i osjetim joj misli.
-Živi! Moj poklon za Krhkost djetinje duše .
I ode.
Ne znam da li sam sretan ili tužan.
Išlo mi se ,
ali kako ostaviti tebe ,
prelijepa dijete, čedo moje najrođenije?
Za tebe bi učinio sve,
sve što srce tvoje poželi.
I bio bi vjetar blag
što želje tvoje nosi do neba.
Kad razmislim, kud žure svi,
a za sreću malo treba nam.
Mrva ljubavi i osmijeh blag,
što izlazi negdje iz srca.
Refren
Moj dan, moj san, sve si za mene,
sve što mi srce raduje.
I znaj da ja ne mogu bez tebe,
ja u ljubav vjerujem.
Sve će proć’, a ljubav moja za tobom ne,
i kad sunce mi ne svane.
Sve strahove, sve ratove,
uz tebe prebrodit’ ću.
A sve pobjede i svi uspjesi
bez tebe su kao moji porazi
Refren
Moj dan, moj san, sve si za mene,
sve što mi srce raduje.
I znaj da ja ne mogu bez tebe,
ja u ljubav vjerujem.
Sve će proć’, a ljubav moja za tobom ne,
i kad sunce mi ne svane.
Moj dan, moj san, sve si za mene,
sve što mi dušu raduje.
I znaj da ja ne mogu bez tebe,
ja u ljubav vjerujem.
Sve će proć’, a ljubav moja za tobom ne,
i kad sunce mi ne svane.
Sve će proć’, a ljubav moja za tobom ne,
i kad sunce mi ne svane.
Ah to more more duboko
zalud vam vode plave nevine
bez nje ste ostale
neću reći tuga je to
mene boli do smrtnog damara
a ona se u raju odmara
neći pomisliti
mogla si još koji dan ostati
bar da ljubav vodimo
neću plakati
ne znam
nisi me naučila
kleknuću pomoliću se
Alelujah
što smo se voljeli
Autumn Leaves
The autumn leaves drift by my window
The autumn leaves all red and gold
I see your lips
The summer kisses
The sunburned hand I used to hold
But since you went away
the days grow long
and soon now hear a winter song
But now I miss you most of all
My darling
And autumn leaves are starting to fall
The autumn leaves drift by my window
The autumn leaves all red and gold
I'll see your lips
The summer kisses
The sunburned hands I used to hold
But since you went away
the days grow long and soon now hear
a winter song
I miss you most of all
My darling
When autumn leaves start to fall
When autumn…
Jesenje lišće
Jesenje lišće lebdi ispred mog prozora
Jesenje lišće crveno i zlatno
Vidim tvoje usne
Ljetne poljupce
Ruke pocrnjele od sunca,
sa kojim sam te grlila
Ali otkad si otišao
dani su sve duži
i uskoro čuti staru zimsku pjesmu
Ali sada mi nedostaješ više od svega
Dragi moj
A jesenji listovi počinju da padaju
A jesenji…
Želio bih da se uvjek sjećam
Srećnih dana naše ljubavi
Tada je život bio mnogo ljepši
I sunce je blistavije bilo no danas.
Uvelo lišće slaže se po zemlji
A ja te još nisam zaboravio.
Uvelo lišće slaže se po zemlji
Ko naša tuga i uspomene
Hladni vjetar odnosi ih
Zajedno sve u noć zaborava.
A vidiš nisam zaboravio
Pjesmu koju si mi pevala
Ta pjesma je bila slična nama
I tebi koja si me voljela
I meni koji sam te volio.
Živjeli smo zajedno
Ti koja si me voljela
I ja koji sam te volio.
Ali život razdvaja
One koji su se mnogo voljeli.
O, sasvim polako i bez šuma
More briše tragove po pjesku
Koraka razišlih se ljubavnika.
**
Vi mislite da nešto znate.
Evo “pametnih” učenih ljudi, nešto kao naše ilmije koji sve “znaju”.
Toliko toga napričaju da se u međuvremenu od njihovih gluposti i so obljutavi.
Njih nije briga ako ispadaju kreteni ili glupani.
Njih plaćaju da zbunjuju pučanstvo.
Da se narod zabavi sobom, da bi nalogodavci lakše vladali.
Preplavljeni smo pričama iste ili slične sadržine.
Kopija kopije, pa onda kopje kopija i sve dok vam se na zavrti u glavi.
Dobri stari Gering.
-Dajte mi navjeću laž i stvoriću od nje istinu.
Ponavljanjem , upornim i napadnim ponavljanjem.
Tako vam je to.
Što bi poete rekle:
-Lud ili zbunjen insan je uviejk natakaren,
U prevodu:
-Klonite se “pameti” od nepameti.
