Autor
Hajro Šabanadžović
Izlet Mir
Planina Snježni veo
Obrisi Tišina
Tama Zeleni vodopad
Klizište Duša ranjena
Boje badnjaka Svijet igrački
Oblaci ( Autor Vanja Šabanadžović ) Visovi iznad oblaka
Suze liju Svijeće radosnice
U šumi blista
mjesec bijeli,
od svakog lista
glas se seli
kroz snene grane..
O moje lane.
U dno zrcala
smirene bare
sjena je pala
vrbe stare
gdje vjetar zove…
Čas je za snove.
Beskrajna sada
meka tišina
kao da pada
ozgo s visina
gdje zvijezda sja se..
To divan čas je.
Gdje je radost
tu je tuga
gdje je ljubav
tu je dušman
u sebi mračnjaštvo bludnice nosi
jednog sunčanog majskog dana
nebo je tišinu spustilo
misli dunjaluk oluja se sprema
ptice nestale sa safirli neba
cvijeće prestalo da miriše
Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat
ljudi su zabezeknuti
to se nikad u Gradu desilo nije
Sunce ne sija
jedan ga oblak zaklonio
uporno ga u korak prati
ne da oko da proviri
kaže dolje jedno dijete siluju i kolju
nije tebi gledat
poslije je kiša padala četrdeset dana i noći
ništa ne pomaže
djecu i dalje siluju i kolju
dani su i dalje prelijepi
tuga se odselila sa dunjaluka
više ne podnosi boli
Tvoje njezne godine , sto mi mogu dati
tvoje srce dugo znam, nece da me shvati
tvoje oci pune sna, kako da me slijede
moje pjesme tuzne su, za te jos ne vrijede
Ti bi htjela zauvijek sto sam davno dao
tebi zivot nudi sve, ja sam ljubav krao
svoje njezne godine ti ces dati drugom
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom
Ref.
Ne budi, ne budi se mala
ti ne znas ni dobro, ni zlo
ne budi, ne budi se mila
jer nije jos vrijeme za to
Tvoje ruke malene, kako da me grle
jer dok moje traze mir, tvoje nekud hrle
tvoje njezne godine, njezne misli tvoje
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje
Ref.
Danas je još jedan svježi Februarski dan 2023 .poslije obilne kiše.
Oni tako kažu. Kako oni znaju da je to 2023. godina po bilo kome, ili bilo čemu.
Nekome je to prva , nekome 68., rijetkima preko osamdeset.A kažu nekome mere biti 511, 666. ili više godina. Ako toliko doživi. A ne postoji mogućnost. Samo je jedan Metuzalem i par njegovih najdirektnijih prethodnika i potomaka.
Ono tada su ljudi mogli nakantat hejbet godina. Uvijek. Možda i u beskonačnost stići. Ali vole voće. Jabuke i tako to. Bitno da je zabranjeno. Što veći veto to je slađe.
Koga briga za reprekusije. Ne m're se odoljet. A i mi kontamo, kako ćeš joj ba odoljeti. Obla , sjajna , mehka ko duša, čvrsta ko kamen. Drhti i biba se ko rosa na jutarnjem povjetarcu. I slasna . Duša čovjeka da zaboli.
Šta to? Kontate vi.
Ma , voćka ta. Svaka. Ima ih tone i nijedna ista, a sve nalik jedna drugoj. Da li ste vi ikad vidjeli dvije iste voćke, pogotovu one zabranjene. Normalno da niste. I nećete. Doklen god živjeli. Radi njih čovjeku biva žao što ne m're nakupiti Metuzalemove godine, barem.
Joj, što bi to bila fešta od vočki. Ma, pravi voćnjak . A bome kome se posreći i voćnjaci. Čovjek da poludi.
Neke blentovije načisto polude. Izguibe se i ne znaju kako brati voćke. Radi njih je i zmišljena sprava blesimetar. Kad god ne uberu neku voćku, a to im se nikad ne dešava, blesimetar zazvoni. I ne samo zazvoni nego se valja od šege i štanca poruku ko brzojav:
-S.O.S. joj levata S.O.S majko mila, manite mi S.O.S Nek se blente podave podave .
Po računici , koju smo blesimetrom provjeravali, danas je 125, dan u godini. Po računici koju nismo blesimetrom skontali, do kraja te iste gopdine ostalo je još 240 dana.
Taki vam je odnos blentovija i onih koji zamalo nisu blentovije.
Pa vi vidite šta vam je raditi. Ako ste već iz rahatluka radi ljepote prognani , a vi skoristite vrijeme i naučite se brati voće. To vam je najpametnije. Inače sve ostalo je šuplja priča.
Što bi poete rekle:
Snijeg pade na behar na voće.
U prevodu:
Joj levata majko mila. Ne obraše voće na vrijeme.
I tako to.
Ne boj se kaži mi
Vidim ne laži mi
Piše ti sve u očima
Dobro te poznajem
Tajne ti odajem
I ti to znaš?
Srce je kolijevka
I ti si dovijeka
Jedino ‘to mu daje san
Još malo ostani
Samo me zagrli
I šapni mi
Šapni mi Šapni mi tu
Mjesec je na jastuku
Šapni mi Šapni
Tako da znam
Ljepše smije nego ja
Šapni mi šapni mi sve
Više nemam te zar ne
Šapni mi Šapni
Da te ne čuju svi
Koga sada ljubiš ti
Maza u epizodi : Naočale
Autor
Vedad Šabanadžović
Znala sam da je ludo
Što od njega tražim
Da ostane sa mnom
Bar za neko vrijeme
Željela sam jedno
Prijateljstvo nježno
I još mnogo više
Da je pored mene.
Otkrila sam srce
Pogriješila sam .eto
On je tada znao
Što osjećam za njega
Bilo me je stid
Gledati u lice
Čovjeka kog volim
A on mi to ne da.
On je moj bol
Moji snovi su uz njega
Ja ga volim
A on mi to ne da.
Dom svoj sam odsanjala.
Šarene prostirke, njegove dolaske.
Čokoladu po džepovima, na oknima bijele dane.
I kad svane kave bijele.
Oproštaje pred vratima.
Praznike i nedelje,
paketiće ispod miške;
miris sapuna i ljiljana, malo svađe
i velike ruke muške.
Mirenja i pomirenja
preko dečijih poljubaca.
Tople vode subotama.
Žute kvake na vratima.
Sve sam tako odsanjala ulicama.
U naše neuko doba, Francuska revolucija nacionale nam je predstavljena kao nešto dobro za narod, skoro da je bila pokrivena nekim romantičnim velovima i zlatnim kašikama. Nije ni čudo, populisti su bili na vlasti. Diktatura proleterijata ili nešto slično.
Onda smo odrasli. Zakon dijalektike,šta li ! Evolucija nema veze sa našim odrastanjem. Francuskja revolucija je bila sve manje romantična i primamljiva .Sve više smo vidjeli dikaturu i čuli zvukove giljotine.
Organizatori revolucije su ukazivali na diktaturu krune i bezvlašće naroda. Obećavali su pučanstvu zlatne kašike i vreće sa zlatom , ako im se pridruže u slamanju režima.
Narod ko narod. Uvijek lakovjeran i nikad pametan. Vjeruje svakoj šuši i svakoj fukari, i dozvoljavaju da ih jašu i tandaraju do besvjesti. Srušiše sistem.
Izostaše zaslužene nagrade i rahatluk. Ono bijaše mnogo zlatnih kašika i vreća za zlatom. Ali samo za probrane nacionaliste. Oni su to zaslužili. Prolijevali su muke, znoj i krv naroda kojem ne pripadaju. Ni figurativno ,ni faktički, ni po DNK.
Nemaju ljudski genetski kod. Oni imaju Kod pržuna. Tako im zapisano.
Od tih vremena ,ostade nam dobro poznata . zakonodavna sintagma:
Kriv si dok ne dokažeš nevinost.
Druga , životna sintagma , poznata u svim vrmenima , malo je izoštrena i fokusirana na djelotvornost:
Diktature gutaju svoju djecu i miljenike , ali prvenstvono ubijaju pučanstvo, i smrću i glađu.
Aspekta dvadeset prvog milenijuma nam govori o Francuskoj revoluciji slijedeće:
Francuska revolucija je nešto posve radikalno, te označava epohu neslobode i nepravednosti, nametanje formi ovisnosti i osobne neslobode ljudi, baš kao u feudalnim deklaracijama.
Sljedbenici vatre, pijačarska fukara, ćepenaćke šuše , robijaški piceki i njima slični nacionalisti su najviši vladar ispod kojega su bili staleži:
1.stalež – svećenstvo.
2.stalež – šljam , gulikože, kriminalci , pljačkaši i ubice.
3.građanstvo i seljaštvo = 99 %.
Prva dva staleža su bili poslušnici,doušnici i izvršioci gospodara života i smrti. Treći stalež je bio politički obespravljen. Javne i državne službe obavljali su samo 1. I 2. Stalež koji su također bili oslobođeni plaćanja poreza te su dodatno, kao vladajući stalež, od vladara dobijali državne naknade (penzije). To je anomalija, jer je Francuska bila gotovo potpuno jedinstvena po pitanju jezika.
Svećenstvo je služilo vladaru svojim duhovnim uslugama, zavođenja naroda , ispiranju mozga i sijanja straha. Porez nisu plaćali, ali su ponekad svojevoljno davali vladarima doprinose,od skupljene i otete narodske sadake.
U 2. staležu postojale su razlike: postojalo je trezorski, upravni i ulični šljam koji su se stvarali u mimohodu,prema zajedničkim afinetitima.Šljam je dobijao titule za zasluge. Postoje i razlike između višeg i nižeg šljama. Neki su imali pristup dvorima vladara, a neki ne. U zavisnosti od paske javnog mnijenja. Nije bilo poželjno vidjeti kriminalce,pljačkaše i ubice da se druže sa vladarima.
Neki iz prva dva staleža su vrlo bogati, a neki samo bogati.
Pripadnika 1. staleža je bilo oko 3. 000 ljudi.
Pripadnika 2. Staleža je bio neodređen broj, ali se pretpostavlja da ih je oko 15.000 tisuća.Nisu plaćalo poreze ,niti bilo kakve doprinose jer su vladare služili vojnim, upravnim, sudskim i drugim uslugama (Ovo drugim podrazumjeva :kriminalne,pljačkaške i asasinske usluge.)
Svećenstvo i šljam su činili 1% ukupnog stanovništva, a posjedovali su 20% brutto nafake zemlje .
Vladarima je pripadalo 70 % brutto nafake zemlje.
Volimo čiste računice. Zato moramo dodati da je preostalih , ogromnih 1% bilo u rukama 3. staleža.
U 3. staležu razlike su bile veoma jednostavne.Glavnina njih je živjela na u gradovima, u uđericama,skloništima od kartona i lima.Imali su pravni status kmetova i sužnjeva. Njihove obaveze je regulisao službeni sustav. Prava nisu imali,osim da obilaze kontejnere i da gladni umru.
Obaveze 3.staleža su bile mnogobrojne. bile su: plaćanje zakupa borabka po vedrim nebom,porez na kontejner, državnih poreza i obaveze Džamiji i Crkvi.Nisu imali prava na lov. To nije bilo ekološki održivo. Jedino treći stalež morao plaćai poreze ; šest vrsta poreza, od kojih su najteži bili: neposredni porez, porez na život (vrsta glavarine), ” porez na prihod, vjerski porez, kao i razna davanja gospodaru u obliku novca, rada, poklona , mita i sl.. Tako je oko 70% svojih prihoda treći stalež morao davati bilo gospodarima zemlje, manji dio vjerskim instirucijama.
S izuzetkom lihvarenja i kamatarenja i djelomice obrtničke proizvodnje, gotovo da ni ne postoji industrija tvorničkog oblika što je bio veliki deficit u usporedbi s sa kasnijom ili prethodnim crvenim revolucijama.U zavisnosti kako se stvari posmatraju.nejko bi reako ugušena u privatizacionim pljačkama.
Oformila Velika liga nacionalista koja je obuhvaćala seljaštvo, i koje također nije bilo svjesno što se zbiva jer nisu imali sve informacije. Seljaci su bili prestrašeni. Iz straha su se okretali protiv crvenih gospodara,koji mjjenjaju imena u narodska.Lafajeti u Lafajetbegović.
Crveni se zdušno pridružuju nacionalističkim goljama,kuki i motici.Došlo je do eufotije činilo se da je revolucija pobijedila.
Donosi se Deklaracija o pravima čovjeka i građanina U njoj je zapisano da se ljudi rađaju i ostaju slobodni i jednaki u pravima. Nigdje se ne pominja ksanija praksa ,da su pojedinici iz gospodarskih redova mnogo slobodniji i ravnopravniji od ostalih. Deklaracija je štitila neotuđiva prava čovjeka, slobodno vlasništvo, sigurnost i otpor protiv tlačenja;narovno samo za one slobodnije i ravnopravnije. Ističući da svaki suverenitet počiva u nacionalnim narodnim vođama,a ne u nekom drugom ili trećem. Svi su jednaki pred zakonom i svoju jednakost i nevinost moraju stalno dokazivati svojim gospodarima. Proglašava slobodu govora i pisanja i jamči nepovredivost prirodnog vlasništva. Jaes kada bi imali para da kupe olovke i da posjeduju prirodno vlasništvo.
Ova deklaracija u našem obliku je prenešena u svim postavkama zapadno evropske,kasnije i svjerske demokracije,posebice u Deklaracije nezavisnosti, največeg svjetskog porobljivača i teroriste SAD-a.Pokušalo se ovo iskustvo fransuskih revolucionara pretočiti u neku morbidnu islamsku deklaraciju,ali u njoj nije bilo zere pameti pa je propala i povučena iz javnosti.
O revoluvijama bi se moglo pričati mnogo toga.Osnovno je da su sve one nacional-šovinističke,prevrtljive i idu na štetu pučanstva i da se uvijek rađaju pokvareni umovi koji zaudaraju na mućak i pržun.
Neko nam reče ,da ova naša vremena, u Bosni , od stvaranja nacionalnih torova, podsjećaju na vremena prije ,za i poslije francuske revolucije francusku revoluciju.
Pa šta? Ničija nije do zore gorila.Pitajte Mariju Antoanetu i Luja XVI. K'o da je nečija glava otpornija od drugih!