Danas je srijeda .jedan jedini je dan od vakta u kome do njegove ponočnice pada 08.o2.2019.g. Vrlo logično, no besmisleno razmišljanje.
Ono – 02. bi mu trebalo značiti Februar , a mere biti i Veljaču.
A u ovoj veljači još nije zavejalo, niti mačke mjaukale , a keruše zavijale.
Tuga je to . Ni jednom da zasječe, a čini se ništa ni od veljanja.
Bojimo se da nam dani ne postanu kvarni i bezlični k'o mnogi ljudi.
A ima ih da šutke tegare na grbačama silnike i pogan.
Činjenje i nečinjenje mu skoro na istu nebesku deredžu dođu.
Dok si reko keks ili … keksiranje skoro pa prođe najduži mjesec u godini, a i ovaj nasljedni hiti svome koncu.
Uh dobro je da sječanj prođe. Jes’ da ima još mjeseci sa trideset jednim danom. Ali ni jedan nema toliko praznika, okolo i u njemu samom.
Istroši se čovjek,htio ne hitio. Im'o ,nem'o. Zakon kokuzluka i baksuzluka ; i za jene i za potonje. Ko je kokuz na ovom mere biti da ne bude na onom. Ko je baksuz i ima na ovom , i na onom će imati. Hejbet vatre i kipuće vode..
Vazda je bilo : Ko nema nemaće , ko ima imaće.
Zato mu ovaj dođe kao olakšanje. Niks praznika,osim za zaljubljene blentovije.
Oni će se trošiti.'Vako i ‘nako. Ko mace i kuce. I macati i kucati.
Jošte u minusu , tri dana manje , manje troška , ali i amaneta januarskog kokuzluka i pesinluka .
Vjerovatno će biti i hladnije i takarlije , znači manje izlazaka.
A ko kaže da se u veljači samo mačke i kerovi trebaju veljati.
Nama pramajka naštelila da se može vazda veljati. Svaka joj čast.
Nema veze što smo dobili nogu iz rajskih đardina.
Vrnućemo se opet. Ako zaslužimo. A ako ne, ko nam je kriv što smo levati i pogan.
A možda nas opet teleportiraju na zemlju.
Što bi poete rekle:
-Tak'i su vam ljudi ; nezahvalni.
U prevodu:
-Čak ni sveci nisu imuni na smrt, još manje na takar!