Autor
Hajro Šabanadžović
Ples svjetlosti Krajolik čežnje
Svijetlost u violetnoj noći Majsko cvijeće
Neuzvraćena ljubav Jesenji osvit
Vali se pjene Jesenja radost
Nebeska čarolija Svitanje nad Sarajevom Gradom čednosti
Nježni obrisi Jesenja idila
Lepršavi svijet ptica Srebrena mjesečina nad Modro zelenom rijekom
Djelić krajolika otrgnutog iz snova Zelena piramida
Drugi u pomno postavljene mreže
nestalno srce ulovi ti, zla;
za mene ipak još te nešto veže,
što — to se jedva među nama zna.
Između drugih kad me vidiš ljudi,
u govoru se često spleteš ti,
mnogo me puta tvoje srce žudi,
tražiš me okom u kom strah se skri.
Često, dok sjediš umorna k'o sada od buke,
sama, zamišljena sva,
na um ti padne pjesnik tvoj bez nada,
skoro bi da se vrati prošlost ta.
Često, kad tvoj ti ljubljeni zapoje,
i ljubavnom se srećom hvasta mlad,
u srcu bodu pjesmice te moje,
što nesretan ih zbog nje pjevah tad.
Sama si strogo sudila me prije,
sama me oštro sudiš i sad još;
kažu da drugi ipak plaćen nije dobro,
kad tebi kaže da sam loš.
Među nama se diže tvrda stijena,
iz bezdna strmog pod nebeski tron;
al skritih želja plamen neće njena
visina spriječit, da ne sukne on.
Da pamtiš ih, to drugi su te bili
molili, ne mog gordog srca glas;
ne misliš na njih, al’ mene po sili
pamtit ćeš sve do u svoj zadnji čas.
Danima sanjam tu 1915. godinu
a sanjam da ginem
danima sanjam da ginem
posttraumatski stres kažu hećimi
tek sam izašao iz bolnice
četeres dana tri četiri put urokan
sitnica
borac za slobodu se ulijeni
počne da sanja
sanjam da ginem a ne znam kako
tišina i sni
nebo su plavetni do blijedila
Vidim tebe poput
svejtlosti lebdiš
u polju djevičanskih ljubičica
smješiš mi se
polako tvoj lik blijedi
sve više nestaje plaveti
bijela svjetlost prekriva krajolik
mene boli odlazak tvoj
poletim za tobom
granata u tu ljepotu grune
poslijednje misli
odakle granata
ko je ona svjetlost
Sebe ne vidim
ali osjećam da sam tu
prelijepi plavetni konj
dolazi do mene
oči su mu tužne
blistave nalik mojim
znam da sam sjeo na njegova leđa
mekana su i sedefasta
jurimo putem koji si ti odlepršala
U nama nada i želja
da te stignemo
konj i ja
Ja konj
vidimo svjetlost
prelijepu svjetlost
koja mi se smješi
Tu se san završava.
Lile su kiše na staklene krovove grada.
Nikog, samo svijetla nijema,
i onda si znala šaputati dugo bez kraja
dragi, i sutra bit ću tvoja.
Čudna je tama, tebi ni traga,
samo pustinja stara.
Nekog trebam ja,
bilo da si ti
neka, druga moja sreća
da nisam sam –
sve mi značiš ti.
Lile su kiše na staklene krovove grada.
Nikog, samo svijetla nijema…
…na pločniku mrtva priroda,
mrtvim bojama uprljan kist,
još jedna je moja ljubav
uvela kao žuti list.
Znam, dug put me čeka
životu dok pronađem sklad,
a bio sam tako blizu cilja…
…Svrativši nedavno na stari grad.
Sjećaš li se dana kada smo se sreli
na starom gradu
okruženi oronulim zidovima katedrale,
obasjani sjajem svijeća,
povezani muzikom.
Opet sam ovdje,
opet slušam Baha,
gdje si ti…?
Da li je trebalo da kažem tad
da svratiš opet na stari grad?
Te blijede slike katedrale sive,
igra svijetla, vizija
vedra i naga kao val.
Zaboravio sam Baha u onaj tren
kad u oku tvome vidjeh sjen,
suze trag, pogled blag.
Od tonova čudnih rodi se glas
i tvoja duša dobi stas,
laka kao san,
nježne ruke tople kao dah
i jedan tango, dodir plah,
svijet od svijeća, ruke od papira,
slika sreće i sjećanja,
plamen svijeća, zvona zvuk.
Bijeli dan i dodir grub
opet sna i jave rub,
nad mojom glavom ptica guk,
oblaci, nebo i dugi put…
Jednom za lijepog ljenog sutona , Mojsije će iznebuha:
-Pas ga ne takario , sretan je ovi D'bri.
Deba:
-Rikno?
Lenji:
-Jašta će on riknuti .Nije lud. Prepametan je on za dunjalučke tabut tahte. On će samo dodati gas i preseliti se na viši nivo.
-Ma, rikno ili dodo gas isto ti se kanta, crkno vako ili krepo nako ,mandrk rikavela ti slijedi.
-Što meni,još nisam skončo?
-Ma nije to konjine konjske, nije zbog toga sretan, a ako nastavi vako presvisnuće svakako.
-Nego zbog čega je sretan.
-Nešto sam razmišljo…
-Čuj ti razmišljo.Otkad si to posto pametan. Prvih triset četiri godine te pametna riječ krasila,a nisi mozak upotrebljavo.Ha si mislio ,belaj te strefio.
-Pusti čojka na miru.Da mu vidimo pamet, možda opet od Zlate dobije nogu.
-Vako napriliku.Jel Dobrom prva žena bila štovana Izraelićanka ? Jest!Jel ga prevela na judaizam?
Normalno nije.
-Kakve veze čifutkinja ima sa srećom.To ima veze sa dobrim takarom , šoldima ili kamatama.
-Uduni’ bilmezu jedan, ne prekidaj.Jel mu druga žena bila prečasna Katolkinja. Jest! Jel ga prevela na katolicizam? Nije.
-Ih jes mu naka sreće ženio se dva puta , a nije se mjenjo. Zadrt je on vazda bio.Žene pa žene.Evo ja , rečemo biva , sa svakom sam bio njene vjere i veći vjernik od nje, i od pape , i rabina i arhiepiskopa i od reisa ako je trebalo.
-Ne puštaj kvake, papa ti bio pogan ko mnoge pape.
-Moj papa je bio ćafir, duša čafirska da mu prosti, ali papa atesita, zar ima i toga.
-Odrtine , udunite.Je’ mu treća bila presvijetla Pravoslavka ? Jest! Jel'…
-Što jes’ jes’ bila je vala blijeda ko avet na groblju.
-Ne prekidaj firaunu jedan čafirski, dok ja teftišim. Jel’ ga prevela među Kopte ? Nije.
-Kako će ga ba’ prevesti međ Kopte kad nije tamne puti? Namah bi ga prokužili da folira.
-Ne serundaj. Jel mu četvrta bila Ciganka.
-Misliš Romkinja?
-Ma kakva te romkinja strefila.U ovo naše , zlatno doba jema samo ciganki i cigančica. I život je bio prelijep. Kasnije,mnogo kasnije će im neko narediti da su odsad Romi.I nema prigovora i tačka.
Jel ciganka ga prevela na budizam.Nije?
-Čuj ciganka i budizam?
-A jašta će no biti. Jesul’ Cigani sa indijskog potkontinenta?Jesu!I šta će drugo biti nego budisti.
-Možda muslimani?
-Baš si glup , da nisi pametan bio bi glupko. Oklen prije dvije tisuć ljeta mnogobošcima u Indiji međ hiljadu sekti jedan bog.Ne razvaljuj žvalje bezveze .
-Slutim da je ovo neki traktat o religiji, jer se i hriščanstvo i Islam podijelili u hiljadu sekti. I svaka svoje znanje sebi prti i hvali.Otelo se kontroli.Ne sluti na dobro.
-Kakva te religija spopala, nalet te bilo.Daleko joj kuća od moje pameti.
-Sad si me razočaro.Ja mislio ti vjeruješ u Boga Jedinog.
-I vjerujem , iskreno i predano, ali vjerovanje u Boga nema veze sa religijom. Religija je opijum za pljačkanje narodnih masa..
-E ta ti valja, da si žensko sad bih te pomilkio.
-Da sam žensko glavu bi ti otfikarila.
-A š'o?
-Većeg komada teletine u životu ne bih vidjela.
-Daj ba, vas dvojica , manite se ćorave priće. Šta bi sa jadnim Dobrim. Hoće li se on do jutra svoje sreće dohvatiti, il’ će je, zahvaljujući vama , gluperdama , morati po đardinu po vas cijelu noć naganjati.
-Otkud znaš šta sam mislio rjeti?
-Šta to?
-Kako sam skonto da je D'bri sretan mulac?!
-Valjda zato što mu je peta žena bila ateistkinja.Ta ga nije imala đe prevoditi, osim drito u pržun.
-Nije ga ni ta pržunu prevela, a ni Muslimanka ga ne izvede na pravi put.
-A ona što je po džamahirijskom tabijatu zapiso za navjestu, ona vjenčana šamanka što mu zamal oči nije iskopala.
-E pa vidiš, sada si valjda shvatio zašto je D'bri sreten čojk.
-Jok ja , tebe mi.
-Vidiš ljubomorna Šamanka mu sihru bacila. veli ako ne moš moj biti, nećeš ni jene.
-I?
-Potrefila i pogriješila. Potrefila ,jer više nije bio njen i nikad se više nije ženio. Pogriješila, jer je sada svake žene koja ga molećivo pogleda.
-Kako to?
-Iz očiju mu istina viri.
-Misliš takar, ha?
– Joj budale žene, Jok ba !Vide mu u očima da mu vjera u takaru nije važna, da ne moraju misliti hoće li ih ženiti , jer neće, i znaju da će ih plaho pripaziti , jer hoće. Šta će im više?
-I kakva je to sreća?
-Ne znam , nikad je nisam taku okusio, ali znam da je oko njega u đardinu mnogo smijeha i cvrkuta, a većina ihke i zakuka :joj, mamo mamice.
-Čuj, ti skonto da je D'bri sretan jer mu ženske cvrkuću i mamicaju.
-Ma i to , ali uglavnom što nema vremena za ljudske gluposti.
-Kako će ga bolan imati ,kad nema vremena ni za šta osim za tak…
Odjednom se diže strašan vjetar , crn ko antracit sa svjernog pola i hukom vrisnu:
-Udunite blentovije, od vaših gluposti i oluji se nadiglo ; da takari pošten svijet.
Sunčica
Ime dato po suncu
Demunitiv
Sjano a nježno
Zavodljivo a čisto
Sunčica
Ime ruže i ljubičice
Sjaj Modre rijeke
i kapi rose
Šapat srca
i jecaj ljubavi
Sunčica
Istina i nevinost
Dobrota i nježnost
Brižnost i ljubav
Vedrost i čežnja
Ljubav Tišina i sni
I ne poželi
Da te miluje
Djetinjom dobrotom
Da grli te životom
Mirisima tijela svog
To milo čedo svjetlosti
Dugo sam tvojom lepotom ispijena
Učila sebe kako da se smirim,
Od rebra tvoga ja sam stvorena,
Kako da te ne volim, da se divim?
Da sam ti sestra bilo bi ugodno,
Ali voljom drevne sudbine sinje,
Pred tobom stojim lukavo, pohotno
U liku tvoje najslađe robinje.
No kad se smrznem sva ponizna tako,
Na grudima tvojim kao sneg bela,
Tad mudro radujući se udara jako
Tvoje srce – moja otadžbina cela!
Autor
Hajro Šabanadžović
Modra rijeka
Predvečerje Modre rijeke Modra rijeka brod ljubavi
Plemenito nebo Modre rijeke Blagoslov modre rijeke
Modro zeleni vodopad Visovi Modre rijeke
Autor
Hajro Šabanadžović
Život
Cvijetni dan
Zeleni dan
Plavetni dan
Šareni dan
Prozračni dan
Dugin dan
Autor
Hajro Šabanadžović
Plišano proljeće
Cvijetni dezen
Svileno ljeto
Morski plodovi
Jesenja rapsodija
Violetna fantazije
